
Poznati crnogorski intelektualac dr Todor Baković u Pobjedi od 1. januara 2001. objašnjava: ,,Današnji pokušaji masovnog proslavljanja takozvane srpske Nove godine po starom, julijanskom kalendaru, noću 13/14. januara masovno i napolju, kako nikada nije proslavljana, predstavlja anahronu i atavističku, neodgovornu manipulaciju narodnim osjećajima u političke svrhe“
U pitanjima nauke, autoritet množine nije vijedan u svjetlu zdravog razuma jedne osobe – Galileo Galilej
Crkvena dogma je zadato učenje u istinitost neke tvrdnje, bez prava sumnje, bez provjere i bez dokazivanja. Suprotno tome, nauka je saznanje i znanje, potvrđeno dokazima. Od kada je svijeta i vijeka traje konkurencija između religije i nauke dijelom, nažalost, i kroz mračnu stranu istorije.
Religija je prednjačila, još od kada su popovi (tada vračevi) žrtvovali đecu kao dar ,,nekom njihovom Bogu“. Nastavak je bio u Staroj Grčkoj, kada je zbog ,,pokušaja nauke“ osuđen Sokrat na smrt trovanjem. Dalji kontinuitet obezbjeđuju popovi naroda Isusa, koji ga osudiše na smrt, Rimljani izvršiše, a on bi proglašen za sina Božjeg. I dalje uporni popovi u Italiji spališe Đordana Bruna, zbog toga što se Zemlja okreće oko svoje ose.
Čak je i Hitler ubijao Jevreje pozivajući se na Boga. Zato možda nije slučajna izjava papa Franje, koja liči na pokušaj izmicanja od zločina Inkvizicije i uravnoteženja dogme i racionalnog: ,,Nije nužno ni ići u crkvu i davati novac. Nije nužno ni vjerovati u Boga da biste bili dobar čovjek. Tradicionalno vjerovanje u Boga čak je po malo zastarjelo. Netko može biti duhovan, ali ne i religiozan. Neki od najboljih ljudi kroz povijest nijesu vjerovali u Boga, dok su mnogi koji jesu – radili najgore stvari u njegovo ime.“
DAN, MJESEC, GODINA
Ima jedna zajednička tema religije i nauke, a to je računanje vremena. Računanje vremena sam predavao na Univerzitetu Crne Gore (Osnovi astronomije), pa sam smatrao da ono što je u nauci i knjigama treba približiti ne samo studentima, već i narodu.
Računanje vremena je bazirano na dokazanim astronomskim pojavama i procesima. Popovi su ipak učestvovali u formiranju kalendara (iako Zemlja nije ploča).
Računanje vremena nove ere je počelo od datuma rođenja Isusa Hrista. Osnovne jedinice za računanje vremena, proistekle iz nauke astronomije, su dan, mjesec i godina.
Sunčev dan je vrijeme između dva uzastopna prolaska Sunca kroz meridijan nekog mjesta. Iako sunčev dan tokom godine ima nejednake dužine trajanja on je usvojen kao jedinica za vrijeme, zbog tijesne povezanosti života sa Suncem.
Radi praktičnosti usvojen je srednji sunčev dan od 24 časa, kao kalendarski dan. Sunčevih dana u godini ima 365,24. Godina je vrijeme potrebno Zemlji da na njenoj putanji oko Sunca, nakon prolaska kroz proljećnu tačku ponovo dođe u tu istu tačku (Revolucija). Ovakva tropska godina traje 365 dana, pet časova, 48 minuta i 46 sekundi.
Za računanje vremena uvedena je kalendarska godina sa cijelim brojem dana, s tim što se svakoj četvrtoj – prestupnoj dodaje po jedan dan nadoknade (5 h, 48 m, 46 s je zaokruženo na 6 h, pa je 6 h x 4 godine = 24 h ). Mjesec je vrijeme od jednog do drugog mladog mjeseca (sinodični). Kalendarski konvenconalni mjesec traje 30 dana (29 dana,12 časova, 44 minuta i 12,9 sekundi). Kalendarska četiri mjeseca imaju po 30 dana, sedam po 31 dan, dok februar ima 28 dana, a svake četvrte godine 29 dana (dodaje se jedan dan, za izravnanje razlike vremena između stvarne teorijske i kalendarske godine).
Lunarni kalendar je zasnovan na okretanju Mjeseca oko Zemlje. Siderični mjesec traje 27 dana, sedam sati 43 minuta i 11,6 sekundi (kalendarski 28 dana). Godina sa sideričim mjesecom imala bi 365 dana, od 13 mjeseci po 28 dana, i jednim neregistrovanim danom više, koji bi se tretirao kao praznik bez datuma, a svi dani bi bili uvijek istog datuma u svakom mjesecu. Četiri nedjelje u mjesecu traju manje od mjesečevih mijena, pa u svakom sljedećem mjesecu ne počinju istog dana. Kalendarom se prati duži vremenski period koji se sastoji od godina, mjeseci i dana.
Od tri vrste kalendara, koji su zasnovani na prirodnim pojavama, najviše je u upotrebi lunarno-solarni, koji je zasnovan na tropskoj godini i sinodičnom mjesecu (nauka).
Početna tačka računanja vremena je, iako neprecizna, datum rođenja Isusa Hrista, kako je predložio rimski monah Dionisije 532 godine (religija). Zato je od tada do danas je proteklo 2023. godine.
U Crnoj Gori se koristi gregorijanski kalendar, koji je najkorišćeniji na svijetu. On je baziran na julijanskom kalendaru, koji je nastao 46 godina p.n.e.
