SJEĆANJA: BOŠKO BUBA GOLOVIĆ – 1927 -2002,  SVJEDOČANSTVO MARKANTNE ORIGINALNOSTI

Piše: Željko Rutović

Tu nema dileme, istorije i hronike grada Nikšića nema i ne može biti bez Boska – Bube Golovića.
Antifašista, partizan ranjavan u borbama na Jadovniku, sekretar Štaba Pete proleterske brigade, privrednik, direktor Nikšićkog mlina “Muharem Asović”  osnivač i legendarni prvi direktor ugledne kompanije “Zetatrans” , Predsjednik FK  “Sutjeska”, Predsjednik SUBNORA Crne Gore, poslanik u crnogorskom parlamentu, čovjek koji je davao snažne mahove misije razvoja društva, kulture, sporta i najširih humanističko slobodarskih nazora, kako Nikšića tako i Crne Gore. Preteča, emancipator i utemeljitelj civilizacijskih progresivnih vrijednosti i ideja. Gospodin, građanin, uglednik, dzentlmen, boem rijetkog manirizma. Harizmatik i pragmatik.  Filantrop sa kulturom iskrene empatije. Čovjek odlučnog i jasnog stava. Principijelan ali ne i netolerantan. U ideji nepokolebljiv a u strategiji pronicljiv. Vidio i mislio dalje. Ispred vremena.

Osnivač i prvi predsjednik Skupštine Društva prijatelja, ljubitelja i poštovalaca Nikšića, izabran 29. 09. 1995, organizacije koja evo tri decenije na najbolji način dosljedno baštini vrijednosti antifašističkog, građanskog Nikšića i njegovih znamenitih biljega istorije, kulture, tradicije.

No, prije i iznad svega, Buba je živio i ponašao se po onoj Andrićevoj da je “čovjek sam sebi najveća titula”. A tu titulu – etički, vrijednosno, životno, građanski, patriotski i državotvorno nosio je jasno i časno.

Pripadaše Buba onom vrsnom soju ljudi koji vam ulivaše povjerenje, snagu i radost svakim novim  susretom.

Plijenio je rijetkom energijom i ne manje retoričkom uvjerljivošću logičkog misaonog slijeda, koja je po okruženje djelovala posve podsticajno. Znao je Buba i šta i gdje treba i kako treba. Vrijeme je najbolja potvrda. Iskustva njegovih životnih i profesionalnih lekcija ostaju vrijednim nasljeđem iz koga treba učiti. A učiti uvijek treba od najboljih, a on je, kada je riječ o najboljima, 1982. godine u Madridu dobio prestižnu titulu najboljeg privrednika u Evropi.

Iz te stare dobre škole, između ostalog, mogla se učiti nekonvencionalnost u pristupu ljudima koje je Buba redovno okupljao i sa njima besjedio. O gradu, njegovom razvoju, Crnoj Gori, institucijama i ljudima koji se ne smiju zaboraviti. Sve je to Buba činio sa rijetkom ležernošcu, otmenošću i gospodstvu na kome bi mu pozavidjelo aristokratsko plemstvo. Kavaljer visokog stila. Njegova etika i estetika, otmenost, riječ i harizmatika, činjeli su ga raznim povodima rado pozivanim, viđenim i uvažavanim dud širokih prostora divne SFRJ.

Sa njim se je poslovalo na riječ, poslijee koje su tek išle birokratsko pisane forme. Uspostavio je on svoja nepisana pravila, po i o kojima bi se mogle danas pisati knjige. Brojne anegdote koje zive i prenose se, lucidno su svjedočanstvo  markantne originalnosti.

Na jednom od tih anegdotalnih boemsko – kafanskih nezaboravnih  druženja, na kojima sam kao mlad imao čast biti prisutan, u tom tada,1990. god. kultnom Motelu “Glava Zete” (u svom sadržaju imao bazen, lokalnu pivaru, teniski i sportske terene) Buba upućuje socijalnu poduku – “zapamti Muśo, (njegovo obraćanje od milošte, vid uzrečice) nikad se posao sa ljudima nije sklopio uz kiśelu vodu”.
Ne malo puta, kako tada, tako i danas, sjetio bih se ove Bubine maksime – gesla iz koje izrasta svojevrsna tradicionalna filozofija i način života koji se ne da učiti iz knjiga, niti iz paradnog titulisanja prolazne moći. Kao takvog, samo ga je častan  čovjek mogao impresionirati. Znao je manirom antičke distance dati nepogrješivu mjeru i ljudima i vremenu.

Buba, veliki Čovjek, zaslužnik najplemenitije kulture sjecanja. Na sjećanju o njemu i vremenu po njemu, crnogorskom sinu najboljih vrlina, opstajemo kao društvo, kojemu je dao sve, ne pitajući za cijenu koliko to košta. Primjera je dosta o kojima, kao i svi veliki ljudi, nije želio govoriti. Rijetkost za široke prostore.

Buba – portret najboljeg Nikšića!