Internom odlukom od javnosti kriju kako troše novac građana

Muzički centar Crne Gore u decembru 2024. usvojio Pravilnik kojim je sve ugovore o djelu proglasio poslovnom tajnom

Internom odlukom od javnosti kriju kako troše novac građana

Uprava i Savjet Muzičkog centra proizveli su paradoksalnu situaciju da su jedina ustanova u Crnoj Gori koja odbija uvid u ugovore o djelu, dok takve podatke, recimo, uredno medijima i zainteresovanim pojedincima dostavljaju sva ministarstva, Vlada, Skupština, opštinski organi, kao i ostale ustanove kulture

Autor: Jovan Nikitović

Muzički centar Crne Gore odlučio je da sve ugovore o djelu proglasi poslovnom tajnom, čime je onemogućen uvid javnosti u to kako se troši novac građana iz budžeta ove ustanove, koji iznosi više od dva i po miliona eura godišnje. Na taj način javnost je uskraćena da zna koliko poreske obveznike košta angažovanje renomiranih solista i drugih eksternih saradnika, kao i ko je, koliko i za koje poslove plaćen tokom produkcije, na primjer, jedne baletske predstave.

Pravilnik o poslovnoj tajni donio je Savjet Muzičkog centra, na čelu sa violinistom Vilijem Ferdinandijem koji je taj akt potpisao 6. decembra 2024. godine. Iz Savjeta ustanove, pored Ferdinandija, iza ove odluke stali su i članovi Vida Belević, Žana Lekić, Tijana Ilić i Vladimir Drobnjak kao predstavnik zaposlenih. U tom trenutku funkciju poslovnog direktora ustanove obavljala je Isidora Damjanović, a umjetničkog Marko Simović.

NIJE IM U INTERESU

Pobjeda je preko MANS-ovog servisa „Pitajte institucije“ tražila sve ugovore o djelu koje je Muzički centar sklopio od 1. januara 2024. godine do kraja maja 2025. godine. Muzički centar je odbio ovaj zahtjev, pozivajući se na Pravilnik o poslovnoj tajni, uz obrazloženje da objavljivanje tih informacija nije u skladu sa „zakonskom obavezom i interesima JU Muzički centar Crne Gore“. Na taj način, uprava i Savjet, proizveli su paradoksalnu situaciju da su jedina ustanova u Crnoj Gori koja odbija uvid u ugovore o djelu, dok takve podatke, recimo, uredno medijima i zainteresovanim pojedincima dostavljaju sva ministarstva, Vlada, Skupština, opštinski organi, kao i ostale ustanove kulture.

Pozivajući se na Zakon o zaštiti poslovne tajne, Savjet Muzičkog centra je donio Pravilnik kojim se poslovnom tajnom smatra „cjelokupna dokumentacija i podaci u vezi sa poslovanjem ustanove, koji se zvanično i javno ne objavljuju, nezavisno od izvora i načina saznanja, odnosno svaki dokument, podatak zabilježen u pisanoj, elektronskoj ili nekoj drugoj formi.“ Naročito se to odnosi na ugovore o djelu sa renomiranim umjetnicima, ugovore o poslovnoj saradnji, ugovore o sponzorstvima, podatke koje nadležni organi, ustanove ili drugi pravni subjekti dostave JU MCCG kao povjerljive, uz prethodno upozorenje da je dati podatak poslovna tajna. Između ostalih, tajni su i detalji građansko-pravnih ugovora JU MCCG u slučaju da tajnost istih zahtijeva druga ugovorna strana čije bi objelodanjivanje moglo da nanese štetu interesima ustanove i drugoj ugovornoj strani; zatim idejna rješenja, skice, računarske korisničke aplikacije, ponude na konkurse i javne tendere, dok se ne objavi ishod itd.

Sve ove podatke, kako se ističe u Pravilniku o poslovnoj tajni, ustanova je dužna da dostavi trećim licima uz pismenu saglasnost klijenata, na zahtjev Ministarstva kulture i medija, na osnovu naloga suda i drugog nadležnog državnog organa, nadležnih inspekcijskih organa, regulatornih tijela. Pa čak i tada, kako se navodi u Pravilniku, potrebna je saglasnost poslovnog direktora Muzičkog centra i Savjeta kako bi se ti podaci nekom drugom saopštavali ili objavljivali.

