Epska priča o porodici u vihoru istorije

0
Završni dio trilogije “Herbarijum”, Foto: vijesti.me

Knjiga iznova potvrđuje mogućnost uspješne kombinacije romana, dokumentaristike i biografije. Ovdje se sve to s lakoćom sklapa i stapa u jednu lucidnu, sjajnu literarnu cjelinu

Treći tom “Herbarijuma”, “Pitore Liberto”, autora Liberta-Boba Slovinića objavljen je u izdanju podgoričkog Interlinka. Ovaj roman predstavlja završni dio epske trilogije “Herbarijum” i može se smatrati najuspješnijim i najupečatljivijim ostvarenjem, odnosno vrhuncem dosadašnjeg književnog stvaralaštva ovog umjetnika, prije svega slikara, ali i dizajnera, publiciste, dugogodišnjeg kritičara.

Slovinić
Slovinićfoto: Luka Zeković

Glavna osnova, odnosno skelet na kojem počiva temelj ove monumentalne trilogije je Herbarijum – 1899, djelo koje je napravio Libertov stric Don Đuro, po obrazovanju katolički sveštenik, inače stariji brat njegovog oca Anta, u dobu svoje rane mladosti, tačnije – u doba dok je još bio učenik u Kotoru.

Roman “Pitore Liberto” je u velikoj mjeri zasnovan na stvarnim događanjima o čemu svjedoče brojna dokumenta, fotografije i slično, ali isto tako baziran je i na mnogim pripovijedanjima djede Liberta, koja je pažjivo slušao i bilježio njegov unuk Vito, inženjer informatike. Ogromno znanje obogaćeno raznolikim životnim iskustvom uslovilo je izuzetno dobro poznavanje teme o kojoj se piše, pa je sve to Libertu poslužilo da svom unuku veoma uvjerljivo i kvalitetno ispripovijeda veliki broj izuzetnih priča o svojim precima što je unuk valjano iskoristio da nenametljivo i poetski uglačano, pretoči u ovo interesano književno djelo. Plod toga rada je roman “Pitore Liberto” u kome je Vito na književnički način uhvatio pravi duh toga vremena i napravio ovo dragocjeno književno štivo koje kod čitaoca izaziva duboke emocije pa se s pravom može reći da je ovaj roman u nekom smislu i svojevrsni triler. U njemu čitalac saznaje ne samo burnu prošlost jedne porodice, specifićnosti njenog uspješnog rada i života već i njenu neobičnu tradiciju koja u nekim sredinama nije uvijek bila razumljiva i odobravana. Ovdje se govori o vrlo rijetkim, ali isto tako i veoma značajnim osobinama obrazovanih i smjelih ljudi, a prije svega o izuzetnoj hrabrosti, dostojanstvu i plemenitosti jedne porodice koja se do krajnjih granica vlastite izdržljivosti odupirala prostaštvu, nasilju, nepravdi i zlu. U ovoj knjizi autor nas vodi kroz kompleksna životna zbivanja. U njoj govori koliko je čovjeku moguće da pod nekim okolnostima mijenja svoj ustaljeni način života zarad neophodnog prilagođavanja okolini, pogotovo onda kada se nadje na klackalici dobra i stvarne lične propasti. Koliko je sposoban da mijenja svoje navike, koliko je prilagodljiv novom životnom okruženju i koliko je važna sposobnost čovjeka da predvidi karakter vremena koje slijedi.

“Pitore Liberto” potvrđuje mogućnost uspješne kombinacije romana, dokumentaristike i biografije. Ovdje se sve to s lakoćom sklapa i stapa u jednu lucidnu, sjajnu literarnu cjelinu. Obzirom da su kazivanja priča djede Liberta koje su bazirane pretežno na stvarnim događanjima, sa vrlo malo fikcije koja štivo čini čitljivijim, čitaocu je data mogućnost da sam prosuđuje i analizira ispravnost postupaka autorovih predaka. Svakako, vrlo je interesantno vidjeti s kakvom virtuoznošću i svestranom profinjenošću autor u tim pričama suočava svoje likove sa često stravičnim događanjima u ne baš tako davnoj, koliko u traumatičnoj, prošlosti svoje porodice. Zato je sasvim jasno zašto je ovaj roman u cjelini jezički precizan, zašto je svaka rečenica nastajala s velikom pažnjom i uz duboko proživljavanje bola za svakom kapi znoja a ponekad i krvi svojih predaka. U ovoj epskoj trilogiji kroz biografiju Libertovih predaka, čitalac može da otkrije modele života običnih ljudi u raznim prilikama i periodima, pogotovo u ratnim i poratnim.

Knjiga je napisana u deset glava što je omogućilo autoru da u prilično složenom redosljedu, ali hronološki sasvim jasnom, čitaocu predoči ne samo Libertovo nimalo lako odrastanje, već i značajan dio istorije svoga zavičaja.

Tako u prvoj glavi ovog romana autor govori o ratu i ratnom vihoru koji je zadesio djeda Liberta još dok je bio novorođenče. Govori o modelu života u periodu kada je skoro cio svijet ulazio u sveopštu klanicu i predvorje pakla. Libertovog oca Anta, profesora stranog jezika i književnosti, italijanski fašisti su uhapsili i sa još jednom grupom naprednih mještana iz Budve odvezli u Bar. Polovinu tih zarobljenika fašisti su odmah strijeljali u Barskom polju, a drgu polovinu u kojoj je bio i Libertov otac preko mora prevezli su brodom i smjestili u već pripremljene planinske logore u brdima iznad Peruđe. Negova majka Dobrila, diplomirana profesorica geografije, u tim surovim uslovima i u potpunoj nemaštini ostala je da se sama brine o tek rođenom Libertu i dvije godine starijem sinu Koku. Stanovala je u hotelskom departmanu porodice Medin u Starom gradu u Budvi nad samim morem, pa je zato tek rođenog Liberta okupala u moru što je u uslovima nedostatka vodovodne vode i dalje nastavila. Zbog toga je Liberto kasnije kao odrasla osoba znao reći da on voli more, da je vezan za njega, jer ga je majka kao bebu ne samo kupala u njemu već ga je i zadojila njime.

U ovoj glavi knjige govori se i o Antovom povratku iz italijanskog zarobljeništva, o prvim danim slobode i vraćanju porodice nekom normalnijem životu. Djed Liberto je svom unuku pričao o njihovom povratku u Kotor i životu sa tamošnjim komšijama sa pjene kotorskog zaliva.

Drugu glavu ovog romana autor počinje Liibertovim kazivanjima o preseljenju porodice u glavni grad republike, potom pričama o njegovom obrazovanju, odrastanju, o vremenu dok je bio gimnazijalac, učenju i o raznim svojim nestašlucima. Naravno, tu su našle mjesto i Libertove prve simpatije, njegova zaljubljivanja, ali i maturski ispit.

I u ostalim glavama knjige djede Liberto pripovijeda svoj životopis u kojem portretiše sebe kao u stvarnoj ulozi svestranog umjetnika posvećenog napretku svojih potomaka, ali isto tako opterećen razmišljanjima o svojim precima koji davno već, prije neka dva vijeka, doploviše iz Pastire sa otoka Brača, u antičku Budvu, i tu nastaviše svoje prilično teške ali i zanimljive živote.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].