Đenero: Izvršna vlast unutar koje kojekakvi Mandići, Kneževići i Bečići imaju veto snagu i kontrolnu moć ne može funkcionisati kao relevantan akter i ne može dugo graditi privid evropskog usmjerenja

1
Foto: RS

O tome ko je u crnogorskoj diplomatskoj mreži lobirao da se skine potjernica za predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta

Izvor: Pobjeda

Odgovor na pitanje ko je lobirao za Milorada Dodika može dati jedino predsjednik Vlade Milojko Spajić, koji je ovih dana boravio u Abu Dabiju. Moguće da su mu domaćini nešto rekli jer je na čelu Interpola njihov predstavnik – UAE – kazao u izjavi za Pobjedu bivši crnogorski diplomata Željko Perović, odgovarajući na pitanje koji organ crnogorske vlasti je podržao predsjednika entiteta BiH Republika Srpska.

Hrvatski analitičar Davor Đenero za Pobjedu kaže da Dodiku nije pomagao samo bivši DF, nego i Demokrate koje vode Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa da trag vodi direktno do njih.

Podsjećamo da je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u petak kazao Vijestima da su mu prijatelji, ,,bliski ljudima u Crnoj Gori“, prenijeli da se Podgorica bila angažovala da Interpol ne raspiše potjernicu za njim.

Na opasku da je Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore saopštilo juče da Vlada i diplomate nijesu učestvovali u tome, Dodik je odgovorio:

– Pa ne znam, ali… Možda sam bio pogrešno informisan. To nek oni objasne. Ako jesu – hvala im; ako nijesu – hvala, zapamtiću- kazao je.

Dodao je da su mu ,,neki ozbiljni ljudi“, za koje, kako je naveo, cijeni da su ,,bliski ljudima u Crnoj Gori“, rekli da je i iz Crne Gore nešto rađeno povodom njegovog slučaja.

– Ali, evo, ako demantuje tako moćno ministarstvo, kao što je spoljnih poslova – izvinjavam se što sam ih doveo u poziciju da demantuju- komentariše Dodik.

Upitan kojim su ljudima u Crnoj Gori bliski oni koji su mu prenijeli informaciju o navodnoj pomoći Podgorice, Dodik je poručio:

– Ma daj, nemojte sad ovdje voditi istražni postupak… Imam neke prijatelje koji su mi iz nekih života, ali okej – nijesam se čuo s njima poslije, pa ne mogu reći ni ovo, ni ono. Ali cijenim da je Ministarstvo informisanije nego ja. Hvala im. Ali imali su očigledno potrebu da se ograde. To je njihov problem. Želim ljudima u Crnoj Gori sve najbolje- poručio je predsjednik RS..

Ni Interpol Podgorica, ni ambasadori

Na tu izjavu Dodika reagovao je ministar vanjskih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimović koji je odbacio te tvrdnje i saopštio da se crnogorska Vlada i diplomate nijesu angažovali da Dodik ne bude na potjernici Interpola.

NCB Interpol Podgorica nije komunicirao sa Generalnim sekretarijatom Interpola u slučaju predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, jer na to ima pravo samo u slučajevima koji se tiču državljana Crne Gore, saopšteno je CdM-u iz NCB Interpola Podgorica.

Odgovarajući na pitanje da li je tačno da je i Crna Gora bila uključena u proces da Dodik ne bude na potjernici Interpola, iz NCB Interpol Podgorica tvrde da ovaj slučaj nije u njihovoj nadležnosti.

– Navedeno pitanje nije u nadležnosti Uprave policije, imajući u vidu da Milorad Dodik nije državljanin Crne Gore – kazali su iz Interpola Podgorica.

Uz to, dodali su, Crna Gora trenutno nema oficira za vezu pri Generalnom sekretarijatu Interpola u Lionu.

– NCB Interpol Podgorica nije ostvarivao komunikaciju sa Generalnim sekretarijatom Interpola u konkretnom slučaju, jer na to ima pravo samo u slučajevima koji se tiču državljana Crne Gore – zaključili su iz Uprave policije.

Perović poručuje da treba vjerovati Dodikovim izjavama, ali i izjavama crnogorskog šefa diplomatije Ervina Ibrahimovića.