POGREŠNA PRIMJENA

Odluka Savjeta Muzičkog centra Crne Gore da se, pozivanjem na Zakon o zaštiti poslovne tajne, ugovori o djelu proglase tajnim i uskrate javnosti, otvara važno pitanje: da li se zakon koji štiti poslovne tajne može koristiti kao pravni osnov za ograničavanje prava na slobodan pristup informacijama u javnoj ustanovi? Analiza važećih propisa pokazuje da je odgovor – ne. Zakon o zaštiti poslovne tajne, na koji se Savjet poziva, ima jasno i usko definisan predmet. Njime se uređuje građansko-pravna zaštita poslovne tajne od nezakonitog pribavljanja, korišćenja ili otkrivanja, prvenstveno u kontekstu tržišnih i privrednih odnosa. Taj zakon ne uređuje transparentnost rada organa vlasti, ne reguliše pravo javnosti na informacije i ne daje ovlašćenje javnim ustanovama da samostalno proglašavaju tajnim podatke koji su po drugom zakonu javni.

Još važnije, sam zakon precizno definiše šta se uopšte može smatrati poslovnom tajnom. Da bi neka informacija imala taj status, moraju biti ispunjena tri uslova istovremeno: da informacija nije opšte poznata ili lako dostupna, da ima komercijalnu vrijednost upravo zbog svoje tajnosti i da je nosilac te informacije preduzeo mjere radi njenog čuvanja. Ugovori o djelu koje sklapa javna ustanova, finansirani iz budžetskih sredstava, teško mogu ispuniti ove kriterijume – njihova vrijednost ne proizilazi iz tajnosti, već iz javnog novca kojim se raspolaže.

Prva stranica Pravilnika o poslovnoj tajni (FOTO: Pobjeda)

Ključna, a u obrazloženjima Muzičkog centra prećutana odredba, nalazi se u članu 6 Zakona o zaštiti poslovne tajne. Tom normom se izričito propisuje da sud odbija zahtjev za zaštitu poslovne tajne ako je otkrivanje informacije učinjeno radi ostvarivanja prava na pristup informacijama u skladu sa zakonom kojim se uređuje slobodan pristup informacijama. Drugim riječima, zakon jasno priznaje prednost prava javnosti da zna, čak i u slučajevima kada se neko poziva na poslovnu tajnu.

Zakon o slobodnom pristupu informacijama, s druge strane, nedvosmisleno propisuje da su ugovori o raspolaganju finansijskim sredstvima iz javnih prihoda informacije od javnog interesa i da moraju biti dostupni javnosti, uz eventualnu anonimizaciju ličnih podataka, poput matičnog broja, adrese stanovanja, broja računa u banci… Interni pravilnici, pa ni pravilnik Savjeta jedne javne ustanove, ne mogu imati veću pravnu snagu od zakona niti mogu suspendovati zakonom garantovano pravo na informisanje.

Pravnici sa kojima se konsultovala Pobjeda saglasni su u jednom: pozivanje Muzičkog centra Crne Gore na Zakon o zaštiti poslovne tajne radi uskraćivanja ugovora o djelu predstavlja pogrešnu i selektivnu primjenu propisa. Taj zakon ne samo da ne daje pravni osnov za takvo postupanje, već izričito potvrđuje da pravo na slobodan pristup informacijama ima prednost nad zaštitom poslovne tajne kada je riječ o organima vlasti i javnim sredstvima. Upravo zato pitanje tajnosti ugovora u Muzičkom centru nije stvar interne procjene, već test poštovanja osnovnih principa transparentnosti, zakonitosti i javne odgovornosti.

„RAZLIČITE PRAKSE“

Na pitanja Pobjede, poslovni direktor Muzičkog centra Vučić Ćetković odgovorio je kako je poznato da se „interna akta javnih ustanova donose sa namjerom da urede unutrašnje procedure, a da ona ni na koji način ne mogu i ne treba da budu kreirana ili tumačena kao akta koja suspenduju zakon ili limitiraju ustavna prava.“

– Takođe, ukoliko se u pojedinim slučajevima primjenjuju različiti pravni dokumenti, može doći do nesklada između njih ili prostora za različita tumačenja pojedinih propisa ili njihovih odredbi. U takvim situacijama, nadležni organi i struka su ti koje treba konsultovati, što je praksa koja se primjenjuje u radu ustanova – kazao je Ćetković.

