OTIŠAO SA PRATNJOM
Israel Hayom: Nakon što su organizatori čuli za potjernicu za Dodikom, poručili su mu da nije dobrodošao
Oni podsjećaju da je Sud BiH izdao međunarodnu potjernicu za Dodikom te da se BiH nalazi u najvećoj krizi od rata
Dnevni avaz
Sudeći prema navodima medija u Izraelu, boravak predsjednika RS i nepravosnažno osuđenog Milorada Dodika nije prošao prema očekivanjima.
Kako navodi izraelski list Israel Hayom, nakon što su organizatori saznali da je za njim izdata potjernica, obavijestili su Dodika da nije dobrodošao te je on sa svojom pratnjom napustio mjesto događaja.
Oni podsjećaju da je Sud BiH izdao međunarodnu potjernicu za Dodikom te da se BiH nalazi u najvećoj krizi od rata.
Dalje navode i da je Dodik nepravosnažno osuđen na godinu zatvoru i šest godina zabrane političkog djelovanja.
– Dodik, dugogodišnji proruski zagovornik otcjepljenja od Bosne i saveznik ruskog predsjednika Vladimira Putina, progurao je zakon kojim se zabranjuje djelovanje bosanskog državnog pravosuđa i policije u entitetu sa srpskom većinom. Zakon je privremeno suspendovao Ustavni sud. Dodik je u više navrata prijetio da će odvojiti Republiku Srpsku od Bosne i Hercegovine i spojiti je sa susjednom Srbijom, što bi zapadne zemlje upozoravale da bi ponovo zapalio nasilni sukob u regionu – navodi se u ovom tekstu.
https://www.facebook.com/share/p/18aqkohECu/
Nula od spodobe .
Od tribina do političkih ulica
– ” ko ne skače taj je …”
Skandiranje „Ko ne skače, taj je…“ dugo je prisutno u sportskim i navijačkim krugovima širom Evrope, uključujući i Srbiju. Navijačke grupe su ga koristile kao način podsticanja zajedništva i stvaranja osećaja pripadnosti, dok se suparnički tabori označavaju kao „drugi“ ili „neprijatelji“. Međutim, ovaj slogan se vremenom preselio izvan stadiona i postao deo političkih protesta, kako u Srbiji, tako i u drugim delovima sveta.
Kako je skandiranje postalo politički alat?
Upotreba ovog skandiranja u političkim protestima može se pratiti do različitih događaja, uključujući Majdan u Ukrajini 2014. godine, gde je varijacija „Ko ne skače, taj je Moskalj“ postala simbol antiruskog raspoloženja i prozapadne orijentacije protesta. Ovakav način skandiranja psihološki funkcioniše tako da vrši pritisak na masu – ako neko ne skače, automatski se percipira kao protivnik pokreta, čime se smanjuje mogućnost neutralnosti i podstiče osećaj kolektivne pripadnosti.
Zanimljivo je da Aleksandar Vučić, poznat po tome da se hvali svojom „navijačkom“ prošlošću i kako je bio „opasan momak“, zapravo nosi nadimak „Hulja“ upravo zato što je svojevremeno mnoge izdao. Ako uzmemo u obzir njegove bliske veze sa Volodimirom Zelenskim i EU strukturama, postavlja se pitanje – da li je upravo on, možda, bio među onima koji su preporučili ovaj slogan ukrajinskim organizatorima protesta? Naravno, teško je to dokazati, ali nije nemoguće da je kao neko ko je dugo u političkim igrama i vezama sa zapadnim službama, imao makar posrednu ulogu u tome.
Da li ovakvi slogani znače strano mešanje?
Iako je tačno da su strani centri moći kroz istoriju često koristili masovne proteste za svoje interese, nije svako skandiranje ili svaki protest nužno rezultat stranih službi. Slogani poput „Ko ne skače…“ jednostavno su efikasni u mobilizaciji ljudi i mogu biti prihvaćeni organski od strane demonstranata, bez obzira na njihove političke pozadine.
U Srbiji su ovakvi slogani prisutni i ranije – navijači ih koriste decenijama, dok se u političkim protestima pojavljuju povremeno, zavisno od situacije. To ne znači automatski da su svi protesti dirigovani iz inostranstva, ali se ne može ni isključiti da određene strukture koriste prepoznatljive modele za podsticanje određenih političkih narativa.
Upotreba ovog skandiranja na protestima u Srbiji može biti rezultat spontanog preuzimanja slogana iz navijačke kulture, ali i potencijalni signal političkog usmeravanja. Međutim, ključni problem nije u samom sloganu, već u tome ko i kako oblikuje narativ protesta – da li su oni autentični izraz narodnog nezadovoljstva ili se koriste kao sredstvo za ostvarenje tuđih interesa. Analizirajući širu političku sliku, jasno je da su mnogi protesti u Srbiji podložni manipulacijama, ali to ne znači da svaka parola dolazi iz stranih centara moći. Ponekad, masa jednostavno prihvati ono što zvuči efektno, bez dubljeg razmišljanja o poreklu i implikacijama.
A možda je i neki stari „hulja“ iz Beograda negde, nekad, nekome šapnuo kako se masa može lako pokrenuti jednostavnim skandiranjem.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].