SUMRAK SAGA: Kad neće glorifikatore fašizma, hoće li tužioci sad da gone antifašiste?

Crnogorsko tužilaštvo je napravilo veliki korak da Crnu Goru odvede u pravcu Evrope. Ali, ne današnje, ne moderne Evrope, već one mračne, one najcrnje… One iz tridesetih godina prošlog vijeka, Evrope koja je pozdravljala Adolfa Hitlera uzdignute desne ruke.

Pretjerivanje? Nažalost – nije.

ZNAJU LI TUŽIOCI ZAKONE I USTAV? 

Ovako ide vijest: Više državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu koju je sedam predstavnika nevladinih organizacija podnijelo protiv Jovana Joanikija Mićovića, čelnika Srpske crkve u Crnoj Gori, kao i Ognjena Femića, sveštenika iste vjerske organizacije.

Dakle, tužioci tvrde da to što je mitropolit Crkve Srbije Joanikije nazvao ratnog zločinca Pavla Đurišića ,,velikim junakom nepobjedivog karaktera“ – nije govor mržnje.

I nije, hladnokrvno tumače tužioci, nije izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje kada prvi čovjek srpske crkve u Crnoj Gori, glorifikuje čovjeka koji je, po vlastitom pisanom izvještaju četničkom vođi Draži Mihailoviću, priznao da je, sa svojim četničkim koljačima, ubio najmanje 8.200 muslimanskih žena, đece i staraca.

Je li to malo muslimanskih duša da bi Više državno tužilaštvo u Podgorici javno veličanje organizatora tog pokolja ocijenilo kao izazvanje vjerske, rasne i nacionalne mržnje?

,,SVI SMO MI PAVLE ĐURIŠIĆ”

Ili je pak sloboda izražavanja kada neki jerej Femić javno klikće s ljubavlju – ,,Svi smo mi Pavle Đurišić“, sugerišući tako da bi i on, kad bi mu se pružila prilika, klao one druge vjere ili ancije?

Sveštenik je, valjda, porastao uz crkvene laži-bajke, zabludjela ovčica iz crkvenog stada – pa onda crnogorsko tužilaštvo ne vidi da tu ima umišljaja ili makar nekog prekršaja.

Ne vide, jer ne žele da vide ono što im je pred nosom. I sve to ukazuje da je vrlo indikativna jučerašnja informacija o odbacivanju krivične prijave protiv vrhovnika Srpske crkve u Crnoj Gori.

U stvari, jučerašnja vijest slikovito govori o sumornoj crnogorskoj današnjici.

Jer, taj poklik čovjeka u crkvenoj odori, taj krik – ,,Svi smo mi Pavle Đurišić“, i to sramno ćutanje Višeg tužilaštva – sve su to simboli, znaci da je usred  trinaestojulske, antifašističke Crne Gore kojoj se divio čitavi svijet – nikla, porasla i obrasla ona četnička Ravna gora, kao neki otrovni bršljan koji se obmotao oko crnogorskog srca?

NEKAŽNJENA PROPAGANDA IDEOLOGIJE KRVI I TLA 

Da, to je crnogorska današnjica.

Joanikijeva glorifikacija Pavla Đurišića i četničkih zlodjela etničkog čišćenja, Metodijevo skrnavljenje partizanskog antifašizma, ili Mandićeva propaganda o teroru komunista – nijesu bili ispadi, greške neodgovornih ljudi.

Ne, to je programska revizija prošlosti, propagiranje ideologije krvi i tla, građenje velikosrpske budućnosti u kojoj ta nova – posrbljena Crna Gora  – treba da bude kamen temeljac ,,Srpskog sveta”.

Sve je to za podgoričko Više tužilaštvo bilo zakonito. Sloboda govora ili nešto slično, što li?

I nema sumnje da će i Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju, koje navodno danima ispituje govor Metodija Ostojića – koji je ustvrdio da su četnici bili prvi gerilci u Evropi, a da su partizani bili zločinci koji su punili tiejlima jame po Crnoj Gori – da je sav taj govor bio , hm, ,,u skladu sa zakonom”.

Stvarno? A što bi sa onim čuvenim obavezujućim uputstvom  vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića?

NEOBAVEZNO OBAVEZUJUĆE UPUTSTVO

Što se desilo sa Markovićevim uputstvom koje je izdato da bi se, navodno,  osiguralo – citiraću – ,,djelotvorno i jednobrazno postupanje i primjena međunarodnih preporuka na jednak postupak prema svim osobama i borbu protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i netolerancije”.

Dosadašnje djelovanje tužilaštava zaista pokazuje jednobraznost – ali u nepostupanju. Ni jedna prijava za sada nije procesuirana, niđe u govoru sveštenika Crkve Srbije Joanikija i Metodija nije bilo ni govora mržnje, niti izazivanja vjerske, rasne ili nacionalne mržnje.

Prvi stav člana 370 Krivičnog zakonika nije baš toliko komplikovan da bi se pogrešno tumačio.

Vrlo se jasno ističe da će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina kazniti svako ko – pazite sad, evo citata –  ,,javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti…”

PROGON ANTIFAŠISTA 

Čak i pravnim laicima sve je kristalno jasno.

Kao što je, nažalost, očigledno političko djelovanje tužilaštva. Sjećate se, svakako, kako je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici mejsecima uporno gonilo profesora Bobana Batrićevića sa Cetinja, samo zato što je u svom tekstu – citirao gorke riječi sveštenika Srpske pravosalvne crkve.

Koji nijesu bili predmet djelovanja tužilaštava, ali Batrićević jeste. I da nije bilo građanske bune i pobune, ko zna kako bi se taj kafkijanski proces završio.

Dakle: i bez obavezujućeg uputstva vrhovnog državnog tužioca Markovića, viša tužilaštva su mogla – i morala – drugačije reagovati, ako žele da Crna Gora opstane kao građanska država, ako hoće da se sačuvaju temelji antifašizma.

SKRIVENI CILJEVI

Ili, možda, postoji neki drugi cilj? Recimo, da tužilaštva oštro reaguju na – glorifikaciju antifašiizma.

Pa da crnogorska tužilačka ekipa krenu u progon onih građanskih aktivista koji su najavili protest za 13. jul. Ili, možda, da se procesuiraju svi oni iz opozicije koji se drznu da predlože Zakon o zabrani fašističkih, nacističkih i nacionalističkih organizacija?

Djeluje čudno, zar ne?  Ipak, ko zna, ako se nastavi tihovanje tužilaštava možda Crna Gora zaista pojuri ka Evropi. Da, baš onoj Evropi iz tredesetih godina, iz vremena minhenskih pivnica i onih italijanskih marševa.