Mirza Mahmutović o nagradi Dialogos i snazi fotografije: “Ona je sredstvo razumijevanja svijeta”

Nastala iz dugogodišnjeg promišljanja, promatranja i analiziranja praćenih ljubavlju prema ovoj vrsti umjetnosti, Knjiga “Komunikacija fotografijom” ne dijeli znanje s distance, već iznutra, kao svojevrsni vodič i za profesionalce, ali i za početnike koji trenutak vole ovjekovječiti kroz objektiv.

Upravo ova knjiga djelo je Mirze Mahmutovića iz Lukavca, profesora na Univerzitetu u Tuzli koji kaže da je rad na njoj je trajao više godina i bio je svojevrsno putovanje kroz svijet fotografije, u kojem se prepliću tehnologija, umjetnost i nauka.

Dugogodišnji trud, analiza i posvećenost rezultirali su i prestižnom nagradom Dialogos koja se dodjeljuje za najbolju knjigu iz oblasti teorije i kulture medija.

”Nagrada Dialogos za mene je velika čast i osobito emotivno iskustvo. Posebno mi znači jer ga dodjeljuje Društvo crnogorskih novinara, dugogodišnja stručna asocijacija koja njeguje profesionalnu novinarsku kulturu na ovim područjima. Dodatno, nagradu doživljavam i kao svojevrsno trajno sjećanje na rad mog dragog kolege i prijatelje Janka Nikolovskog, makedonskog publiciste i novinara, koji je bio višegodišnji programski diretkor Dialogosa. Dobiti priznanje koje povezuje tradiciju, stručnost i ljudske vrijednosti je za mene velika čast i podsticaj za dalji rad”, kaže profesor Mirza Mahmutović u razgovoru za Tuzlanski.ba.

Glavni motiv za pisanje ove knjige bio je, kaže Mahmutović, dugogodišnji osjećaj potrebe da se fotografija predstavi ne samo kao tehnički postupak ili umjetnička forma, nego kao snažno sredstvo međuljudske komunikacije.

”Želio sam spojiti teoriju i praksu i omogućiti, posebno studentima društvenih nauka i humanistike, ali i svim zaljubljenicima u fotografiju, da kroz jednostavan, a akademski utemeljen pristup razumiju osnovne principe fotografskog izražavanja”, pojašnjava.

Tako je nastojao da tekst bude pristupačan početnicima, a istovremeno da ponudi temelje za ozbiljnije istraživanje fotografije kao komunikacijskog medija.

“Najveći izazov bio je obuhvatiti kompleksnost fotografije – polja koja sežu od optike do psihologije opažanja – i prenijeti ih na način koji nije zatvoren u akademsku hermetičnost, već ostaje otvoren i poticajan za čitatelja”, navodi.

Mahmutović je ljubav prema fotografiji osjetio posmatrajući svog daidžu Osmana Kikića, fotoreportera čiji su radovi ostavili dubok trag u vizuelnoj dokumentaciji društvenih, ali i ratnih događaja u Bosni i Hercegovini. On je bio poznat po svojoj neumornoj posvećenosti poslu zbog čega njegov rad ostaje dragocjen dokument i podsjetnik na značaj fotoreporterstva u očuvanju kolektivnog pamćenja.

“Pisanje ove knjige bilo je i lično iskustvo – povezano sa sjećanjem na mog rahmetli daidžu, fotoreportera čiji su rad i posvećenost fotografiji ostavili dubok trag u mom životu. Neke od njegovih fotografija su reproducirane u knjizi, a nadam se da će me zdravlje poslužiti da dovršim knjigu posvećenu isključivo njegovom novinarskom radu”, kaže.

Tako je Mirza, kroz život, a kasnije i profesionalno zanimanje, ali i lični hobi naučio da fotografija ima moć da saopći ono što riječi ponekad ne mogu izraziti – nijanse emocije, trenutak koji se ne može ponoviti, atmosferu koja se više osjeća nego opisuje.

“Dok riječi pokušavaju objasniti svijet, fotografija ga neposredno pokazuje. Ona nadopunjuje naše mogućnosti komuniciranja, šireći granice pamćenja i opažanja. Kao produžetak ljudskih osjetila i kao sredstvo trajnog pamćenja, fotografija omogućava da zaustavimo vrijeme i sačuvamo ono prolazno, dajući svakom prizoru novu šansu da govori sam za sebe, bez potrebe za prijevodom. Ona komunicira univerzalno: prelazi granice jezika, kulture i vremena. Jedna fotografija može pobuditi empatiju, razumijevanje ili sjećanje kod ljudi koji dolaze iz potpuno različitih sredina. Upravo zato fotografiju tretiram kao poseban komunikacijski kanal: ne samo kao ilustraciju, nego kao samostalno saopćenje, koje ima svoje izražajne zakone i emotivne dubine koje često nadilaze ono što je moguće izreći riječima”, pojašnjava.

