Hana Ćerimić igra sjedeću odbojku i za Crnu Goru i za Bosnu i Hercegovinu

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Sjedeća odbojka u Crnoj Gori polako, ali sigurno gradi svoj put. To je sport koji ne traži posebne privilegije, već poštovanje i ravnopravno mjesto u društvu. U njemu nema improvizacije, nema slučajnih pobjeda, niti prazne priče. Sjedeća odbojka traži snagu ruku, brzinu reakcije, pametnu taktiku, disciplinu, timski sklad i karakter koji zna kako se na najljepši način grade naljljepše pobjede. U toj igri svaki poen nosi posebnu snagu i ljepotu jer nije samo sportska borba važna već i sama potvrda da se život može osvajati iz dana u dan. U tom plemenitom i zahtjevnom sportu, među onima koji svojim radom potvrđuju vrijednost sjedeće odbojke, izdvaja se Hana Ćerimić, sportistkinja čiji je put oblikovan iskustvom, predanošću i pobjedničkom energijom. Hana je primjer kako se sport može živjeti ozbiljno, ponosno i dostojanstveno, uz svijest da nijedna prepreka nije jača od onoga što čovjek izgradi u sebi.

Njena priča posebno dobija na snazi jer u sebi nosi ono što sport čini najčistijim: porodicu, inspiraciju i međusobnu podršku. U njenom slučaju, sjedeća odbojka nije došla kao slučajnost, već kao prirodan nastavak ljubavi i posvećenosti koju je gledala u najbližem čovjeku  u svome ocu. Upravo tu u tom porodičnom temelju, razvila se jedna velika sportska priča, u kojoj Hana nije samo pratila put, već ga je izgradila sopstvenim radom i rezultatom. Hanin sportski put kroz sjedeću odbojku već nosi ozbiljnu širinu i vrijedne stranice uspjeha. I ono što je posebno važno  to je put koji nije ostao zatvoren u okvir jedne sredine ili jednog takmičenja. Hana je osjetila reprezentativni poziv, iskusila odgovornost dresa, prepoznala snagu sportskog ponosa i pokazala da pripada onim sportistima koji znaju kako se brani boja tima  i kad je teško, i kad je neizvjesno.

Posebno značajan trenutak u njenoj karijeri bilo je učešće u Srebrnoj ligi prije četiri godine, kada je sa ekipom upisala istoriju. Takvi uspjesi ne dolaze slučajno. Oni se zasluže radom, odricanjem i vjerom u cilj baš onako kako Hana i danas trenira predano, disciplinovano i sa sportskom odgovornošću koja se prepoznaje već na prvom treningu. Osim igranja, njen put je obogaćen i iskustvom koje svjedoči njenoj širini i ljudskoj zrelosti  bila je volonterka na Svjetskom prvenstvu u sjedećoj odbojci u Sarajevu. To nije mala stvar. To znači biti u centru jednog velikog sportskog događaja, učiti iz organizacije, osjetiti atmosferu svjetskog nivoa i razumjeti koliko sjedeća odbojka ima moć da poveže ljude, kulture i sudbine u jedinstvenu priču.

Posebnu ljepotu njenog puta čini to što je sjedeća odbojka za Hanu postala i prostor putovanja, druženja i prijateljstva. Turniri, nova poznanstva, iskrena prijateljstva i gradovi koje pamti  sve to sportu daje onu toplinu zbog koje se, uprkos naporu, u salu vraća s osmijehom. Posebno snažan trag u njenom sjećanju ostala su putovanja sa ocem, gdje su zajedno predstavljali Crnu Goru. Takvi trenuci su posebni prizori koji govore o snazi porodice, o zajedničkom ponosu i o tome kako sport spaja generacije.

