Naša prošlost je ono što smo mi danas

Piše: Goran Sekulović

U vrijeme kada se sa pozicija velikosrpstva negira crnogorska samobitnost i njena evropska ukorijenjenost, valja se podśetiti nekih činjenica. Prije svega, da Petar II Petrović Njegoš kao njen misaoni i duhovnio vrh, uostalom kao i Crna Gora i Crnogorci u cjelini, svojim korijenima i pogledom na svijet prevashodno pripadaju Evropi. Volter je za ideju trpeljivosti u svojoj – publikovanoj čak 11 godina poslije Baljevićeve u Haleu 1752.g. odbranjene i štampane na latinskom filozofske disertacije o potrebi i nužnosti vjerske tolerancije i trpeljivosti: “Filozofska rasprava o širenju religije militantnim sredstvima” (Dissertatio philosophica de PROPAGATIONE RELIGIONIS ARMATA) – ’’Raspravi o trpeljivosti”) rekao da je to za njega plata ljudskosti. To je ista ona plata i ista ona ljudskost iz Njegoševe misli zapisane u njegovoj Bilježnici „Jošt ideja ljudska tepa u kolijevci narječjem đetinjskim”. Začetak i bit ove Njegoševe ideje o humanitetu, tj. o ljudskosti i čovještvu, nalazi se jedan vijek ranije kod Jovana Baljevića, dakle, prvog Crnogorca doktora filozofije, koji je odbranio i publikovao doktorat samo godinu dana poslije objavljivanja I toma francuske Enciklopedije – čiji je jedan od začetnika bio upravo i Volter – koja je izdata pod nazivom ‘’Enciklopedija ili razumski rječnik znanosti, umjetnosti i obrta sastavljen od udruge učenjaka’’ i koja je paradigma moderne Enciklopedije, a Crna Gora i Crnogorci ni danas nemaju svoju nacionalnu i državnu Enciklopediju!?

U pitanju je razvoj crnogorske filozofske misli kao izraz crnogorskog filozofskog etničko-narodno-nacionalno-etičkog pogleda na svijet proisteklog iz viševjekovnog istorijskog slobodoljubivog bića crnogorskog naroda i njegove nikada presahle borbe za slobodu i samostalnu i nezavisnu nacionalnu, državnu, vjersku i kulturnu identitetsku posebnost kao interakcijski dio univerzalne baštine čovječanstva.

Danas se zaboravlja da Francuska enciklopedija nije imala za cilj samo informacije o svim područjima znanja i iskustva nego i kritički osvrt na tadašnja politička zbivanja. Eto, vrlo jasnog i slikovitog primjera u kakvom saglasju stoje, ili u našem, crnogorskom slučaju preciznije rečeno bi trebalo da stoje, nauka, kultura i politika, odnosno koje i kakve je strukture i arhitektonike svaka ozbiljna država i što za jednu takvu modernu državu predstavlja njena ukupna duhovna baština u svim sferama bivstvovanja. To su temelji na kojima počiva budućnost svake države. Zapitajmo se da li je tako danas kod crnogorske suverene države koja zapravo po Ustavu to i nije već građanska država što je suštinski sinonim za pravnu državu, jer u njoj danas s pravom imaju sva prava (da li i obaveze pojedine od njih?) takozvane manjinske zajednice (mada se u naučnoj literaturi ovaj pojam sve više zamjenjuje sa ’’nacionalnom zajednicom’’), a jedino niđe nema crnogorske nacionalne zajednice, jer podśetimo se da je u Preambuli Ustava SR Crne Gore bilo zapisano da Crnogorski narod ima istorijsko pravo na sopstvenu državu a da toga niđe više nema u današnjem Ustavu suverene i nezavisne države Crne Gore.

A da nade za Crnu Goru i Crnogorce, uprkos svemu što se desilo u međuvremenu, ipak ima, pokazuju i reagovanja na moj tekst objavljen 26. 4. 2017.g. na portalu Analitka ”DRAGULJI ISTORIJE: Jovan Baljević (1728–1769), prvi Crnogorac doktor filozofije’’, koji je zapravo moja Beśeda povodom prijema, odnosno izbora u članstvo DANU – ‘’Crnogorska filozofska tradicija i Jovan Baljević prvi Crnogorac doktor filozofije’’.

Evo dva reagovanja na ovaj tekst.

Slucajni turista

26. 04. 2017

‘’Lep tekst, cisto da znamo od kada potice ta “vestacka nacija”. Vidimo da su onda jos srbi u turskom i austrijskom ropstvu imali negativan i sovinisticki stav prema crnogorcima. Ej…18. vek.Sta da kazemo za danas i nedavnu proslost. Najzalosnije je cutanje nasih da kazem kulturnih institucija i ukidanje bilo kakvih crnogorskih institucija i ustanova (leksikografski zavod). Izgleda da postoji jedan tajni sporazum da se Crna Gora nece kulturno i nacionalno uzdizati, da se komsije ne naljute. Ali mislim da je to nemoguca misija i da pored ocigledne blokade od strane vlasti bilo kakvog crnogorskog identiteta i pokusaja da se formira zaista crnogorska akademija i kulturne, prosvetne i druge naucne institucije koje nece biti puka produzena ruka i filijala SANU, da se duh polako budi iz boce i da u danasnjem svetu interneta i raznih spravica nije vise moguce drzati ljude u samoobmani i neznanju. Uostalom i vlastima ce jednog dana to biti jasno, nadam se ne prekasno.’’

danilo s.

26. 04. 2017

”Svjedoci smo da nam stalno kradu i fasifikuju prošlost. Zašto im je to tako važno? Zato sto zele da nas psihološki “ubiju”, da nam izbrisu proslost i reprogramiraju u “veljesrbe”. Međutim, to ne može biti ostvareno ma koliko se trudili jer ta prošlost Crnogoraca i CG živi u nama, našim genima i “memima” “Mem (engl. meme /ˈmim/[1]) označava ideju, ponašanje ili stil koji se širi od osobe do osobe unutar neke kulture.[2] gestama, ritualima ili drugim imitativnim fenomenima Pobornici koncepta odnose se prema memima kao kulturnim analogonima genâ po tome što se oni samorepliciraju, mutiraju i odgovaraju na. selekcijske pritiske…. (Wikipedia) . Zato je od izuzetne važnosti da neprestano ispituje našu prošlost i čisto strane kulturne naslage i uticaje. Naša prošlost je ono što smo mi danas. Bez nje ne možemo rasti i razvijati naš identitet.”

Dakle, i ovo zorno i očito pokazuje da Crne Gore i Crnogoraca ima i da postoje kreativne snage i pojedinci spremni da rade u funkciji opšteg napretka naše zemlje – u korist i na sreću svih građana naše jedine nam države bez obzira kojoj nacionalnoj i vjerskoj zajednici pripadali i đe u njima bili ukorijenjeni. Ali, ako ne budemo ukorijenjeni u Crnoj Gori, koje nema bez Crnogoraca i naravno bez svih drugih   nacionalnih zajednica, Crne Gore neće biti. A biće je, jasno je, jer nema građanske Crne Gore bez crnogorske nacionalne Crne Gore. Ovo crnogorsko nacionalno uvijek je bilo multinacionalno, građansko, dobrosusedsko, kosmopolitsko, univerzalno i opštehumano. Toliko je puta u istoriji to dokazano.