Bezbjednosni sektor u rasulu, Demokrate samozadovoljne, na potezu premijer

Za tri dana u Podgorici su, u ratu škaljarskog i kavačkog klana, hladnokrvno ubijene dvije osobe – Igor Nedović ispred porodičnog doma u Staroj Varoši, a Ivan Milačić u lokalu Preko Morače, naočigled gostiju i prolaznika. U pucnjavi Preko Morače dvije osobe su povrijeđene – muškarac koji je bio u društvu s Milačićem i slučajna prolaznica.

Ubice žrtvama nijesu ostavile minimum šanse da prežive. Egzekucije liče na scenario nekog trilera, ali, nažalost to je dio naše zbilje, a država nema odgovor kako da stane na kraj mafijaškim likvidacijama. „Škaljarski“ i „kavački klan“ nemilosrdno se međusobno obračunavaju, ne birajući vrijeme i mjesto surovo uklanjaju mete ne prezajući da ubistvo organizuju gotovo pred vratima Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije.

OSVETA

Igor Nedović ubijen je 16. jula ispred svoje kuće u Staroj Varoši, a za njegovu likvidaciju osumnjičen je Arijan Rečković za kojim istražitelji tragaju od 17. maja. Tada je u jednom lokalu u Siti kvartu pucao u Nedovića, ranio ga i sa pomagačem uspio da pobjegne policiji. Nedović je, prema operativnim podacima bezbjednosnih službi, nekada bio blizak „škaljarskom klanu“, ali u zadnje dvije godine priklonio se „kavčanima“ i zato je, pretpostavlja se, platio glavom.

Samo tri dana kasnije, u noći između subote i neđelje, 19. jula, u bašti lokala „Taormina“, oko 300 metara od zgrade MUP-a i Centra bezbjednosti Podgorica, ubijen je Ivan Milačić. U pucnjavi je ranjen i Milačićev prijatelj, Strahinja Raonić, a povrijeđena je i slučajna prolaznica.

Više izvora Portala ETV iz bezbjednosnog sektora kažu da je ubistvo Milačića, koji je slovio za osobu blisku „škaljarskom kanu“, organizovano iz osveta zbog likvidacije Nedovića tri dana ranije.

Ono što je karakteristično za oba zločina je brutalnost i bezobzirnost. Nedović je ubijen na kućnom pragu, pred očevicima, a Milačić u prometnom podgoričkom kvartu, naočigled prijatelja, gostiju lokala, prolaznika… Ova dva zločina pokazala su potpunu nemoć i nesposobnost bezbjednosnog sektora da se izbore sa izazovima mafijaških obračuna. Sektorom bezbjednosti rukovode Demokrate Alekse Bečića, koji je potpredsjednik Vlade i koordinator službi bezbjednosti. Mafija je, nažalost, još jednom pokazala da je snažnija od policije.

Pogotovo je porazna činjenica da je ubijen čovjek koji je morao biti pod policijskim nadzorom, a nakon što je u maju preživio napad. Tada se Uprava policije pohvalila da je brzom akcijom rasvijetlila pokušaj ubistva Igora Nedovića, ali da je Rečković sa pomagačem uspio da pobjegne.

Nezvanični sagovornici Portala ETV iz bezbjednosog sektora objašnjavaju da je policiji u fokusu moralo da bude lociranje i hapšenje Rečkovića kroz konstantne operativne aktivnosti, ali i stalni nadzor Nedovića.

Očigledno su u policiji imali preča posla, jer dok su, navodno, tragali za njim on je uspio da isplanira novi napad na Nedovića i ovoga puta ga i ubije i to na kućnom pragu.

Prema dostupnim informacijama niko nije pozvan na odgovornost što je čovjek za kojeg su znali da je meta ubijen svega dva mjeseca pošto je preživio prvi napad i što ga je ubio muškarac za kojim se, navodno, intenzivno tragalo. Isti onaj koji je prethodno ranio Nedovića, ali policija nije uspjela da ga pronađe. Taj bjegunac uspio je da dođe pred kuću Nedovića, sačeka ga da izađe, ubije ga i opet pobjegne?!

Umjesto saopštenja u kojem je trebalo da poruče crnogorskoj javnosti da će biti pozvani na odgovornost svi u lancu koji je trebalo da rade na slučaju ranjavanja Nedovića u maju i bjekstva osumnjičenog za taj pokušaj ubistva, Uprava policije se oglasila hvalospjevom da su uspjeli da identifikuju osumnjičenog za ubistvo. Ispostavilo se da je to isti onaj koji je dva mjeseca ranije pucao u njega i pobjegao, a policija bezuspješno tragala za njim.

Zašto hvalospjevi – zato što aktuelne čelnike sektora bezbjednosti ne interesuju žrtve, ni broj žrtava, ni okolnosti zločina, ni sopstvena odgovornost – u fokusu im je druga statistika – da se likvidacije ne vode, kako to oni kažu, po nepoznatom počiniocu. Samo to im je važno. A đe je „poznati počinilac“ to za njihove statistike nije bitno.

Arijan Rečković, osumnjičeni za ubistvo Nedovića, policijskim jezikom rečeno, operativino je interesanto lice, slovi za člana škaljarskog kriminalnog klana i blizak je Emilu Tuzoviću koji je uhapšen u Kijevu zbog pokušaja ubistva jednog od vođa kavčana Radoja Zvicera.