– Da su određeni predstavnici crnogorske vlasti zajedno sa Srbijom, Mađarskom i Rusijom bili angažovani kako Interpol ne bi odobrio raspisivanje crvene potjernice za njihovim prijateljima iz Republike Srpske, treba vjerovati obojici. Izgleda da Dodik to bolje zna. Inače, zašto bi hvalio Crnu Goru. On nije ni tvrdio da je za to lobirala crnogorska diplomatska mreža. Možda treba pitati predsjednika Vlade, koji je ovih dana boravio u Abu Dabiju. Moguće da su mu domaćini nešto rekli jer je na čelu Interpola njihov predstavnik. Inače, UAE nakon prošlogodišnje posjete predsjednika Srbije, nijesu prihvatile ni Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici.

Isto tako treba vjerovati i našem ministru inostranih poslova da ostaje posvećen politici vladavine prava, jačanja dobrosusjedskih odnosa i evropske integracije Crne Gore – poručuje Perović.

Đenero priznaje da nema „insajderskih“ informacija, ali da je jasno i to da niko nije ni sumnjao da bi ministar Ervin Ibrahimović lobirao diplomatskim kanalima za odbacivanje potjernice Bosne i Hercegovine za Dodikom.

– Jasno je, međutim, i to da nije nužno da se lobiranje odvijalo posredstvom diplomatske mreže, nego da je daleko vjerovatnije, ako je uključenosti Crne Gore u sprečavanju raspisivanja potjernice za Dodikom bilo, da je to činilo Ministarstvo unutrašnjih poslova. A jasno vam je i to da se svi patogeni uticaji režima u Beogradu prema Crnoj Gori ne odvijaju samo posredstvom mreže bivšeg Demokratskog fronta, nego da i Bečićevi Demokrate rado „daju ruku“ u takvim poslovima. Znamo li da je bezbjednosni sistem u Crnoj Gori u velikoj mjeri pod kontrolom Demokrata, a da je na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova njihov član Danilo Šaranović, čini se da se trag sam po sebi nameće –kaže Đenero.

Urušavanje

Upozorava da odbrana Dodika urušava međunarodni imidž Crne Gore.

– Izvršna vlast unutar koje kojekakvi Mandići, Kneževići i Bečići imaju veto snagu i kontrolnu moć ne može funkcionisati kao relevantan akter i ne može dugo graditi privid evropskoga usmjerenja. Koliko god se sada posvađani dvojac Milatović–Spajić trudio stvarati privid o tome da Crna Gora s njihovom izvršnom vlašću, zavisnom o autoritarnom režimu Aleksandra Vučića, napreduje prema članstvu Crne Gore u Evropskoj uniji, jasno je da stvarnog povjerenja u takvu vlast jednostavno ne može biti. Vidi se to, uostalom, i po tome što Albanija, koja je daleko nakon Crne Gore započela proces pristupanja Evropskoj uniji, sada uživa veće povjerenje administracije u Briselu, pa je zato Tirana i dobila Kancelariju Evropskog parlamenta za Zapadni Balkan, iako su se vlasti u Crnoj Gori nadale da će ta kancelarija biti otvorena u Podgorici. Bez isključivanja nosilaca veto vlasti iz administracije u Crnoj Gori, ekscesi poput onih sa Dodikom, od primanja Dodika u kabinetu Andrije Mandića, do „viteške borbe“ protiv toga da on bude na Interpolovoj potjernici, neumitno će se i stalno događati. A s takvim incidentima nema pravog napretka prema članstvu u EU, pogotovo ne u uslovima kad je interes Brisela za proširenje ponovno opao – poručuje Đenero.

Ukazuje da je igra s Interpolom opasna jer su korumpirane strukture u toj organizaciji možda zaustavile raspisivanje potjernice za Dodikom, ali da je Dodik istovremeno postao persona non grata u Austriji, koja je dobila novu ozbiljnu administraciju, ali i Njemačkoj, u kojoj će nova administracija s velikim ambicijama uskoro preuzeti zemlju.

– Mandić, Knežević i Bečić već jesu nepoželjni u Hrvatskoj, a ovakvom igrom samo mogu proširiti krug zemalja u koje neće moći ući. A to sigurno nije dokaz međunarodnog renomea zemlje u kojoj su javni funkcioneri – poručuje Đenero.

Izlivi nacionalizma

Podrška srpskom nacionalizmu se ovih dana nastavlja i kroz šokantne izjave paroha Srpske pravoslavne crkve Mijajla Backovića. Naime, do sporne izjave je došlo prilikom gostovanja na TV Prva kad je Backović izjavio da su se do rata katolici u tom dijelu Crnogorskog primorja izjašnjavali kao ,,Bokelji ili Srbi“.

