SLOBODA JE CRNOJ GORI ISTORIJSKA NAVIKA

Piše: Zoran Vulević

Prvu kolumnu u ovoj godini posvjećujem svim Crnogorkama i Crnogorcima sa željom da im se ostvare i najoptimističniji ciljevi i nadanja.

Uvijek se osjetim dirljivo ispunjenim kad mi neko kaže da je Crnogorac ili Crnogorka, jer odmah znam da beskrajno vole i poštuju svoju jedinu domovinu. Nžalost, među njima ima i onih koji se samo deklarativno tako izjašnjavaju, a uradili bi sve nauštrb svoje države, samo da bi pripunili svoje nezasito, nezajažljivo korito. Među takvima je mnogo više Crnogoraca nego naših heroina Crnogorki, beskrajno odanih svojoj državi i svom domu. No, ovoga puta mi nije namjera da pišem o izdajnicima, tim sramotnim stvorovima bez osjećanja stida.

Ne pada mi na pamet da glorifikujem bilo čiji karakter, ali ipak moram reći, istine radi, da sam upravo kod Crnogoraca i Crnogorki uvjek lako prepoznavao one najljudskije osobine koje krase čovjeka. Ne želim da budem pogrešno shvaćen, kao neko ko svoj narod stavlja ispred svih drugih, jer samo pokušavam da prenesem svoj doživljaj koji se tiče karakternih osobina mojih sunarodnika. Bez imalo uzdržanosti iskazujem svoje uvjerenje da među građanima Crne Gore koji se tako osjećaju, ima poprilično onih koji su pravi primjer najljepših osobina čovjekove ličnosti. Zato se u njihovom društvu osjećam prijatno i opušteno. I baš tada, u tom stanju naglašenog zadovoljstva, često pomislim da će Crna Gora opstajati vječno, jer i sam Bog želi da na planeti Zemlji bude što više ljudi s takvim karakternim osobinama. A Bog je u njima samima, časnom životu koji vode, neopterećeni vjerskim, nacionalnim ili bilo kakvim drugo predrasudama. Uvijek spremni da brane svoju ličnu i nacionalnu čast i dostojanstvo. To su u velikoj većini slobodoumni ljudi kojima je istorijsko, slobodarsko naslijeđe utemeljilo karakter koji se prenosi generacijama. Taj im je gen neuništiv i određuje njihovo ponašanje i njihov svjetonazor. Zbog svega toga me povremeno obuzmu fantazmagorične misli da je Crna Gora tvorevina nebeskog reditelja koji ne dozvoljava da nestane što, na neki način, potvrđuje i njeno milenijumsko trajanje. I na temelju te misli, ma koliko apstraktne i izmaštane, uistinu pomislim da je to zaista tako, te da će Crna Gora uvijek uspijevati da se uspravi i obnovi svoj puni suverenitet. Jer Bog, kao što je potvrđeno u brojnim svetim knjigama, voli i podržava one koji provode život sa što manje mrlja i grešaka. Konačno, ne postoji odaniji vjernik od časnog čovjeka koji poštuje druge, koji voli svoju porodicu, svoj dom i svoju domovinu.

Može li takvom narodu bilo kolika i kakva sila, neuporedivo jača i moćnija, učiniti da ga nema, da nestane i njega i njegove države? Ne može i nikada neće moći, što je burna, slobodarska istorija crnogorskog naroda svih vjera, ubjedljivo potvrdila. Zbog svega toga neka se njeni istorijski neprijatelji, danas oličeni u beogradskom autokrati i njemu servilnom domaćom poslugom tome ne nadaju. Jer Crna Gora je uspjela da preživi najezdu najmoćnijih osvajača, pa će se tako i njihova besramna, ma koliko opasna i okrutna strategija uništenja Crne Gore, raspasti u paramparčad.

Nikada nikome trezvenom neće biti jasno zašto značajan dio građana Crne Gore gleda prema Beogradu kao mjestu zadovoljenja svih svojih životnih stremljenja, krajnjem cilju svojih ambicija. LJudi moji, da su oni Švajcarska, pa da sve to nekako pokušamo i razumjeti, ali hrliti u zagrljaj onima koji ti donose jad, muku, lažno osjećanje sopstvene veličine proizišlo iz najbezočnijeg i najprimitivnijeg prekrajanja i prisvajanja tuđe  istorije i znamenitih ličnosti, proizišlo iz nezadovoljstva sopstvenim učincima, neprestanu svađu s komšijama, permanentnu opasnost od rata na ovim prostorima, koji sami neprestano podstiču, je veoma teško, gotovo nemoguće prihvatiti. Posebno u kontekstu nedopuštivog i neodgovornog poigravanja sa sudbinom svoje đece i potomstva.

Ipak, vjerujem da će mentalitetskim, kulturološkim i civilizacijskim sazrijevanjem našeg društva i takva potreba vremenom nestati. Da će se shvatiti da je Crna Gora država na koju svi njeni građani treba da budu ponosni i samo njoj odani. Da svi oni uvijek Imaju na umu istorijsku istinu „da Crnogorci nijesu samo gorski vuci, jer im je uz oružje i knjiga jednako u ruci.“ A to je neophodan uslov da najprije takvi narodi žive vječno u slobodi, ma koliko bili ugrožavani od frustriranih jurišnika kojima upravo sloboda nikada nije bila istorijska navika.