Građani papreno plaćaju Spajićeva obećanja: Ni preduzeća, ni robnih rezervi – a cijene galopiraju

Izvor: Portal ETV

Ni robnih rezervi, ni državnog preduzeća, ni stabilnih cijena. I, najvažnije – ni traga od ispunjenog obećanja premijera Milojka Spajića. Građani svakodnevno ispaštaju dok cijene nezaustavljivo rastu, a oni koji bi morali da reaguju – ćute. Premijer ne osjeća odgovornost za izgovorene riječi, a još manje za stvarnost u kojoj je ostavio građane.

Još 10. avgusta prošle godine, Spajić je pompezno najavio osnivanje državnog preduzeća koje bi bilo zaduženo za upravljanje robnim rezervama i direktnu distribuciju osnovnih životnih namirnica građanima. Najavljeno je da će to biti trajno rješenje za borbu protiv inflacije.

– To je jedan održiv način da se borimo protiv visokih cijena. Ograničenje marži može pomoći budžetu građana, ali moramo imati dugoročno rješenje za stabilizaciju cijena u Crnoj Gori – izjavio je tada Spajić.

Godinu dana kasnije – nema ni preduzeća, ni robnih rezervi. Umjesto toga, građani plaćaju osnovne namirnice skuplje nego mnogi građani razvijene Evrope. Turisti s boljim standardom nerijetko su zatečeni visinom cijena u crnogorskim marketima.

CIJENE PAPRENE

Prema poređenju koje je sproveo portal ETV, cijene u domaćim marketima su i do 20 odsto više nego u hrvatskom “Lidlu”. Kada bi se ista analiza sprovela sa tržištem Njemačke, razlika bi bila još poraznija.

U međuvremenu, vladajući funkcioneri se ne oglašavaju. Ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, koji je bio zadužen za kontrolu cijena, od maja ne daje izjave za javnost – izuzev političkih prepiski s predsjednikom države Jakovom Milatovićem, za koje očigledno ima dovoljno vremena.

PREKO LEĐA DOMAĆEG STANOVNIŠTVA

Dok državni vrh ćuti, građani plaćaju danak nestručnosti i pasivnosti vlasti. Sezona je u punom jeku, a budžet, kao po pravilu, puni se preko leđa domaćeg stanovništva. Niti ima pomoći, niti ima razumijevanja.

Premijer Spajić se više ne oglašava o ovom pitanju. Nema pojašnjenja gdje je zapelo s „održivim rješenjem“ koje je sam najavio. S obzirom na nedavne izjave njegovog ministra zdravlja Vojislava Šimuna, koji je građane optužio za duge liste čekanja u zdravstvu, nije isključeno da i premijer smatra da su sami krivi za poskupljenja.

UKINUTO JOŠ 2003.

Crna Gora od 25. decembra 2003. nema robne rezerve. Tadašnja Vlada ih je ukinula uz obrazloženje da su „nekomercijalne“. Kao zamjena, donesen je Zakon o interventnim nabavkama, koji je trebalo da omogući brzu reakciju države u kriznim situacijama. Ali – nije zaživio.

Za razliku od većine evropskih zemalja, Crna Gora nema mehanizam da zaštiti tržište u slučaju iznenadnih šokova – bilo da se radi o skoku cijena goriva, hrane, inflaciji usljed pandemije ili rata.

UPOZORENJE BIVŠEG MINISTRA POLJOPRIVREDE

Nekadašnji ministar poljoprivrede Budimir Mugoša još ranije je upozoravao na značaj robnih rezervi:

– Sve ozbiljne države EU ih imaju. One su ključne u slučaju poremećaja tržišta, prirodnih katastrofa, ratova… Robne rezerve omogućavaju stabilizaciju cijena, čuvanje poljoprivrednih proizvoda i sigurnost građana u vanrednim okolnostima – naglasio je Mugoša.

U Crnoj Gori, međutim, ozbiljnost izostaje. Jedino što je postojano – jesu neispunjena obećanja i visoke cijene koje građani više ne mogu da prate.