– Onda je u ovom projektu nastupila kroatizacija bokeljskih Rimokatolika i oni su se nasilno gurali da postanu Hrvati… Ne osporavam pravo da se izjašnjavaju kako žele, ali govorim o projektu – rekao je tada Backović.

Perović kaže da se od dolaska na vlast avgustovskih ,,oslobodilaca“ tenzije stalno podupiru i želi se od Boke napraviti ono što nikada nije bila.

– Osim ljepote, kroz cijelu svoju istoriju za Boku je najkarakterističnija njena multikulturalnost, međuetnički i međuvjerski sklad i tolerantnost. Kao i otvorenost i internacionalizam. I u najtežim momentima, za vrijeme ratova, Bokelji starosjedioci, Hrvati, Srbi, Crnogorci i svi ostali koji su pristizali i bivali svesrdno primani uklapali su se u taj milje poštovanja drugosti, komšijskih odnosa, prijateljstava. Nažalost, nekome to nije odgovaralo i posljednjih nekoliko decenija, jačanjem nacionalizma, oživljavanjem nazadnih, retrogradnih i štetnih velikodržavnih ideja, želi se urušiti upravo ono najbolje u Boki. Naročito je to vidljivo posljednjih nekoliko godina, tačnije od dolaska na vlast avgustovskih ,,oslobodilaca“. Od tada se tenzije stalno podupiru i želi se od Boke napraviti ono što nikada nije bila. Nekadašnji pripadnik ozloglašene 63. padobranske jedinice zaogurnut u popovsku mantiju crkve koja pospješuje podjele, potiče tenzije i navlači novo ruho tradicionalno mirne Boke, najistaknutiji je predstavnik. Upravo je obrnuto, ne kroatizira se Boka, već pop Backović, kao glavni izvršilac politike koja cijelu Crnu Goru pet posljednjih godina terorizira, je samo glavni organizator i izvršilac politike srbizacije Boke, ali i cijele Crne Gore. Politika koja svakim danom doživljava sunovrat tamo odakle je i krenula, u Srbiji, gdje opštenarodni bunt predvođen najboljim dijelom populacije, svojom mladošću, razobličava nacionalističku i koruptivnu vlast, pristiže i u Crnu Goru. Crnogorska vlast, posebno onaj njen najuticajniji dio, čiji je pripadnik pop-padobranac, to ne želi da vidi. Držeći se grčevito za skute beogradskog vlastodršca, daju sve od sebe da i ono malo građanskog, procrnogorskog i proevropskog uruše do kraja – poručuje Perović.

Đenero smatra da strašna činjenica da akter s takvom „tradicijom“ provokacija, kakvu ima taj Mijajlo Backović upravlja poslovima Crkve Srbije u Tivtu, gradu sa najsnažnijom hrvatskom zajednicom u Boki.

– Nikoga više ne čudi to što se u takvim gradovima za nosioce lokalne vlasti nameću akteri poput Ivana Vujovića, koji vjerovatno misli da „im je Backović baš dobro rekao“, ali se, ipak, zbog odnosa snaga morao blago distancirati od istomišljenika. Tandem Backović-Vujović, dakle nosioci „duhovne“ i „svjetovne“ vlasti u Tivtu, koji bi trebao biti multikulturni grad, nijesu baš reklama za priču o tome kako je Crna Gora efikasno zaštitila manjinsku zajednicu, pa niti pokriće za ono što je prilikom posjeta Crnoj Gori nedavno govorio trenutni hrvatski predsjednik, naime da je hrvatska manjinska zajednica u Crnoj Gori zaštićena bolje negoli u ostalim susjednim državama. Hrvatska zajednica u Boki pod strašnim je pritiskom, ali ne Crnogoraca, nego oni koji istovremeno proganjaju i pripadnike crnogorske, većinske zajednice, a u ime velikosrpstva, odnosno sada „srbosvjetstva“ – kaže Đenero. Poručuje da je hrvatska zajednica u Boki visoko integrisana u crnogorsku suverenističku zajednicu i njeno vođstvo, sa Adrijanom Vuksanovićem, uspješno sprovodi politiku konstitucionalnog patriotizma.

