Radonjićev pjesnički barjak od Crne Gore

U Domu kulture Škaljari epskom poezijom pisanom u osmercu, brojnoj publici predstavio se Zoran Blažov Radonjić rođeni Njeguš, i razvio svoj poetski barjak od junačke kuće stare, koji se zaviorio nahijama od  Njeguša do Bara, od Lovćena do Boke.
Ili kako pjesnik narodni, zorni Zoran Radonjić piše i besjedi pjeva i umuje:

Katunjani luču nose,
Riječani strah odnose
Lješani su sablje britke
Crmničani željni bitke !

Veče u organizaciji Mjesne zajednice Škaljari počelo je intoniranjem crnogorske himne a potom  su članovi KUD-a “Boka” dali svoju notu simbolima i tradicijom nošnje i crnogorskog ora sa poskočicama.
Koreografijom igara iz Boke u nastavku, pokazana je vjekovna simbioza  crnogorskog krša sa morem.
U vremenu kada se malo ko bavi narodnom, usmenom književnošću a mladi tek gotovo nikako, opsjednuti bezdušnom  tehnikom  virtualnog svijeta, koji briše tradiciju i rodoljublje, istoriju i patriotizam, naš sugrađanin, slavnog porijekla uz krš ili niz vodu, morem ili snjegovima, dlanom i zenicama stvara, čuva i zaliva svojim stvaralaštvom korjene prađedovske i ispisuje  novo blago kolektivne duhovnosti   istorije crnogorskih naroda.
Baš kao što su to činili Starac Milija i Avdo Međedović ostavivši nam u amanet brilijantna djela.
Rijetko je danas se sresti sa mladim čovjekom koji piše epsku poeziju u osmercu, pa veze poput ošvica na crnogorskoj košulji i ukrasa na nošnji crnogorskoj, zlatnim nitima ovu vrstu pisane riječi.
Raritet, pred kojim i oni koji su daleko od usmenog, narodnog predanja i stvaralaštva s poštovanjem  moraju zastati, kazala je govoreći o Radonjićevom stvaralaštvu kotorska poetesa Dubravka Jovanović.

Nadahnuto autor je naizust govorio svoje stihove pjesme „Guvernadur Jovan Radonjić”, prekidan aplauzima.
Stihove iz  pjesme „Grahovac 1858.“, govorila je Maja Vučetić a djelove pjesme „Guvernadur Vukolaj Radonjić“ recitovala je Milica Radović.

Ne zaboravlja  potomak hrabrih predaka njihovu borbu za častan krst i slobodu zlatnu.
I vječno iste naše muke i usudi.
Pjevaju u njemu preci snažni. Za njihovu pravdu i njihovo stradanje veze osmercem Zoran Radonjić danas, kada Crnu Goru unižavaju i na krst razapinju.
S one strane krvi, đe će Zoran nego đe mu je mjesto! Među svojima kojima je posvetio 4 pjesme sa preko hiljadu ipo stranica. Po rodoslovu Stanislavu od koga je  Jovan pa Vukalo  i Vukolaj.
Guvernaduri i bastaduri.
Iz planine mudra riječ je potekla. Munjama je lovćenskim obasjala. Sa molitvom za opstanak Crne Gore i njene slobode. Guvernadura i njihove časti.
Piši i pamti, slavi i istinom osveti nepravde, pjesniče!
Kuća ti ga daje, čuvaj obraz i Čovjeka u sebi !
Napoji orlove bistrom vodom  sa izvora podlovćenskih.
Razvij nove barjake pjesništva, barjaktare, od junačke kuće stare, poručila je pjesnikinja Jovanović.

Na kraju večeri  pjesmu  pod nazivom „Let od Duklje do slobode“, govorio je  autor i sam rekla bih poletio iznad brda i planina crnogorskih  uz instrumentalnu pratnju  čeliste Stefana Lazarevića.

Portal Radio skala