On navodi i da „postoje različite prakse u kontekstu saradnje sa renomiranim umjetnicima i primjene međunarodnih profesionalnih standarda, gdje u pojedinim slučajevima treba uzeti u obzir i zahtjeve koji se odnose na povjerljivost određenih ličnih podataka, što se može odnositi i na ugovorne uslove.“

– Takve okolnosti ne dovode u pitanje obavezu poštovanja važećih zakona, ali mogu zahtijevati usklađivanje između različitih pravnih propisa i pronalaženje rješenja koja poštuju sve relevantne aspekte – kazao je Ćetković.

Direktor Muzičkog centra Vučić Ćetković (FOTO: M. Babović)

Prema njegovim riječima, stupanjem na funkciju početkom novembra prošle godine pristupio je sagledavanju postojeće interne dokumentacije, što uključuje i navedeni Pravilnik.

– U tom smislu je u toku analiza pomenutog Pravilnika, koji je donesen krajem 2024. godine, kao i analiza svih propisa i dokumentacije koju sam zatekao, a koja svakako podliježe procesu provjere kako bi se, gdje bude potrebno, izvršile izmjene odredbi ili donijeli novi propisi i strateški dokumenti, ili u odnosu na zatečenu dokumentaciju preuzele druge neophodne mjere. U tom smislu, sagledaćemo sa formalno-pravnog aspekta navedeni Pravilnik u cjelini, kroz detaljnu analizu njegovog sadržaja i usklađenosti sa drugim relevantnim propisima. Ukoliko se pokaže potreba, pribavićemo, u odnosu na navedeni Pravilnik i mišljenje nadležnih institucija. Muzički centar će pristupiti tom procesu transparentno i uz puno poštovanje stručnih i formalno-pravnih normi. Naš cilj je da doprinosimo razvoju kulturnog sistema koji istovremeno poštuje zakon, zaštitu ličnih podatka, kao i profesionalna prava i standarde rada u kulturi. Vjerujem da ćemo na taj način osigurati kvalitetno i odgovorno funkcionisanje Muzičkog centra Crne Gore – kazao je Ćetković.

POSLJEDICA

Direktorova tvrdnja da interna akta ne treba tumačiti kao instrumente za ograničavanje prava javnosti stoji kao princip. Ali problem nije u tumačenju, već u konkretnoj posljedici: Pravilnik je već proizveo pravno dejstvo tako što su ugovori o djelu uskraćeni, bez sprovedenog testa štetnosti i preovlađujućeg javnog interesa, što Zakon o slobodnom pristupu informacijama izričito zahtijeva.

Posebno je indikativno pozivanje na „različite prakse“ u saradnji sa renomiranim umjetnicima i na „međunarodne profesionalne standarde“, uz naglasak na povjerljivost ličnih podataka. Međutim, važeći zakon već predviđa mehanizam za takve situacije: djelimičan pristup informaciji, odnosno anonimizaciju, tj. zatamnjivanje ličnih podataka u ugovorima. Povjerljivost ličnih podataka ne podrazumijeva, niti može opravdati, potpunu tajnost ugovornih iznosa, trajanja ugovora i osnova isplate javnog novca.

U odnosu na Pobjedin zahtjev za dostavljanje kopija ugovora o djelu, koji je odbio Muzički centar, u toku je žalbeni postupak pred nadležnom Agencijom za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama.

Predsjednik Savjeta MC Vili Ferdinandi (FOTO: M. Babović)

Ferdinandi: Razmotrićemo Pravilnik do kraja januara

Predsjednik Savjeta Muzičkog centra Crne Gore Vili Ferdinandi nije odgovorio ni na jedno pitanje Pobjede, već je u mejlu kratko saopštio kako se sa direktorom Vučićem Ćetkovićem dogovorio da do kraja januara „organizujemo sastanak Savjeta na kojem ćemo, uz pomoć pravnog sektora, razmotriti Pravilnik o poslovnoj tajni od decembra 2024. godine.“

– Što se tiče Vaših pitanja, ne bih se ovom prilikom o njima pojedinačno određivao. Uvijek sam bio za transparentnost i poštovanje zakona, tako da ih razumijem. Eventualna izmjena ili povlačenje spornog Pravilnika zahtijeva proceduru, koju ćemo obaviti na sastanku Savjeta i o tome Vas pravovremeno obavijestiti – kazao je Ferdinandi.