– Taj crnogorski konstitucionalni patriotizam sve te Backoviće samo podstiče na dodatnu agresivnost u njihovoj velikosrpskoj retorici – zaključuje hrvatski analitičar.

1 COMMENT

  1. Zoran Vasić *U toku rata 1941-1945. Srbija kao država nije ni postojala. Njena teritorija bila je okupirana od fašističkih osvajača. Ali u toku te okupacije nastale su dve ratne Srbije. Jedna je bila fašističko-kolaboracionistička sa brojnim saradnicima u funkciji fašističkih okupatora i njegovih potreba, i druga partizanska patriotsko-oslobodilačka, antifašistička koja se bori za oslobođenje Srbije od fašističkih okupatora i srpskih saradnika okupatora.
    Svaka od ove dve Srbije ima svoju istoriju.To su dve suprotstavljene i neprijateljske Srbije. Njih dve su bile istorijski razlaz do uništenja u sukobu. Obe ove dve Srbije su pobedom patriotske oslobodilačke antifašističke Srbije završile svoje postojanje, a oslobodilačka Srbija obnovila i izgradila novu državu Srbiju.
    Treba dati odgovor na pitanje: koju ratnu Srbiju i ratnu istoriju okupirane Srbije deo srpskog naroda i države danas rehabilituju i proglašavaju za svoje izvorište, uzor i usmerenje, kako za sadašnjost tako i za budućnost.
    Ako se posmatraju delatnost dela države i aktuelne politike i usmeravanje društvene javnosti, pitanje je izlišno. Država je stvorila “pravni” osnov za rehabilitaciju fašističke kolaboracionistčke ratne Srbije donošenjem zakona o izjednačavanju prava pripadnika Vojske Kraljevine Jugoslavije u otadžbini (četnika) sa pravima boraca oslobodilačkog pokreta u Srbiji i Zakonom o rehabilitaciji. Izvedba je prepuštena političkom sudu, potomcima i poklonicima fašističke okupacije Srbije i srpske saradnje sa okupatorima.
    Rehabilituju se i slave svi pripadnici od idejnih nosilaca i kreatora do izvršilaca zločina nad svojim narodom u korist fašističkog okupatora, ne vodeći računa o miniumu istorijske istine.
    Ime Dimitrija Ljotić, vođe srpskog fašističkog pokreta čija je vojna formacija pod nazivom “Srpski dobrovoljački korpus”u sastavu Vermahta činila zeštoke zločine po Srbiji, od masakra kragujevačkih i kraljevačkih građana do ubijanja ljudi širom Srbije, dobijaju trgovi i ulice i izmišljaju mu se slavopojke.
    General Milan Nedić, predsednik kvislinške okupacione vlade, tvorac Banjice, Sajmišta, Jajinaca, Glavnjače i drugih srpskih stratišta, moralno i politički je rehabilitovan i promovisan.
    Slobodan Jovanović, predsednik Jugoslovenske izbegličke vlade je sudski, moralno i politički rehabilitovan. Ovaj poznati profesor Pravnog fakulteta, akademik i plodni naučnik nije osuđen za ono što je bio, već za ono što je radio kao predsednik Jugoslovenske emigraciji, što je donelo tragične posledice srpskom okupiranoj Srbiji i Jugoslaviji. Zaslužan je za stavljanjem slova “Z” ispred imena, što znači zaklati. Njemu se daju platoi, trgovi, ulice i druga priznanja, kao da nije bio dvostruka ličnost.
    Politička i društvena histerija ne prestaje oko rehabilitacije vođe četničkog pokreta Draže Mihailovića. Četnički pokret, nastao je maja 1941.a potom od Jugoslovenske vlade u emigraciji preimenovan u Jugoslovensku vojskuuotadžbini, a njen vođa, komadant (1942.)imenovan za ministra vojske i načelnika Vrhovne komande ( za kratko vreme tri puta unapređen od pukovnika do armijskog generala). Kao patriotski, oslobodilački pokret sarađuje samo tokom septembra-oktobra1941.s NOP koga je organizovala i vodila KPJ,u borbi protiv okupatora, ali od kraja novembra 1941. četnici prihvataju taktiku svoje vlade, da se ne treba angažovati protiv Sila osovine, kao i svoj program antikomunizma.