“U vremenu društvenih mreža i instant komunikacija, fotografija ne gubi na značaju – naprotiv, njena uloga postaje još snažnija i raznovrsnija. Iako su nove generacije možda sve više okrenute video formatima, fotografija zadržava posebnu sposobnost da u jednom kadru sažme emociju, poruku i značenje na neposredan i univerzalan način. Na primjer, u jednom sam članku čitao da su ljudi tokom 2023. godine sačinili oko 1,8 triliona fotografija, a samo kroz društvene mreže čak oko 14 milijardi fotografija dnevno, s daljnjim rastom. Na Facebooku, koji ima oko 2,9 milijardi aktivnih korisnika, svakodnevno se podijeli više od 2,1 milijarde fotografija, dok se na Instagramu objavi oko 1,3 milijarde fotografija dnevno.

Ove brojke jasno pokazuju da je fotografija i dalje temelj savremenih oblika komunikacije. Gotovo svi segmenti društvenog života – politička komunikacija, marketing, obrazovanje, javna uprava, memorijalne aktivnosti – nezamislivi su bez upotrebe fotografije kao sredstva saopćavanja informacija ili emotivnih iskustava, s mogućnošću globalne distribucije putem web platformi. Zato vjerujem da i u svijetu dominacije videa fotografija ostaje nezamjenjiv komunikacijski alat – upravo zbog svoje snage da sačuva, sažme i prenese suštinske poruke na način koji je istovremeno neposredan, trajan i univerzalan”, ističe.

Knjiga “Komunikacija fotografijom” je namijenjena i akademskoj zajednici ali i svima koji se zanimaju za fotografiju.

“Balans između akademskog jezika i pristupačnosti bio mi je posebno važan, jer vjerujem da znanje ne treba biti zatvoreno unutar stručnih krugova. Fotografija je univerzalno iskustvo i smatram da svi, bez obzira na formalno obrazovanje, imaju pravo razumjeti njene osnove i njenu moć. Zato sam nastojao da knjiga bude most između teorije i svakodnevne prakse, pružajući znanje koje istovremeno educira, inspiriše i otvara nova pitanja. Cilj je bio stvoriti tekst koji može biti i akademsko štivo, i praktičan vodič, i inspiracija za vlastito istraživanje i kreativno izražavanje putem fotografije”, dodaje.

U knjizi ste vješto spojili teoriju i praksu, je li to bio težak zadatak i šta biste voljeli da osjeti onaj ko uzme knjigu u svoje ruke?

Žiri koji je odlučivao o dodjeli nagrade Dialogos u sastavu Zulfe Ahmetovića, Tatjane Vulić i Draška Došljaka je kazao da je “autor vješto spojio teoriju i praksu te ponudio svojevrsne savjete vezane za dalja istraživanja ovog polja a koja se odnose na proučavanje, promatranje i prakticiranje fotografije. Sadržajno i konceptualno knjiga je spoj akademskog, pedagoškog i fotografskog rada te nudi osnovna saznanja o ovoj oblasti”. Upravo spajanje teorije i prakse bio je izazovan zadatak, ali i prirodan put.

“Jer fotografija nosi i racionalnu i emotivnu dimenziju. Volio bih da čitatelj osjeti da fotografija nije samo tehnička vještina, nego i sredstvo izražavanja i razumijevanja svijeta. Nadam se da će knjiga biti poziv na lično istraživanje i na pronalaženje vlastitog glasa kroz fotografiju.

Poručio bih svima, a posebno mladima, da ne odustaju od vlastite radoznalosti i potrebe za izražavanjem. Fotografija je danas dostupnija nego ikada: ona nije privilegija profesionalaca, već sredstvo kojim svako od nas može pričati svoju priču, sačuvati trenutak, podijeliti emociju. U vremenu brzih informacija i kratkih formata, vrijedi zastati, promisliti i kroz fotografiju pokušati dublje razumjeti svijet oko sebe i sebe same. Nadam se da će ova knjiga biti mali podsticaj na tom putu otkrivanja, učenja i stvaranja”, zaključuje Mirza Mahmutović.

Preuzeto sa https://tuzlanski.ba/magazin/kultura/mirza-mahmutovic-o-nagradi-dialogos-i-snazi-fotografije-ona-je-sredstvo-razumijevanja-svijeta/990497