Otvoreno pismo publicisti Marku LJUBIĆU (bez predumišljaja)

Otvoreno pismo publicisti Marku LJUBIĆU[1] (bez predumišljaja)

https://markoljubic.substack.com/p/kaki-radic-protiv-antiustasice-dalije

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Poštovani Marko,

Ovim tekstom si me i nasmijao i rastužio! Nije drugačije ni kod nas! Imamo ministra poljoprivrede, koji “sije” umjesto da “sadi” stabla,  Ministarku turizma (inače „pobjegulju“ iz vremena rata) koja “radi” i ne “sjedi na rukama”, umjesto ne “sjedi skrštenih ruku” i to nije najgore! Ministra policije, koji se nakon masovnog zločina na mom Cetinju, u kome je ubijeno i dvoje đece, brine da li mu naočale  u kameri prave „refleksiju“ i poručuje da se možemo „vratiti normalnom životu“! Nakon ovoga je uslijedio još jedan masakr  sa ukupno 23 osobe među kojima je i četvoro đece! Onaj vaš je pucao u vazduh (i dao je ostavku), a  ovi „naši“,  fanatične pristalice Crkve Srbije u Crnoj Gori, su pucali u ljude, a ministar policije nikako da ponudi ostavku „iz moralnih razloga“! A kako će kad riječ „moral“ nema utemeljenja u njegovom biološkom  biću? Sadašnji predśednik svih Srba u Crnoj Gori i Ervina Ibrahimovića, je  prije ova dva masakra, kao ministar ekonomije, u gluhoj sobi prilikom planiranog terora združenih snaga policije i srpskih kriminalnih grupa nad demonstrantima, (koji su bili protiv dolaska  srpskog patrijarha Porfirija na Cetinju i ustoličenja srpskog mitropolita u  crnogorskoj svetinji) procjenjujući eventualne žrtve ove intervencije kazao: „Pa što, ako pogine 10 Crnogoraca“! I sada se (već treća godina), u svrhu gušenja slobode govora, sudi piscu ovih redova i još sedmorici Cetinjana zbog protesta protiv Milatovića, autora ovog krvavog proročanstva! I kradu, i to bezočno otvoreno, i opljačkanim novcem podmićuju svoje klerikalno “stado” ili “brave” ali bez navodnika! Sudi se ljudima koji su na strani istine i pravičnosti, ali ne i „pravde“ ovakva kava jeste! Možda zato boginja pravde, Iustitia, nosi povez preko očiju kao znak nepristrasnosti, ali u toj sljepoći često ostaje nijema pred zloupotrebama koje se čine u njeno ime. Hapse se oni koji su hapsili teroriste, poslate iz “bratske” Srbije… valjda “sestrinske” jer i “država” i “Srbija” i “Republika” su ženskog roda. Zato je i došlo do ove „Kak’i-fonije! Pomiješali smo rodove, i „rodnu (ne)ravnopravnost“ pa se ne zna ko koga je.e! Slaba je to utjeha, poštovani, da imamo u ovoj grotesknoj političkoj situaciji sličnosti! I ovamo se guši sloboda medija pa tako više, osim nekih nezavisnih portala nemamo niti jedan medij, koji nije pod uticajem naše „velike Sestre“, Srbije! Zapośeli su sve i išćerali svakog iz medija, neke ugasili, ko ne želi duvati u „raštimovanu“ pozadinu Aleksandra Vučića! Ja nijesam „kruna“ publicistike jer sam po vokaciji prije svega poeta, ali sam po nuždi ovo prvo, jer ovaj medijski i kvazipolitički teror postaje nepodnošljiv; do mjere, da više nemam prostor ni u ovim rijetkim „nezavisnim“ medijima i da svoje tekstove mogu još objaviti  na par portala, i nekim hrvatskim, Tvojom zaslugom…