    Pregledajući dokumentaciju četničkog pokreta, nemačkog Rajha, SAD, Velike Britanije i emigrantske vlade kraljevine Jugoslavije, hronološki ukratko spomenućudokumenta koja dokazuju saradnju Draže Mihailovića i njegovih komadanata sa nemačkim i drugim okupatorimau u toku Drugog svetskog rata.
    Sutradan posle pregovora Draže i Tita u Brajićima 28. oktobra 1941.godine. Dražin emisar kap Nenad Mitroviću Beogradu sa kap Jozefom Matlom priprema sastanak Draža-Nemci u selu Divcima. Prvog novembra Draža u pismu komadantu nemačke 342. divizije generalu Hofmanu, traži municiju ” da bi mogao da nastavi borbu protiv partizanskih odreda” , a 11.novembra Dražina delegacija pregovara sa opunomućenikom nemačkog komadanta Srbije pukovnikom Kogardom o mogućnostima zajedničke borbe protiv partizanskih odreda. Iz zapisnika sa tih pregovora vidi se da je Draža sedam puta ponovio zahtev da od Nemaca dobije municiju, i izjavio da se neće boriti protiv Nemaca ” iako bude napadnut” (i održao obećanje do kraja rata), a njegov pomoćnik, major Aleksandar Mišić, rekao Kogardu- da će primiti nemačke oficire “za vezu” u četničkim štabovima, kako stojiuzapisniku. I ako Draža tada nije dobio municiju od Nemaca njegov komadant Jovan Škava po Dražinom odobrenju, 17. novembra 1941. predaje Nemcima u Valjevu 261 na prevaru zaroblenog partizana koji su svi pobijeni.
    U decembru Draža počinje legalizaciju svojih odreda kod Nedića a postepeno i kod Nemaca.U jednom izveštaju komandujućeg generala Srbije Badera, od 20. januara 1942. godine zapisano je da je Nedićeva žandarmerija sa Nemačkim odobrenjem snabdela 72 oficira i 7693 četnika sa 77 puškomitraljeza, 196 pištolja i 1867 bombi. Deo Dražinih odreda se legalizuje. Odred poručnika Predraga Rakovića je u Čačku sa Nemcima i pored Nemca Frikea komadant Čačka! Draža odaje Rakoviću priznanje i na njegovom izveštaju beleži “Odličan rad” ….
    Tokom 1942. i 1943. godine legalizacija četnika u Crnoj Gori i Dalmaciji je kod Italijana uzela velike razmere.U bici na Neretvi četnici dobijaju od Italijana hranu i municiju, čak i padobranima iz aviona im bacaju i prevoze četnike okupatorskim kamionima i brodovima. Nemački komadant Ler obaveštava višu komandu da je ” dao četnicima 30000 metaka”, a Dražin Komadant Vojislav Lukačević obaveštava da su mu Nemci dali 12 sanduka municije” .U toj operaciji četnici su u istom stroju sa Nemcima i Italijanima.
    U jesen 1943. Nemci i četnici zaključuju veliki broj sporazuma o zajedničkim borbama protiv Narodnooslobodilačke vojske……Od novembra1941.do septembra 1944.g. četnici i Nemci su zaključili 19 sporazuma i svi su imali odrednicu “trajnosti” a vodili su 128 združenih operacija protiv Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Sve te sporazume Draža je odobravao.
    Sem pregovora sa Nemcima 11.novembra1941.u Divcima, Draža se sastajao još 4 puta sa majorom Rudolfom Šterkerom emisarom Hermana Nojberha predstavnika ministarstva spoljnih poslova Rajha u Srbiji: prvi put u selu Rošcima kod Čačka zajedno sa pukovnikom Mak Dulom Američkim obaveštajcem; drugi put u selu Dragincu kod Loznice (gde su Nemci streljali 2950 meštana), treći put u Srednjem, novembra 1944. i četvrti put u Vučjaku u Istočnoj Bosni, aprila1945. godine.
    To je samo delić istorije prepisan iz istorijskih dokumenata gore navedenih aktera, kao i 930 obaveštajaca po imenu i prezimenu ( 268 engleskih obaveštajaca i 612 američkih pripadnika OSS službe – Office of Strategic Services,) i Oko 50 pripadnika iz PWB (američka služba za propagandu ) . Obaveštajci su delovali uglavnom u okviru vojnih misija ovih zemalja kod četničkog i partizanskog pokreta. Ovaj impozantan broj ukazuje da su njegoveić službe imale apsulutan uvid u stanje na terenu, odnos postojećih snaga i delovanje ratujućih strana na Jugoslovenskom prostoru.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].