
Politikološkinja i kolumnistkinja Analitike ocijenila da osvrt Evrope na Crnu Goru, ali i na region, nije objektivan
Kovačević: Dokle god deklarativni građanisti ostaju u koalicijama sa krajnje desnim opcijama, mi nemamo vrijednosnu šansu da se okrenemo Evropi
Dokle god deklarativni građanisti zarad bilo kakvih interesa – bilo ideoloških, bilo foteljaških, bilo nekih funkcionerskijh apanaža – ostaju u koalicijama sa krajnje desnim opcijama, mi nemamo vrijednosnu šansu da se zaista istinski okrenemo ka Evropi – ocijenila je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, politikološkinja i kolumnistkinja Analitike Nevena Kovačević.
Osvrt Evrope na Crnu Goru, ali i na region, prema njenim riječima, nije objektivan, jer vjerovatno gledaju iz neke druge perspektive – i više kroz ružičaste naočare.
– Sporazum koji je (p. a. premijer Milojko) Spajić potpisao sa opozicijom je prije, čini mi se, prekršen nego što je potpisan, jer se odmah nakon potpisivanja tog Sporazuma počelo opet sa potenciranjem istih tema, apsolutno se bije odstupilo od one agende koju parlamentarna većina zastupa, a premijer Spajić nema snage da se suprotstavi. Sa druge strane, vi imate ono što je politički pametno kada je riječ o italijanskoj premijerki, ako se sjećate ona je došla na vlast kao neko ko je bio predstavljen kao predstavnik ekstremne desnice, međutim ona je napravila politički pametno jedan dobar balans da se ne zamjera previše velikim silama, odnosno onima koji su nekakva kontra teža Evropi, a da sa druge strane ne radi ni ono što je suprotno državnim interesima Italije, tako da ona vodi jednu vrlo pragmatičnu politiku, i u tom smislu evropski lideri možda i ove naše regionalne posmatraju na isti način, da i oni umiju da tako balansiraju, da i oni negdje mogu da nađu te strateške politike, koje ne bi nužno bile ideološki obojene, nego bi ipak na kraju bile suštinski okrenute ka Evropi – rekla je Kovačević.
Sagovornica emisije Na kraju dana podsjeća na izjavu poslanika građanskog Pokreta Evropa sad Vasilija Čarapića da oni teže da budu korektiv predsjedniku Opštine Nikšić Marku Kovačević, te dodaje da se ne može biti korektiv nekome ko ima fašističke stavove.
– Sa (p. a. predsjednikom Skupštine Andrijom) Mandićem znamo na čemu smo, sa (liderom Novse srpske demokratije Milanom) Kneževićem i sa Kovačevićem mi znamo, ali možda neupućeni i onaj mali broj naivnih građana i građanki Crne Gore još vaga na čemu smo sa PES-om i Demokratama, iako ja mislim da je to vrlo jasno. Kod PES-a je dobar dio ideološki obojen upravo shodno ovoj parlamentarnoj većini sa kojom su, a onaj drugi dio ostaje u toj koaliciji, odnosno u tom aranžmanu zarad nekih ličnih interesa i pozadina u suštini dođe na isto. Ja bih voljela da sve ove poruke koje mi čujemo iz Evrope se primjenjuju u praksi i da mi zaista imamo nekakva praktična uvjerenja da će do ulaska u Evropsku uniju zaista doći, a ta praktična uvjerenja nama ne može da da Evropa, može podrškom koju nam daje i ocjenom našeg napretka zasnovanog na zaslugama, ali ako se naš napredak bude ocjenjivao shodno zaslugama, bez poklanjanja poput onoga kakav smo imali darivanjem IBAR-a, onda nećemo.dobro proći i onda nećemo otići dalje od Ibarske magistrale, to sam davno rekla, nažalost – zaključila je Kovačević.
Smatra da je “sve ovo lijepo i ambiciozno, da ima jedan optimističan prizvuk”, ali da ona to mora da posmatram sa dozom realnog skepticizma.
DA NEBI BILO ZABUNE !!!!!
RAT PROTIV DROGE” je LAŽ
Ovo je namijenjeno za one koji žele znati više
Podsjetimo se da ljudi od pamtivijeka uzimaju razne sedative i narkortike koji rastu na biljkama, nakon što sazriju u bobicama. Tim mjenjačima svijesti moderna je znanost dodala svoju dozu sintetike. Za neograničenu upotrebu Zapad je dopustio samo alkohol i duhan, dok su druga sredstva proglašena drogom.