Iako savršeniji, i po gregorijanskom kalendaru nastaju odstupanja, koja su posljedica razlike između tropske i zaokružene kalendarske godine, zbog čega su potrebne korekcije nakon protoka određenog vremena.
Julije Cezar je izvršio reformu solarnog staroegipatskog kalendara, kada je 46 godine p.n.e. uvedena građanska godina sa 365,25 dana. Prestupne godine u njemu su bile one koje su djeljive sa četiri (1976, 1980, 1984) sa dodatkom jednog dana februaru svake četvrte godine. Ovakva godina je bila duža od tropske godine za 11 minuta i 14 sekundi, što je proizvodilo pomjeranja od jednog dana (24 h) za 128 godina.
KAD SE SLAVI BOŽIĆ
Zbog toga je rimski papa Grgur XIII sproveo reformu julijanskog kalendara i ozvaničio gregorijanski kalendar. Ispravljena je (1582. godine) razlika od 10 dana nastala zbog ostupanja.
Po starom julijanskom kalendaru je bilo tokom 400 godina, 100 prestupnih, a po gregorijanskom 97 (tri manje). Zbog toga se sa vjekovima razlika između julijanskog i gregorijanskog kalendara povećala za 13 dana. Za toliko je pomjerena i Nova godina (julijanska godina se slavi 13, a Božić 7. januara).
Umjesto da svaka četvrta godina bude prestupna, uveo je da se godine početka stoljeća nedjeljive sa 400 (1700, 1800, 1900) preskaču kao prestupne, a da svaka djeljiva sa četiristo i dalje bude prestupna (1200, 1600, 2000). Tako je smanjeno odstupanje za duži vremenski period i to tokom 3300 godina za jedan dan.
Ovu reformu nijesu prihvatile neke crkve. Zbog protivljenja papskoj reformi i tradiciji, nastavile su i dalje da koriste julijanski kalendar (a i katolici i pravoslavci su hrišćani), koji se razlikuje za 13 dana. Prema nekim izvorima Božić slave:
– 25. decembra: pored Rimokatoličke crkve i svih crkava protestantske reformacije, i pravoslavne crkve Aleksandrijska i Antiohijska patrijaršija, Bugarska, Rumunska, Grčka, Kiparska, Albanska, Poljska, Češka, Slovačka crkva, autokefalna Pravoslavna crkva Ukrajine, Finska arhiepiskopija.
– 7. januara: Ruska crkva, Srpska crkva, Jerusalimska patrijaršija, Gruzijska crkva, Koptska ortodoksna crkva u Egiptu , Etiopska i Eritrejska pravoslavna crkva, Sirijska pravoslavna crkva Antiohije, Grčki manastiri na Svetoj Gori (starokalendarci), Ukrajinska pravoslavna crkva koja je dio Ruske (Moskovske) patrijaršije, Crnogorska i Makedonska crkva.
– 6. januara: Jermenska crkva Naš poznati crnogorski intelektualac dr Todor Baković u Pobjedi od 1. januara 2001. objašnjava: ,,Današnji pokušaji masovnog proslavljanja takozvane srpske nove godine po starom, julijanskom kalendaru, noću 13/14. januara masovno i napolju, kako nikada nije proslavljana, predstavlja anahronu i atavističku, neodgovornu manipulaciju narodnim osjećajima u političke svrhe“.
Ne znam da li je dr Baković bio strog u svojoj ocjeni religijskog kalendara, ali računanje vremena svakako postaje povezano sa vjerom, politikom i pravom. Milutin Milanković, poznati srpski naučnik, predložio je 1923. godine, najpreciziniji kalendar. Bazirao ga je na ispravci razlike julijanskog od 13 dana, te tako dobio isti datum kao gregorijanski. U njemu bi bile i dalje prestupne godine one koje su djeljive sa četiri bez ostatka, a sekularne godine su samo prestupne ako njihov broj vjekova podijeljen sa devet daje ostatak dva ili šest.
Sve ostale sekularne godine su obične. Kašnjenje po ovom kalendaru za tropsku godinu iznosi 2,75 sekundi, po gregorijanskom 26,75 sekundi, a po julijanskom 11 minuta i 14,75 sekundi. Ovaj kalendar usvojen je na svepravoslavnom kongresu, u Carigradu 1923. godine. I pored toga, Milankovićev kalendar nije još zvanično usvojen i primijenjen, iako obezbjeđuje najveću preciznost, pokazujući da autoritet množine nije ravan zdravom razumu jedne osobe!
Opasnosti i podvale
Dogma je proširila svoje vidike u Crnoj Gori. I to kao: državna (popovi imenuju vladu), ratna (popovi sa mitraljezima u Bosni), obrazovna (dogma hoće bit nauka), medicinska (zvona i tamjan liječe koronu), kulturna (,,renoviranje spomenika kulture“), istorija (što vele popovi: postoji li Crna Gora i Crnogorci), imovina (otete crkve i groblja), bezbjednost ( kalašnjikovi i ratna meta – Mala Ukrajina), državni ugovori (policijski prevoz za krađu državne imovine), etnologija (Crkva Srbije ,,dokazala“ da Crnogorci ne postoje), računanje vremena (julijanska je srpska nova godina), vojna (helikopteri prevoze popove u tuđe manastire), sveci (glasanjem i zločinac može biti svetac), pravosuđe (kadija te tuži, kadija ti sudi), mediji (BIRN i crtanje meta), cigarete (nijesu samo za pušenje), pare (nije više 21 milion usamljen), kriminal (kviz: ko je ko), politika (uvijek pobjeđuje ili istina ili laž), nauka (Zemlja je ploča), demografija (od 2,8 do 28,8 odsto).
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].