VRŠAC – ETNO KUĆA DINAR, MUZEJ NAJLJEPŠEG UKUSA

0

Piše: Željko Rutović

Nema restoranske berze na kojoj se ne bi ovaj Dinar visoko kotirao i tražio. Vrijednost njegovih “akcija” ima posebnu dimenziju koja snažno nadrasta komercijalni kontekst. Dinar u Vršcu, gradu grožđebala, već petnaest godina uložio je  i strpljivo ulaže  čitavog sebe u dušu, čula, emociju i nostalgiju koja, je li, nema cijenu. A sve što nema cijenu, logika kaže da je rijetko i neprocjenjivo baš kao što je i ova etno kuća u širokoj banatskoj ravnici.

Dinar jednostavno nema sebi slične “marke”, zato je teško razmjenjiv i zamjenjiv za neke druge valute. Nema sebi sličnog, jednoglasan je zaključak svih poklonika koji su kušali ovu hedoniju čula. Provjerite i zaključite. (D)oživite sjećanja.

Na mirise i stvari. Na prisnost. Na domaćinstvo.

Na prošla, opet oživljena vremena, za kojima tragamo tražeći sebe u njima. Prije ili poslije svi budemo ti tragači. Kosmogonijski znaci koji dolaze u naš život, nekome prije a nekome kasnije. No..

Elem, hod i boravak u ovoj kući na polovima je između etnologije i gastronomije, između kojih su nataloženi vjekovi, običaji, kulture i materijalna sredstva života i rada. I nije pretjerano reći da se Dinar onako toplo poetski  ušuskan među ušorenim kućama dojmi  kao muzejska zbirka koju valja češće posjećivati i u sjećanje nositi. Razloga je mnogo. Sve djeluje kao stalna etno postavka – izložba koja, viđeli smo, zadržava pažnju mnogih prisutnih sa raznih i dalekih adresa. Originalno i autentično je  incident u ovom hladnom i otudenom vijeku. I eto zašto ovaj Dinar nema svoju mjenjačnicu. Ali kao takav, on mijenja obezličenu i otuđenu sadašnjost za prisnu prošlost intime i radosti, mijenja nemir za mir duše, mijenja ručak za blagost trpeze, mijenja predstavu gosta kao tek pukog potrošača u čovjeka kome se pruža pažnja i domaćinstvo, mijenja se mnogo šta za koje smo vjerovali da je otišlo nepovratno. Sve i više od toga vratio je miris, ukus i sveukupni kafanski poetos tog originalnog Dinara.

U tom muzeju najljepšeg ukusa i mirisa, sve eksponat do eksponata, nalik izložbenoj postavci – plugovi, kolica, načve, pleteni baloni za vino i rakiju, plotovi, lopari za hljeb, fenjeri, stare kofe, amovi, ćupovi, testere, stare pegle na žar, radio aparati lampaši i tako redom, poznati i manje poznati etno unikati kojima se selimo u neka daleka vremena koja u novom obliku uvijek dokumentarnih crveno bijelih kariranih stolnjaka iskrsavaju tu pred nama i za nas. I odjednom dilema i znatiželja šta prije kušati, zavodljivu kuhinju vrsnih specijaliteta, ili ostati sa časom tamošnjeg vina, ili barikirane šljive, kruške, dunje, nijemi posmatrač raritetnih muzealija. No, dobra organizacija dozvoljava i jedno i drugo, ne znajući pritom šta je prvo a šta drugo. Ovdje je sve prvo sa razlogom. I tako od početka, od prvih dvadeset sedam restoranskih mjesta manjeg prostora i tadašnjih sedam uposlenih, do današnjih tri stotine mjesta i oko pedeset uposlenih, kao najboljeg dokaza postupnog, vjesto osmišljenog rasta i razvoja ovog rijetkog Dinara.

A sve ono što nijesmo viđeli, ili na detalj obratli pažnju, približio nam je i pojasnio naš domaćin i prijatelj Slaviša Ilić koji, u svom poslovično prepoznatom maniru elegantnosti i galantnosti, bira mjesta provjerenog iskustva, čija patina prerasta u žig nove kulture sjećanja.

Vršac, grad multukulturalnosti, vinogorja, književnika i komediografa Jovana Sterije Popovića i slikara Paje Jovanovića,Vršackog zamka, Hemofarma i još mnogih drugih znamenitosti, u svoj životopis, u svoju ličnu kartu upisao je Dinar kao osoben brend – hedonistički momento i monetu koju, svi oni koji su je vidjeli, žele imati u spomenaru za kojim se često poseže. A čovjek se bez greške uvijek vraća tamo gdje mu sva čula uživaju. Tada to postaje oblik nirvane koja nas u ovom ubrzanom vremenu vraća prapočecima duha okrenutom pažnji detalja i smisla, nalik tematskoj smislenosti Dinara i njegovim muzejskim detaljima koji nas upucuju na pitanja kako je nekad bilo i kako se nekad živjelo.

I da, i jedino tako, srećne i održive su te restoranske berze koje posluju sa ovim Dinarom. Valuta, melos i kafanski poetos koji se ne mijenja, već naprotiv ljubomorno čuva kao rijedak primjer originala.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].