Sirovi opijum se dobiva iz opijumskog maka, na način da se za vrijeme berbe na čaški sa sjemenjem napravi rez, nakon čega curi smolasta tvar koja se počne ukrućivati, potom se oblikuje u ljepljive kuglice. Glavni uzgajivači maka su siromašni seljaci u Burmi, sjevernoj Kini, Afganistanu, Tajlandu, Iranu, Pakistanu, Libanonu, Turskoj i drugdje, kojima se plaća u zlatnim šipkama, koje se proizvode samo za tu svrhu.
Obzirom da ovakve biljke ne uspijevaju svugdje, već samo na nekim dijelovima naše planete počela je i razvila se trgovina tim opojnim sredstvima.
Današnji način trgovine vuče svoje korijene iz Kine, koju je uspostavilo britansko Kraljevo Veličanstvo, šireći uporabu opijuma među siromašnim kineskim radnicima, stvarajući ih ovisnicima. Te poslove obavljala je ‘Britansko-istočno-indijska kompanija’ čiji je službeni posao bio ‘trgovina čajem’. Prve pošiljke opijuma u Britaniju počele su stizati još davne 1683. u ”jedrenjacima za prijevoz čaja’.
Danas trgovina drogom ima dvojaku namjenu:
1. Basnoslovnu zaradu i
2. Pretvaranje što većeg broja ljudi ne samo u potrošače i ovisnike, već i amorfnu masu kojom će lakše vladati.
Trgovina drogom postala je naj poduzetničkija grana na svijetu, postala je trgovina ‘ljudskom bijedom”, postala je zločin protiv čovječanstva, pa to danas nije samo socijalni i zdravstveni problem već sve više postaje i sigurnosni problem, zbog toga što ona korisnike odneprirođuje, deljudizira, razara njihove etičke, vjerske, povijesne, ekonomske i druge vrijednosti.
Trgovina drogom u rukama je najviših obitelji cijelog svijeta koje ostvaruju basnoslovne zarade. Na njihove bankovne račune pristižu milijuni, milijuna dolara, čime su mnoge banke uključene u splačine profita gangsterskim poslovanjem. Izravni priljev novca od trgovine drogom imala je i ima i britanska kraljevska obitelj (koja je otvoreno podržavala najuspješnijeg širitelja potrošača droge čuvene Bitlze). Legalni prihod od zločinačke trgovine drogom Kruni je počela stizati davne 1729. godine, što traje do danas.
U ovo je uključena i Švicarska, jer se u njenim bankama također pere prljavi novac od trgovine drogom u multimilijardskim iznosima (država u kojoj se nikada nije vodio rat, jer je sigurno utočište novca obitelji članova Komiteta 300)
U legalnu trgovinu drogom uvučene su i farmaceutske kompanije (u vlasništvu člana Komitet 300 – obitelj Rockefeller).
Pravljenje sintetičke ‘čudotvorne droge’ za mijenjanje uma financirao je Komitet 300. Ova se je droga mladima na početku dijelila besplatno.
Za očuvanje basnoslovnih prihoda od ove kriminalne djelatnosti vodile su se bitke, ratovi, dešavala ubojstva i pometale afere, među kojima navodim slijedeće:
Britanska je kruna ušla u rat s Kinom (1839. – 1842.), takozvani ‘Opijumski rat’.
Britanija je okupirala Indiju s namjerom da uništi njenu stoljetnu indijsku proizvodnju pamuka i da ju prisili da se preorijentira na još veću proizvodnju opijuma, ali i po nižoj cijeni, i da ju prodaje samo Engleskoj.
Podjela plijena od trgovanje opijumom između Britanije i Kine postignut je Honkongkonškim sporazumom 1897, kom će Britanija vratiti Hong Kong Kini, ali 100 godina kasnije, dakle 1997. Hong Kong je središte trgovine zlatom i opijumom.
Dekadentne američke (60) i britanske obitelji (100) ‘plave krvi’ (članovi ‘Komiteta 300’) organizirale su dopremu crnaca (koje su po Africi lovili kao životinje) da rade kao robovi u proizvodnji opijuma u Indiji i drugdje, što su sami nazvali ‘trgovina svinjama’. Ove obitelji valjale su se u prljavom novcu, sve pod vodstvom Njenog Veličanstva, a u izvedbi Kraljevskog instituta za međunarodne poslove (RIIA)
Specijalna engleska tajna služba (tadašnji 007) bila je zadužena za potkupljivanje problematičnih kineskih funkcionara, a koji na to nisu pristali bili su ubijen.
