Zastave sa grbom od 6 buktinja, simbolom šest jugoslovenskih republika.
Crveni garoful, uranak, kozaračko kolo, ražanj i jagnjetina.
„Kao niska sjajnog đerdana, sjajnim suncem obasjana, ponosito sred Balkana Jugoslavijo“, pjevala je omladina, orilo se od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana.
Bilo je to vrijeme igranki i radnih akcija, navijanja za Zvijezdu i Partizan, Budućnost, Velež, Dinamo i Hajduk podjednako.
Vrijeme festivala od Splitskog morskog do Beogradskog proljeća, Opatijskog, Sarajevskog Šlagera sezone, Zagrebačkog. Bilo je vrijeme LJUDI.
Majskim osvitom na proljeće i ljubav, na drugarstvo i bratstvo, mirisala je naša mala i u svijetu cijenjena zemlja Jugoslavija.
Danas, što bi naša drugarica Crnogorka, koja živi u Sarajevu, kazala mi smo posljednji komunisti sa Ljubinog groba. Što god bili, osim fašisti, u to časno vrijeme bilo je isto.
Ko je koga na urancima i feštama prvomajskim pitao koje je vjere i u koju se crkvu moli? Istina, tada crkva nije imala glavnu i presudnu riječ.
Bila je mjesto za hrišćane i bogomolje za dobre vjerujuće ljude i kulturno istorijski i duhovni spomenik.
Danas je neko drugo vrijeme. ne priznaju ga oni koji ne znaju što taj datum znači i zašto je 1. Maj Međunarodni praznik rada. Ali znaju da graju, da se svađaju i dijele i da nam mračne sile prizivaju.
Vjerovalo se tada da ovo današnje zlo vrijeme nikada neće doći. A došlo je, natkriveno zluradostima fašizoidnim ideologijama nesrećnika koji su se, zahvaljujući raznovrsnim okolnostima dokopali vlasti. Oni u svom korijenu nose mržnju kao podlogu od koje kreće njihovo svakodnevno bitisanje.
Do jedne ure, narod je to najbolje rekao. Ničija do zore nije gorjela. Slaviće se 1. Maj u Crnoj Gori onako kako smo činili decenijama. Ko je koga na urancima i feštama prvomajskim pitao koje je vjere i u koju se crkvu moli? Istina, tada crkva nije imala glavnu i presudnu riječ.
Neka nam srećan 1. Maj!
Redakcija portala Radio Skala
https://youtu.be/AkDErZcrPaQ?si=0K7jcSwF-4DCDvzO
Zasto slavimo Dan rada – 1. Maja?? Malo povijesti.
Nije to slucajnost. U Europi se slavi 1 Maj od godine 1890 kao dan radnickog pokreta i borbe za prava radnika. Prvi poceci i povod obiljezavanja ovog dana dolazi iz USA. 1. Maja u Cikagu i ostalim gradovima strajkuje 1886 godine preko 400.000 radnika i traze 8-satnu radnu nedjelju, bolje uslove rada , vise plate i ukidanje rada djece. Prilikom ove pobune doslo je do velikog sukoba radnika sa policijom u takozvanom “Haymarker Riot” poginulo je vise demonstranata i policajca.
8 organizatota strajka su uhapseni i pogubljeni.
U Europi su sindikati na Internationalnom radnickom kongersu u Parizu 1889 donili odluku u znak sjecanja na zrtve iz Cikaga da se 1.Maja organiziraju internacionalne demonstracije kao izraz borbe za radnicka prava.
1890 njemacka SPD-Partija donosi odluku da ovaj dan postane tradicionalno Dan radnickog pokreta.
Bismarck se jako protivio borbi radnickog pokreta, poslodavci su reagirali sa otpustanjima,pritiscima, ucjenama, nasiljem.
Interesantno je da su ovaj praznik kasnije prihvatili i nacisti, cim su dosli na vlast,ali koristili su ga samo u propagandne svrhe, da bi oduzeli vlast sidikatima i manipulirali sa masama. Sindikalne vodje su uhapsene i njihovi biroi opustoseni. Nacisti su 1. Maj koristili za velike vojne parade i grupna marsiranja .
