Otišao je tiho još jedan Kotoranin, Antun Pana Milošević, čovjek uzburkanih osjeta, koji jednostavno nije znao da miruje. Bez sumnje, ostavio je trag u raznovrsnostima kojima se davao do potonje ure.
Volio je svoj grad i njegove ljude i pomagao koliko je god mogao svima kojima je pomoć bila potrebna. Bio je humanista, spreman da izazovima odgovori profesionalno i stručno, hrabro i odgovorno. Nije se nikada zaklanjao iza drugih. Bio je kadar biti tamo gdje ga je savjest vodila, uvijek sa onima u prvim redovima, baš kao i onda kada je trebalo obnavljati Kotor nakon zemljotresa od 15. aprila 1979. godine.
Naoko male stvari čine čovjeka velikim. Tih 90 tih godona prošlog vijeka, kada je nepodnošljiva inflacija razarala tkivo države i opasno prijetila dostojanstvu našem čovjeku sa zaradom od samo nekoliko maraka i kada u trgovinama nije bilo bukvalno ničega, jedino je u Paninoj prodavnici na bazenu u Škaljarima bilo osnovnih životnih namirnica dovoljno za svakoga. Narod je plaćao čekovima, koje niko drugi odavno nije primao. Jedino se tu moglo naći mlijeko za djecu, maslac i margarin, salama. Bilo je to vrijeme narodne uznemirenosti i straha. Pana nije podizao cijene kako bi se bogatio na ljudskoj muci. Samo je on znao kako je sastavljao početak i kraj te priče, ali je sasvim sigurno za pamćenje ostala zahvalnost za ono što je činio građanima u tim složenom i teškom vremenu.
Pana je bio komandir kotorske Vatrogasne službe. Uspješan kao i u svakom poslu kojim se bavio, nastavio je nadgradnju ove kultne službe čija je tradicija gotovo dva vijeka duga. Ponosio se time i to je isticao u svakoj prilici.
Kao i svim Kotoranima i Bokeljima, vaterpolo mu je bio u krvi. Prosto je to bio prirodan spoj a rezultat njegovog davanja kao jednog od odgovornih u rukovodstvu kluba bio je istorijski uspjeh Primorca osvajanjem duple krune 1986. godine.
Bio je to istorijski uspjeh pregornog rada, kako je Pana znao reći, sjajnih generacija igrača i trenera, prosto onih kojima je vaterpolo bilo neizreciva ljubav.
Bio je uspješan privrednik, posebno u turizmu, kome je dao doprinos otvaranjem garni hotela „Pana“, na donjem putu u Dobroti, tik uz more čiji su mu talasi zapljuskivali temelje.
Isticao se i u društveno političkom radu, uvijek sa stavom i kičmom odgovornog čovjeka koji je znao da cijeni jedino rad i rezultate koji iz njega proističu.
Zato je i nagrađen najvećom nagradom grada Kotora, Nagradom 21. novembar.
Fešte kotorske nijesu mogle pasati bez Paninog duha . Vedar i šarmantan Pana je bio za društvo, pjesmu, ples. Građanskog manira, kavaljer i gospodin.
Miran mu san u vječnost!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].