Svi SNP-ovi raskoli: Od Momira i Peđe do Jokovića i Šćekića

U crnogorskoj politici mnogo se toga vremenom mijenjalo, no jedna od konstanti su – raskoli u Socijalističkoj narodnoj partiji. Takav se zaključak nameće i nakon posljednjih dešavanja u toj stranci, koja prethode njihovom subotnjem kongresu.

Prije tačno 28 godina, avgust je na crnogorskoj političkoj sceni bio jako vruć. ‘Jedan’ DPS je najavljivao kongres u Kolašinu, ‘drugi’ DPS je isticao kako od toga nema ništa. ‘Jedan’ DPS je predao kandidaturu Mila Đukanovića za predsjednika republike, a ‘drugi’ DPS Momira Bulatovića.

Potom su se i u Skupštini pojavila dva DPS-a. U poslaničkom klubu te partije ostaće oni koji su bili uz Mila Đukanovića. A novoformirani klub, u kojem su bili poslanici lojalni Momiru Bulatoviću, takođe će ponijeti naziv DPS, uz ime njihovog lidera.

Elem, 1998. godine to je krilo formalno postalo novi politički subjekt – uspostavljena je Socijalistička narodna partija. Iste je godine postala druga najmoćnija stranka u državi, a danas, nakon niza raskola, jedna je od brojčano najmanjih u parlamentarnoj većini. Razlika je, naravno, i u tome što je SNP 22 godine bila u opoziciji, a od 2020. u vlasti – svakoj od dosadašnje tri.

Nakon prvih parlamentarnih izbora, SNP je imala 28 poslanika, a po posljednjim, održanim pretprošle godine – dva. Ilustrativan primjer dogodio se i ove godine. Herceg Novi je ne tako davno bio najveće uporište SNP-a. Imali su većinu, dugo vodili lokalnu vlast, a ovog proljeća nijesu mogli ni preko cenzusa.

Pitanje je, međutim, šta uopšte i čeka SNP nakon subote, kada će biti održan njihov novi kongres. Jer, sada je postalo sasvim očigledno da postoji veliki jaz između ‘struje’ Vladimira Jokovića i one koja podržava Dragoslava Šćekića. Sve je kulminiralo prekjuče – Šćekić nije ni došao na sjednicu Glavnog odbora stranke. Ili je to bio samo nagovještaj još veće kulminacije. Ako ode iz SNP-a, Šćekić više neće moći da bude ministar, poručio mu je Joković.

Ovom prilikom prisjećamo se svih dosadašnjih raskola u SNP-u.

Momir otišao nakon naglog zaokreta 2001.

Od formiranja stranke trebalo je da prođu tek tri godine, a da se dogodi prvo veliko cijepanje. Pritom, te 2001. godine, partiju je napustio njen lider Momir Bulatović, uz niz sljedbenika.

Razlog je bio u tome što je dobar dio funkcionera SNP-a, po promjenama u Srbiji, želio da skrene na ‘drugi kolosijek’. Ali, saradnji sa Demokratskom opozicijom Srbije (DOS) usprotivio se Momir Bulatović – on je u oktobru 2000. odstupio sa mjesta premijera nekadašnje SRJ i do kraja ostao lojalan Slobodanu Miloševiću. Već tada je postajalo sve očiglednije da Bulatović gubi autoritet u stranci.

Bulatović će tako, zajedno sa Emilom Labudovićem, Duškom Jovanovićem, Novom Vujoševićem i još nekolicinom prepoznatljivih aktera iz redova SNP-a, formirati Narodnu socijalističku stranku, koja je tokom prva dva izborna ciklusa ostajala neposredno ispod cenzusa.

Sa druge strane, rukovođenje SNP-om preuzeo je Predrag Bulatović, koji će sljedećih godina steći dodatno na autoritetu u unionističkim krugovima. Toliko da je bio i vođa bloka za zajedničku državu pred referendum 2006.

Žižić pred same izbore formirao novu stranku

Pet godina kasnije, uslijedio je novi raskol u SNP-u, koji će krajnji epilog dobiti svega nekoliko dana uoči septembarskih izbora 2006.

Jedan od najznačajnijih stranačkih protagonista Zoran Žižić – a pamtimo ga i kao jako aktivnog u političkim vodama iz doba jedinstvenog DPS-a – formirao je tada Demokratsku stranku jedinstva. Doduše, činilo se kako je to mimoilaženje tinjalo još od 2005.

Dotadašnji potpredsjednik SNP-a je naposljetku optužio partijsko vođstvo da nijesu uradili dovoljno uoči referenduma, a sa svojom je DSJ na prvim izborima u nezavisnoj državi podržao Srpsku narodnu stranku – kasnije Novu srpsku demokratiju. Upravo je SNS tada osvojila više glasova od SNP-a.

To je i bio razlog usljed kojeg će Predrag Bulatović odstupiti sa mjesta lidera SNP-a, a tu će ulogu preuzeti Srđan Milić.

Prvi raskol u Milićevoj eri: SNP napustio i drugi Bulatović

Novi raskol, prvi u Milićevo doba, dogodiće se 2012. godine.

Na stolu je tada bila ponuda Demokratskog fronta SNP-u da pristupe njihovom bloku. Dobar dio članstva protivio se tome, neki su bili za ali da im pripadne polovina mjesta na listi DF-a, no dio njih bio je za gotovo bezuslovan ulazak u navedenu koaliciju. Pamtimo i burne događaje sa nekih od partijskih sjednica – bilo je teških riječi, pa i pokušaja fizičkih sukoba.