Danas Hana trenira u klubu „Set“ u Pljevljima, gdje njen rad i talenat dobijaju dodatnu vrijednost kroz podršku i vođstvo trenera Ivane (Malić) Vraneš. Ivana je trener koja u sjedećoj odbojci ne vidi samo tehniku i taktiku, već i ljude. Njena podrška sportistima je pedagoška, ljudska i snažno motivišuća. A kada sportista osjeti da ima oslonac, tada raste brže, sigurnije i hrabrije.

O Haninom doprinosu i karakteru, najljepše govori upravo riječ njenog trenera:

Hana Ćerimić je sportistkinja koja na teren donosi ono najrjeđe spoj talenta, discipline i iskrene ljudske širine. Kod nje se vidi da sjedeća odbojka odgovornost prema timu i poštovanje prema svakom treningu. Hana trenira ozbiljno, misli zrelo i igra hrabro, a njeno iskustvo i sportski put daju posebnu ljepotu našem kolektivu. Ono što je čini posebnom nijesu samo njeni uspjesi i reprezentativna priča, već način na koji motiviše druge – svojim primjerom, ponašanjem i mirnom sigurnošću. Ona je osoba koja gradi tim, podiže atmosferu i pokazuje da se sportista ne postaje riječima, nego radom. Ponosna sam što je dio kluba “Set”, jer Hana svojim prisustvom potvrđuje da sjedeća odbojka ima budućnost i da u toj budućnosti ima mjesta za velike pobjede, ali i za velike ljude.

U klubu „Set“ gradi se zajedništvo u kojem svako ima svoje mjesto. Svaki trening postaje novi putokaz novi korak, nova potvrda da se granice pomjeraju istrajno, dan po dan. I upravo zato Hana, svojim iskustvom i energijom, može biti snažan uzor mladima, svim generacijama a posebno pripadnicima OSI populacije, jer njen put pokazuje da sport početak novih pobjeda.

Na kraju, najistinitije o svom putu govori sama Hana. Njene riječi nose i emociju i snagu, i poruku koja se pamti:

„Sjedeću odbojku sam počela trenirati zahvaljujući svom ocu Muameru Čerimiću, koji igra u klubu SPID i koji je ujedno selektor ženske sjedeće odbojke. Gledajući njega, njegovu posvećenost, trud i ljubav prema ovom sportu, u meni se rodila želja da i sama postanem dio tog svijeta. On mi je bio najveća inspiracija i podrška od samog početka. Moj put kroz sjedeću odbojku bio je jako uspješan. Imala sam čast nastupati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, što je za mene predstavljalo najveći ponos. Posebno značajan trenutak u mojoj karijeri bilo je učešće na Srebrnoj ligi prije četiri godine, gdje sam sa svojom ekipom upisala historiju. Taj uspjeh mi je pokazao da se trud, disciplina i vjera u sebe uvijek isplate. Osim igranja, imala sam i jedno posebno iskustvo koje ću pamtiti cijeli život bila sam volonter na Svjetskom prvenstvu u sjedećoj odbojci u Sarajevu. Pored svega toga, počela sam putovati i ići na turnire sa svojim tatom, gdje smo zajedno predstavljali Crnu Goru. Ta putovanja su mi ostala u posebnom sjećanju. Upoznala sam mnogo dobrih, iskrenih i srdačnih ljudi, stekla nova prijateljstva i još više zavoljela sjedeću odbojku. Svaki turnir je bio novo iskustvo, nova lekcija i nova uspomena.“

Hana je primjer da se vrijednost ne stvara riječima, nego disciplinom, karakterom i srcem koje zna zašto je na terenu. I zato njen put nije samo sportski uspjeh to je poruka mladima, da su granice često samo tuđa mjera, dok je prava mjera čovjeka u njegovoj volji da ide dalje. Hana ne osvaja samo poene  ona osvaja povjerenje, gradi prijateljstva i potvrđuje da sport, kada je čist i istinit, postaje jedan od najljepših načina da se život voli hrabro.

( Projekat je podržan od Ministarstva za manjinska i ljudska prava. )