Izvor Portala ETV iz podgoričke policije ukazuje da je Rečković u maju nakon ranjavanja Nedovića „izigrao inspektore“. Analizom nadzornih kamera utvrdili su da je iz Siti kvarta električnim trotinetom pobjegao prema Tržnom centru „Big fashion“ i preko pješačkog mosta na Morači domogao se Ulice 8 marta.

Prije nego je odšetao Ulicom 8. marta, dok je policija tragala za njim, sakrio se ispod mosta u instalacionim šupljinama i kada su inspektori prošli, presvukao se i nestao.

Rečković je, pretpostavlja se, uz pomoć logistike i finansijera, najvjerovatnije sve ovo vrijeme boravio u takozvanom štek stanu, gdje je pravio plan kako da ponovo dođe do Nedovića i ubije ga, ovoga puta bez šanse da preživi. I uspio je 16. jula.

NEMOĆ INSTITUCIJA

Dva zločina u tri dana bila su povod za vanrednu pres konferenciju na kojoj je govorio vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, ali nije pomenuo ni sopstvenu, niti bilo čiju odgovornost u Upravi policije, već se pohvalio da „stoji pred crnogorskom javnošću“ i kada se bezbjednosna situacija usložnjava?! Prvi čovjek Uprave policije rekao je da je sva sreća što nije bilo slučajnih žrtava i nedvosmisleno priznao da resor kojim rukovodi nije sposoban da osigura mir i bezbjednost građana i građanki. Ko ima sreće, preživjeće.

A onda je objasnio da Crna Gora nema nikakve krivice za ove zločine (?!), da je inicijalna kapisla detonirana u Španiji i, valjda se, ta silna eksplozija „prelila“ i na Crnu Goru. U Barseloni je 15. jula ubijen Filip Knežević koji je zaveden kao član „kavačkog klana“. Šćepanović nije objasnio na koji način su ovi zločini povezani, odnosno, da li u crnogorskoj policiji vjeruju da su „škaljarci“ odlučili da se obračunaju sa „kavčanima“, pa su prvo ubili Kneževića u Španiji, onda Nedovića u Crnoj Gori, te da su se potom organizovali i „kavčani“ i uzvratili ubistvom Milačića u Crnoj Gori.

Naši izvori kažu da ubistvo Miličića, prema prvim procjenama, i jeste osveta „kavčana“ za ubistvo Nedovića. Prema njihovim riječima, izabirali su „prvu“ metu koja nije vodila računa o bezbjednosti i koja im je bila najdostupnija.

U kojoj mjeri je bezbjednosni sektor nemoćan da stane na kraj mafijaškim obračunima govori i informacija koju je Šćepanović saopštio na konferenciji za novinare – policija je obavijestila osobe iz organizovanih kriminilanih grupa da smanje kretanje, jer su potencijalne mete.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović nije se oglašavao.

Poslije Šćepanovićeve konferencije za novinare javio se Šaranovićev partijski šef, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić – naravno bez pomena odgovornosti sektora bezbjednosti ili ostavki. Nijesu, proizilazi iz njegovog saopštenja, krivi oni koji rukovode bezbjednosnim službama – kriv je, naravno, DPS. Problem je, kako je objasnio Bečić, u nasljeđu iz prošlosti. Ali, ne prošlosti unazad pet godina, nego onoj daljoj – prije nego su oni preuzeli vlast u Crnoj Gori, prošlosti koja je prethodila 2020. godini.

Očekivano, Bečić je pružio punu podršku Šćepanoviću u, kako reče, odlučnoj i hrabroj borbi protiv organizovanog kriminala. Onda se u tom opskurnom i sramnom oglašavanju vratio i u devedesete godine prošlog vijeka i predstavio lične karte i oružne listove srpskih kriminalaca povezanih sa ubistvom premijera Srbije Zoranom Đinđićem i tako u maniru svoje partije, ovako odvratnim spinovima povezujući bivšu vlast sa Đinđićevim ubicama…

Da mafija diktira i političke procese u Crnoj Gori potvrdio je i slučaj predsjednika opštine Budva Nikole Jovanovića koji je brutalno pretučen u tom gradu 18. jula. Napali su ga braća Mitrović – Jovo, kojem je određen pritvor do 30 dana, Vidak i Milorad kojima je samo određena mjera zabrane prilaska Jovanoviću.

Predsjednik opštine Budva juče se oglasio saopštenjem u kojem je lidera Nove srpske demokratije i predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića označio da stoji iza napada na njega i upozorio da se radi o motivisanom aktu organizovanog kriminala s ciljem preuzimanja kontrole nad gradom. Ukazao je i na činjenicu da su braća Mitrović označena kao bezbjednosno interesantna lica, zavedeni kao članovi kriminalne grupe „budvanska“, optužujući i policiju i tužilaštvo da su neadekvatno reagovali na napad na njega.

A dok se bezbjednosna situacija u Crnoj Gori iz dana u dan usložnjava Demokrate koje rukovode resorima bezbjednosti i njihov pulen u policiji Lazar Šćepanović uzajamno se hvališu i podržavaju besprizorno bježeći od odgovornosti. „Ja tebi vojvodo, ti meni serdaru“ – tako izgleda začarani krug samozadovoljnosti među Demokratama. A za to vrijeme u Crnoj Gori se nižu mafijaški obračuni, bilježi se enorman rast nasilja, tragičnih saobraćajnih nesreća, govora mržnje… Možda, ipak, nije samo do Demokrata. Premijer Milojko Spajić je taj koji bi trebalo da stavi tačku na slom bezbjednosnog sektora. Dok nije kasno.