Iza rata je Vijece Saveznickih drzava ovaj dan potvrdio kao praznik, koji se danas u mnogim zemljama koristi za politicke protestne skupove i cesto je povezan sa kulturnim priredbama.
Dan rada ili “Labor Day” kao dan borbe radnickog pokreta je u nekim zemljama povezan sa drugim datumima, ali u Europi je postao tradicija: 1. Maj !!!!!!!!!!!!!
Ima ljudi koji rade i svoj kruh zaradjuju svojim radom , ima i drugih, koji bogato zive i bez velikog rada…sve poznato i vidjeno. Ovi drugi o Prvom maju kao prazniku misle posprdno i ko bogovi na visini… Ta visina je mozda samo privid , jedan oblak.??????
Mi smo uvik 1. Maj slavili, postovali i radovali mu se. Radovali se nasim veselim druzenjima na urancima po bastinama u brdima ili blizu mora… Lijepi su to bili dani, draga sijecanja.
Neka zivi 1.Maj !!!
Sretan prazmik rada svima koji pošteno rade i zarađuju .
Svima koji od svog rada žive.neradnicima i lopovima praznici nijesu potrebni .
Oni samo zapohlepu znaju.
1. maj – Dan borbe, ne folklora
Radnička klasa danas u Srbiji i širom sveta ne slavi – ona trpi. Oduzeta su nam prava koja su generacije pre nas krvlju izborile. Oduzeta nam je sigurnost, dostojanstvo, slobodno vreme i vera da naš rad vredi. Iako formalno „zaposleni“, živimo pod pritiskom otkaza, mizernih plata, privatnih agencija, nesigurnih ugovora, prekovremenog rada i mobinga. Zakon o radu, umesto da štiti radnike, postao je alat u rukama kapitala i države da nas dodatno potčine. Svaka nova izmena nije donela slobodu, već robiju – fleksibilnost za njih, neizvesnost za nas.
Danas se radnička klasa ne meri samo po fabričkom odelu i poziciji na traci – radnik je svaki pojedinac koji živi od plate do plate, koji je kreditno zadužen da bi preživeo, koji zna da ne sme da se razboli jer sutra može dobiti otkaz.
Radnik je svako ko trpi da bi se sistem održao – bez ličnog vlasništva, bez sigurnosti, bez prava da odlučuje o svom životu a privatna svojina postaje sve i svja. Privatna svojina je hobotnica koja davi napredak društva jer su joj vlasnički odnosi haotični i teško se ulazi u trag novca . Naravno da može sve kada ima volje .
Zato 1. maj ne sme biti sveden na roštilj u parku i sindikalni performans ?
On mora da postane dan stvarnog okupljanja, povezivanja i odlučne borbe. Naša snaga leži u jedinstvu – ne u jeftinim parolama, već u konkretnim zahtevima. Jedan od njih mora biti potpuna promena Zakona o radu u korist radnika:
-trajno zapošljavanje kao norma
-zabrana agencijskog rada
-stroga kazna za neplaćeni prekovremeni rad
-zaštita sindikalnog organizovanja bez ucena i otkaza
-učešće radnika u odlučivanju u preduzećima
Bez toga, svaki 1. maj ostaje simulacija borbe, a stvarnost ostaje ista: radnik na kolenima, dok mu sude oni koji nikad ništa nisu stvorili. Ustanimo kao jedno. Ne za prošlost, već za budućnost koja nam pripada. Za život dostojan čoveka. Za rad bez straha. Za zakon koji nas ne porobljava, već oslobađa.
Živeo 1. maj – dan radničke borbe!
Živela radnička solidarnost !
E nekad bilo
Sad se spominjalo
Ni traga od bratstva i jedinstva.
1. Maj….kako to gordo zvuči danas
Vremena izvrnutih vrijednosti traju, danas bi trebali slaviti Praznik rada, a javnost je zatrpana vijestima o korupciji koja cvjeta u tisuću cvjetova.
Stvaranje dodane vrijednosti postalo je traćenje vremena, bolje sjediti i listati ponude bespovratnih poticaja i istrenirati najbrži prst i osigurati sigurnu egzistenciju, nego piliti trupce i proizvoditi namještaj, nova je poslovna politika.
Polja makova više nisu simbol rada, zarasla invazivnom korovom koji se širi velikom brzinom.
Ako tako nastavimo Sv.Josip izgubit će aerolu sveca, a Prvi maj neće biti praznik rada već “Dan budala ”
Najveći promašaj takve politike je smanjenje produktivnosti na mjestima gdje se proizvodi, nema većeg crva koji nagriza zdrave odnose u društvu, od saznanja da neradnik, koji se sa stolice diže samo da bi protegnuo noge,, ima i dva, tri, puta veću plaću, od onoga koji vrijedno stvara cijelo radno vrijeme. Taj koji proteže noge radi cirkulacije, ima i parkiran službeni auto odmah do ulaza, službenu karticu na koju kupuje špeceraj na R1.
Strašno je za čuti kada nam političari na pozicijama javno šalju poruke da tajming za hapšenje nije dobar, smeta izborima, nije dobar u dane vikenda, nije dobar niti rano ujutro.
Društvo treba urediti na način da ako se dogodi da je nevin čovjek uhapšen, dobije obeštećenje za pretrpljenu sramotu i duševnu bol, a hapšenje onih koji kradu nikada nije prerano, već je uvijek prekasno.
Danas protuudar u civilizacijskom dosegu, javljaju se pojedinci koji tvrde da je u redu plan da se umirovljeniku za smještaj u državnom Domu uzme stan.
Zaboravlja se da su te Domove izgradili ti umirovljenici, škole i vrtiće,.ambulante, fakultete,pruge i dalekovode, plinovode i vodovode, da su iškolovali generacije , potpuno besplatno , svojim stvaranjem dodane vrijednosti i prošlom svršenom vremenu.
Umirovljenik za odrađeni staž ne bi smio imati manju mirovinu od cijene smještaja u Domu za starije, da ima imalo pravde u ovoj zemlji apsurdnih zakona, po kojima se najmanje isplati biti odgovoran radnik.
Danas imamo zakon po kojemu je Hrvatska porezna oaza za useljenike, a istovremeno oporezujemo umirovljenika na samrti bio u svom domu ili u državnom ili privatnom domu, ako ima mirovinu veću od 600 eura, a koja je ispod crte siromaštva koja se dobije izračunom prosjeka.
To nije humano, nema veze s međugeneracijskom solidarnošću, nema veze s praksom u EU u koju smo ušli nadajući se da ćemo živjeti bolje.
Danas su naše mirovine manje od socijalne pomoći u europskim zemljama s kojima smo nekada bili ravnopravni u razvoju i industrijskog proizvodnji.
Neka loša vibra nadvila se nad Hrvatsku, stvaraju ju ljudi koji preusmjeravaju fiskalne tokove u stvaranje elitnog sloja ljudi koji žive od rada potplaćenih radnika.
Zapustila se infrastruktura , uništena prometna povezanost, pa je dan u kojoj provedete 2 sata u čekanju da dođe tramvaj ili autobus, za udaljenost od 10 km postala redovna pojava .
Jedan autobus manje na liniji, najmanje 60 ljudi kasni na posao.
Grah u Maksimiru neće isprati gorki okus koji se nakupio s vremenima u kojima živimo kao ljudi bez prava na egzistencijalnu sigurnost, od svog rada ,dostojanstveno starenje u svom domu do trenutka kada zdravstveno stanje dopušta.
Dragi umirovljenici svaka lokalna uprava mora imati u svom vijeću u ljude koji sa sobom donose iskustvo minulog rada, to je akumulirana, dodana vrijednost, koja korigira pohlepu i prekomjerne ambicije bezidejnih političara po pitanju stvaranja temeljnih vrijednosti društva.
“Dragi radnici: “Sretan vam Praznik rada”, dragi umirovljenici “Sretan vam “Dan uspomena na minuli rad”
Novac nam mogu uzeti, ali nam uspomene ne smiju dirati!
Hoćemo pravedno!
BILO vrijeme normalnih i zdravih LJUDI! Ovima LJUDIMA koji su preostali, srećan Praznik.Ostalima……
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].