Piše: Željko Rutović
Duga i puna je istorija civilizacije ideja i djela o uzvišenom, o lijepom. O estetskom. Svjedočanstva – umjetnicka, filozofska, knjizevna, duhovna, religiozna, trajni su biljezi ideja uzvišenosti kulture estetske moći kroz koju se je čovjek oblikovao, humanizovao, emancipovao. Dimenzije takvog vrijednosno estetsko – kulturološkog, dobile su civilizacijski status pa i onda kada ne govorahu samo o umjetnosti.
No, radikalna kanonizacija ovovremene medijsko konzumeristicke kulture uspostavila je nova, arbitrarna rigorozna pravila (o) ponašanja čovjeka današnjice gdje konzumerizam pravi i slavi svoje junake. Kultura Homo consumensa mitologizuje i apsolutizuje. Nad idejama prosvjetiteljstva i umjetnosti nadvila se velika opasnost instrumentalizacije i banalnosti konzumerizacije kao robotiziranja povrsnog ljudskog iskustva. Uzvisene humanističko prosvjetiteljske ideje sve brže i brže se napuštaju. Na sceni i cijeni spektakl javnosti novi su bogovi novog tzv smisla postojanja oličeni u egzaltaciji, samoljubivoj isključivosti i ekscentričnosti medijski oblikovanog eksperimenta.
Vizuelno – multimedijsko doba selfi kulture uspostavilo je neupitanu sliku egoizma- samoljublja za koje sve drugo, ukoliko nije u funkciji samoljublja i ne postoji. Takvi nazori samo-definišu socijalni prostor oslobođen empatije, solidarnosti, humanizma i brige o opštem dobru. Naprotiv, kako primjećuje španski književnik i univerzitetski profesor Havijer Serkas “narcizam odlikuje slijepa i bezrazložna vjera u sopstvenu veličinu, kompulsivna potreba za divljenjem “Tek, ta opskurna paradigma narcizma ničim zasnovana valja se u talasima sa kojima otiče sama suština izvornog čovjekovog bića. Posledice te “masovne proizvodnje narcizma”, kako lucidno konstatuje filozof Sead Alić, su viseznačne. Ne treba tu neka velika sociologija da se taj izraz ovog otuđenog vijeka ne bi prepoznao. Pride, riječ je o vijeku koji je sve uradio i sve uspješnije radi da udalji čovjeka od sebe i čovjeka od čovjeka. Ovovremenici smo tog finalnog čina samo -ukinuća čovjeka. I zato nema čuđenja – narcis do narcisa, odraz je i izraz kreiranog medijsko – potrošačkog totema pod čijom lažnom maskom klija sjeme ontološke čovjekove propasti. Na radaru sociologije porodice, kulture, rada, dokolice, bilježe se tektonske promjene čije anomalije konstituišu karakter negativne antropocentrične promjene doba postčovjeka.
Fenomenološka široko neskrivena dvoličnost današnjice, u luku od Narcisa do Janusa, možda i najidealnije laboratorijski opisuje stanje u kome se čovječanstvo nalazi. Po svemu sudeci, izgleda da će u tom stanju dugo i dugo ostati. Ako imate nagovještaje i znake očekivane suprotnosti, očito je da pripadate nepopravljivim optimistima. No, možda za ljepšu, čitati lažnu sliku stvarnosti, to i nije tako loše.
Bilo kako, tek brutalni egoizam, interesna nemoralna prevrtljivost i dvoličnost, i lažno pothranjivani narcizam ukinuće poslednje ostatke imena čovjeka. Incidentna suprotnost samo je svjedočanstvo oblika, misli, duha, riječi i etike, kao opomene kakav to nekada čovjek bijaše.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].