Predsjedniku SAD-a Niksonu podmetnuli su aferu zbog čega je morao sići s trona, a cilj je bio da ga javno osramote, jer se drznuo da bez znanja Komiteta 300 poduzme akciju u vezi s trgovinom drogom (”Francuska veza”), u količini manjoj od četvrtine kamiona TIR-a. Aferu su mu podmetnuli oni koji su mu pomogli da dođe u Bijelu kuću.
Ubojstvo predsjednika Kennedyja također ima ozbiljnih indicija da je povezano s ‘grijehom’ trgovanje s drogom na svoju ruku.
Da bi povećali broj potrošača droge osmišljena je nova rok ‘glazba’, čija su perjanica bili čuveni ‘Bitlizi, u čemu su postigli nevjerojatni uspjeh, zbog čega im je Njeno Veličanstvo Kraljica Elizabeta dodijelila visoka odličja i titule. Nakon Bitlza nicale su i druge rock grupe, kao gljive nakon kiše na čitavoj planeti. Bitlzi su bili dio zavjere ”Vodenjak” koji je nastao iz programa ”Promjenljive slike čovjeka”.
Beatlzi nisu bili spontana pobuna protiv starog društvenog sistema kako se tada tvrdilo, veš lucidno osmišljena podvala za širenje ‘nove kulture’, koja je dobivala maksimalne prostore sluganskih medija, i to besplatno. Da nije bilo onakve medijske podrške kakva se u svijetu medija ne pamti njihovo djelovanje na mlade sigurno ne bih polučilo zapanjujuće razmjere.
Promovirali su novo odijevanje (prljave traperice), novu frizuru (duga i neoprana kosa), ponašanje (ne ići u školu), jezik (koji je uzrujavalo stariji naraštaj), cijepanje društva i obitelji (roditelji su bespomoćno promatrali svoju djecu, ne znajući izvor te nagle i sulude preobrazbe).
Muziku Bitlza uzeo je Theo Adorno (specijalni prijatelj kraljice Elizabete) iz Dionizijskog kulta i svećenstva Baala i dodao im moderni štih (što se je pomno skrivalo). Ova glazba mrvila je i danas mrvi mozgove slušatelja, dostižući za ljudski sluh štetne i nepodnošljive vibracije.
U ovom paketu uz drogu upakirana je i pornografija, seksualna sloboda, homoseksualizam, lezbijstvo, pedofilstvo i sl.
Ljudi iz civilstva i crkvi na ovu su pošast reagirali, ali pogrešno, jer su svoje djelovanje usmjeravali prema posljedicama a ne prema uzrocima (koje nisu uspjeli prepoznati).
Droga se po svijetu transportira kamionima i šleperima bugarske kompanije Kintex s oznakama ‘TIR’ (Triangle International Routier). Kamioni s ovim oznakama se na graničnim prijelazima/carinama ne smiju zaustavljati ni kontrolirati, jer službeno prevoze ‘sviježe voće i povrće” dakle ‘pokvarljivu robu’ zbog čega se nisu smjele otvarati. Takva je procedura propisan po međunarodnim sporazumima, koje su potpisale države na svijetu.
Poneka pošiljka droge ponekad biva zaplijenjena, što možemo pročitati ili čuti u javnim medijima. Tu se radi o zaustavljanju uljeza u ovu izuzetno unosnu trgovinu, na način da ‘stari igrači’ jave nadležnim državnim službama kada, gdje i tko namjerava ući ili proći nekom rutom. Velike ribe nitko ne dira, jer su pod zaštitom ‘viših organa vlasti’.
U distribuciju droge osim Hong Kong i spomenute Bugarske uključene su i Turska, Italija, Francuska, Libanon i Pakistan, sa SAD-om kao najvećim potrošačem.
Trgovinu drogom kontrolira Komitet 300 od vrha prema dolje (o kojem će biti govora na narednim stranicama), a što je pod izravnim nadzorom Znanstvenog odjela za istraživanje politike, kojim upravlja spomenuti Komitet 300.
Dakle, ‘rat protiv droge’ je laž. To je ‘bacanje pijeska u oči’ javnosti, da se stekne privid da država, odnosno njene nadležne službe za suzbijanje krijunčarenja drogom rade svoj posao. Na nižim razinama situacija je slična, hvataju se ‘sitne ribe’.
Nakon ove spoznaje povjerenje u vlade država trebalo bi se u iole razumnim glavama otopiti kao snijeg na proljetnom suncu.
”RAJ bogatih napravljen je od PAKLA siromašnih”
napisa je Viktor Hugo
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].