No da se vratim osnovnoj „kak’i-foničnoj“ temi. Imali smo premijera, kojega je kao i ove sadašnje na vlast (a ko će drugi)  dovela Crkva Srbije (kod nas ne možeš, u nekoj javnoj ustanovi bez  njihovog „amina“ biti ni portir) koji je (premda doktor nečega) napravio vladu  po „principu“ 12 apostola. Četiri ministarstva povjerio je osobi, „pobjegulji“ iz Trebinja, koja je u samoj prosvjeti i kulturi napravila ogromnu štetu (i novčanu i duhovnu), a koja je sebe u medijima voljela imenovati kao „žena-četnik“! Ovaj premijer, često u „lozovom“ agregatnom stanju, u narodu poznatiji kao „Zdravinjo lozotočivi“ (analogno „Simeonu mirotočivome“) je tvrdio da snagom volje može pomjerati planine, da je izreka „u zdravom tijelu zdrav duh“ pogrešna, i da je ispravno „u zdavom duhu zdravo tijelo“! Valjda je pri tome mislio da ćemo prihvaćajući imaginarnu duhovnost „nebeskoga naroda“ i u njoj hegemono „srpstvo“ umjesto pravoslavlja, ili „svetosavlje“ umjesto hrišćanstva, konačno imati zdravu nebesko-srpsku tjelesnost, u toj i takvoj izopačenosti, kao „elitni“ Srbi iliti „srpska Sparta“! Aktuelni vršitelji vlasti su samo „ažurirana“ varijanta ovih prethodnih (kao što je „Srpski svet“ ažurirana varijanta Garašaninovog „Načertanija“, Moljevićeve „Homogene Srbije“ i ništa manje krvavog „Memoranduma“ SANU), jer ih njihove gazde izvan Crne Gore „ažuriraju“ na dnevnom nivou, kako bi im „stado“ povjerovalo poput onog krvoločnog vuka iz vica, koji je ovcama držao govor i obećao da će postatati „vegetarijanac“ ako ga izaberu za vođu.

Trenutno je kod nas aktuelna izgradnja kolektora za pročišćavanje otpadnih voda, što je jedan od uslova prijema u EU, u sklopu očuvanja životne sredine. Lokacija je Botun u Zeti (granična linija sa Podgoricom)! Vučićev kvisling iz Zete, u narodu poznatiji kao „Pipun“, ili „Arlekin botunsko-zetski“ redovno uveseljava poslanike u Skupštini, svojim jeftinim vicevima, a kada mu ponestane „municije“, trk kod Vučka u Beograd za nove instrukcije!  Sada vidim da je ovaj junak Jelene Karleuše epskih dimenzija (dimenzije ušiju su stvarno impresivne, i figurativno i doslovno), pravi „ekolog“, i neshvaćeni komedijaš u pokušaju! Naime, zadatak ekologije je  očuvanje prirode u njenom izvornom (prirodnom) obliku! Ovaj Vučkov potrčko je to shvatio prije svih, ali je zato on ostao neshvaćen; Karleuša je jedna od rijetkih, koja Ga je „ośetila“! On sve fekalije, narodski rečeno „go..a“, koja se iz Podgorice slivaju u Zetu želi sačuvati u „izvornom“  feces kubasičastom obliku! Zato bi i ova gospoda iz EU trebala imati razumijevanja za čovjeka koji, kao i njegovi poslodavci iz Beograda, ljubi neokrnjenu prirodu i njene kubasičaste oblike!

Dragi i poštovani Marko, više bih volio da se pohavlimo sa sličnostima druge  vrste, koje pokazuju da „čovjek čovjeku (ipak) nije vuk“! Žalim što  neću više biti u  prilici da pratim Velimira Bujanca i njegovu sjajnu „Bujicu“! Neka si ovo napisao! Hipotetički, ne bih se volio naći na udaru tvoje pravedne novinarske “oštrice”!

[1] Marko Ljubić je hrvatski novinar, kolumnist, publicist i politički analitičar, rođen 1960. godine u Širokom Brijegu.

Njegov profesionalni profil uključuje:

Obrazovanje i počeci: Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 1983. godine. Novinarsku karijeru započeo je kao dopisnik Večernjeg lista i Večernjih novina iz Sarajeva, pisao je komentare u “Našim danima” i dvotjedniku “Obzor” iz Sarajeva. Utemeljio je kultni “Hercegovački tjednik”, koji je izlazio 1991. i 1992. godine u Mostaru.

Aktivnosti i angažmani:

Pisao je kolumne u Dnevno, tjedniku 7Dnevno, na portalima Narod.hr, HKV, a danas objavljuje svoje analize na američkoj platformi Substack pod imenom “Rasprave o državi”, kraće osvrte i satire na FB stranici, te povremeno u  Fenix Magazin i Hrvatska uživo, gdje piše o temama hrvatskog identiteta, državnosti i aktualnim unutarnjo-političkim i međunarodnim političkim zbivanjima.

U tv novinarstvu je postao poznat kao autor i voditelj emisije “Budnica” na Osječkoj televiziji, te emisija “U ime naroda” i “Kreatori istine” na Mreža TV Zagreb.

Njegova knjiga “Rasudbe hrvatske državnosti” je u hrvatskim akademskim i intelektualnim krugovima ocjenjena kao vrhunski doprinos suvremenoj političkoj analitici.

Javno se deklarira kao suverenist, a njegovi tekstovi često kritiziraju suvremeni antifašizam, globalističke ljevičarske proceze i dezintegraciju nacija, te zagovaraju zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa.