Dokle?!

Piše: Goran Sekulović

Tačno kao da sam znao da će i u ovoj neđelji, kao i u prethodnoj, u ”žiži” biti Univerzitet Crne Gore, odnosno njegov ”radišni i ”inicijativni” rektor, pa sam ponajprije njemu posvetio kolumnu ”Univerzitet”. Pravi je to bio uvod za ovu novu kolumnu inspirisanu potpisivanjem Memoranduma o saradnji Univerziteta Crne Gore (UCG) i Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva (ZUNS). Prethodna kolumna je svakako imala motivsko utemeljenje u ledenom muku kojim je na Univerzitetu Crne Gore i svim privatnim univerzitetima i fakultetima u zemlji dočekan aktivizam neformalne studentske organizacije ‘’Kamo  śutra?’’ A kako će i biti drugačije kada se radi o dva dijametralno suprotna svjetonazora: jednom kome je horizont i obzorje savremena Evropa i drugom koji ne vidi dalje od ‘’srpskog sveta’’ i ruskog imperijalnog i gubernijskog pokroviteljstva.

Cilj Memoranduma je ‘’uspostavljanje dublje međusobne poslovne saradnje u oblastima nauke, obrazovanja i kulture’’. Kako to gordo zvuči!? Nažalost po trajnim identitetskim crnogorskim i evropskim identitetskim temeljima ove zemlje, ne treba nimalo sumnjati da su se na istom zadatku njihovog apsolutnog rušenja i vječnog (taj dio sadržaja državne himne samo i jedino na taj način i razumiju i prihvataju i sve rade da bi ga i u praksi do kraja realizovali!) destruisanja našli pravi ljudi, sposobni i spremni da ga u cjelini sprovedu, što su uostalom do sada toliko puta dokazali.

Rektoru državnog Univerziteta, i to već u drugom mandatu, nije smetalo  da bude izabran na tu visoku društvenu poziciju iako je prethodno osnovao opskurni portal ”In4S” i iako je javno savjetovao i predložio jednoj velikoj zemlji i državi – naime Rusiji, odnosno tamošnjem aktuelnom nedemokratskom i totalitarnom režimu, koji očigledno želi da pomogne i podrži – da svoj imperijalni uticaj i prestiž, ciljeve i namjere, koje želi da ostvari u našoj Crnoj Gori, pokuša da sprovede preko jedne moćne vjerske organizacije nama suśedne države Srbije, odnosno Srpske pravoslavne crkve kao njene matične i domicilne crkve. Ova umnogome paramilitarna i parapolitička, odnosno asimilatorska, politikantska i klerofašistička vjerska organizacija, koja se kao takva umnogome i osobito istakla na Balkanu i u Drugom svjetskom ratu i u ratovima devedesetih godina, pravi je zaštitni krov svih aktuelnih Nedostojnih – pa i ovih koji su potpisali i rečeni Memorandum – na inim funkcijama u Crnoj Gori. Kako sam u jednoj kolumni napisao – kao mnogobrojnih kopija (od Predśednika Skupštine do ”Ombudsmana”) onog vrhovnog Nedostojnog koji je oružanom silom prije nekoliko godina na Cetinju hirotonisan kao pravi nebeski helikopterski vojni izaslanik ”srpskog sveta”, u kojemu je to sve inače združeno i jedno isto, što su svi ratovi do sada dakako krvavo i tragično pokazali i dokazali!

O ideološkom i kulturološkom profilu i svjetonazoru čelnika državnog Univertrziteta u Crnoj Gori ne treba trošiti previše riječi. Metod koji sprovodi je najopasniji – tiha voda brijeg roni! Ovaj metod je mnogo opasniji i efikasniji i od onog već viđenog u praksi biše ministarke, ”žene četnika”, koji je (bio) previše ogoljen, sirov i očigledan! Ovo je već nešto ”drugo”, naime, jedan sofisticirani uporni ”mravlji rad koji već daje konkretne rezultate. Tolike i takve da je jedan nekadašnji visoki  crnogorski državni funkcioner iz suverenističke (ma šta to danas značilo!) partije (u isto vrijeme i univerzitetski profesor i akademik) neđe na početku prvog rektorovog mandata na brojne primjedbe u odnosu na njegov izbor odgovorio da je povećao profesorima plate!? Ova vrsta odgovora je, može se slobodno reći, i bila i ostala paradigma brojnim univerzitetskim profesorima u našoj zemlji kada je riječ o njihovom odnosu prema identitetu, temelju i opstanku Crne Gore. Sve se može skrajnuti sa magistralnog puta, pa i sudbina zemlje i države, samo ako je na toj magistrali trenutno konjukturno i ”visoko podsticajno” za vlastiti džep! Uostalom, tako je i bivša DPS vlast umnogome prokockala silnu pozitivnu energiju većine građana Crme Gore (kako reče bivši američki ambasador da je vrhuška DPS vlasti pojela supstancu suverenizma zemlje) nakon referenduma, nimalo ne hajeći za ono što predstavlja sve ono najbitnije u svakoj zemlji: nacionalni, kulturološki i vjerski identitet, koji tek čine stabilnim, održivim i trajnim (vječnim!) građanski poredak u bilo kojoj državi!

Sve su ovo elite iz DPS orbite stavile pod tepih. No, još je opasnije ono što i sada još uvijek ne vide ili ne žele da vide da rade oni koje ni u jednom segmentu ne kritikuju i ne prozivaju javno. Aktuelni rektor Univerziteta Crne Gore je nesumnjivo jedan od takvih kojima DPS-ovci ne smiju ništa ili zapravo i ne žele da prigovore. A on i svi oni kojima se okružio itekako na potpuno drugačiji način shvataju svoj osnovni zadatak i cilj, a to je da ovu drržavu iznutra potpuno obesmisle kada je riječ o njihovom crnogorskom evropskom i građanskom biću, te da je kao takvu velikosprsku (Srbi nijesu naravno problem, ali jesu velikosrpski jurišnici koji negiraju postojanje Crnogoraca i sve njihove nacionalne, jezičke, kulturne, vjerske atribute i osobine) i nikakvu, konfliktnu, pocijepanu po etničkim i vjerskim šavovima (oni se dakako ne samo nadaju već i rade na tome da bude  pacifikovana i pomirena sa asimilacijom i imperijalnim i kolinijalnim statusom) predaju u čeljusti ”srpskom svetu” i ”voždu” koji će se možda čak i izvući iz najnovije svegrađanske blokade i protesta Srbije proitv njega i svih njegovih satrapa.

Zato rektor državnog Univerziteta potpisuje Memoranduim o saradnji sa Zavodom za udžbenike, jer zna, da njegovo kucanje tamo već poodavno ima jedan jedini odgovor: ”Slobodno!” ”Oslobođeno” je bilo još od prije 30. avgusta 2020.g., a od toga dana da ne pričamo koliko ”svježine” se nakupilo u upravljačkom vrhu te institucije! Toliko da glavni urednik Zavoda – bivši dugogodišnji poslanik DPS-a, član njihovog najužeg partijskog tijela, dakle, kadar od najvećeg povjerenja partijskih čelnika – već godinama, dakle, još od zemana DPS-ovske vlasti, pa sve do dana današnjeg, vrši ovu funkciju, praktično, najznačajniju u ustanovama ovog tipa i karaktera, s obzirom da je direktor više funkcija formalnog i političkog karaktera, a i mnogo protočnija i kratkoročnija. Naravno da je glavni urednik Zavoda bio na potpisivanju Memoranduma. On će dakako imati vrlo kreativnu ulogu u realizovanju saradnje sa svesrpskim svjetonazorom rektora, jer ima itekako iskustva u sličnim poslovima. Upravo je on ukinuo sedamdeset godina staru publikaciju ”Prosvjetni rad” – list crnogorskih prosvjetnih, naučnih i kulturnih radnika, kojega je prethodno preimenovao u list prosvjetnih, naučnih i kulturnih radnika Crne Gore!? (da bi se lakše pridobio i pripremio za ”srpski svet”) – koju je zadesila igrom slučaja zla sudbina da se ”integrisala” svojevremeno sa Zavodom i naravno vrlo brzo nestala progutana kao njegov običan informativni bilten. ”Provjeta”, list za vjeru i školu Knjaževine Crne Gore, čiju je tradiciju baštinio ”Prosvjetni rad” je donosio čak i leksikografske priloge, pa je tu praksu nastavio bio i ”Prosvjetni rad” u potonjim svojim brojevima u novoosnovanom dodatku ”Crnogorski identitetski glasnik”. Ali, naravno, sami naslov tog dodatka je bio ”skandalozan”, pa je i tadašnji i današnji glavni urednik Zavoda brže-bolje skovao zavjeru i plan da se ukine Prosvjetni rad” i njegova Redakcija. Jedan od glavnih prigovora je bio da Redakcija previše daje prostora oblastima nauke i kulture, a da je to ipak prosvjetni list!? Kao da ima obrazovanja bez nauke i kulture!? Sada im naravno ne smeta što će te oblasti i biti i već jesu dakako u velikosrpskom grotlu sa dalekosežnim i evidentnim i mogućim još zlokobnijim posljedicama po mlade generacije i ukupno građanstvo!? Samo je važno da se što prije i jednom za svagda uništi crnogorski svjetonazor suverenizma nacionalnog i državnog temelja Crne Gore kao nezavsine i međunarodno priznate zemlje.

Najveća grozomora takvih kadrova, kao što su glavni urednik Zavoda i rektor državnog Univerziteta, jedino predstavlja i jeste kritički, crnogorski, otvoreni, evropski, demokratski, dijaloški, medij, bilo štampani, bilo elektronski. Đe god i koliko god mogu takve medije će proskribovati i sve učiniti da ih marginalizuju i po mogućnosti unište. Zato je glavni urednik zajedno sa DPS uzdanicom, tadašnjim ministrom za prosvjetu Predragom Boškovićem, ukinuo ”Prosvjetni rad”, a sadašnji rektor državnog Univerziteta osnovao velikosrpski i svesrpski opskurni portal ”In4S”. I u tome su se (s)našli potpisnici najnovijeg Memoranduma, koji nema sumnje da će imati sa njihovog aspekta posmatranja zavidan uspjeh u realizaciji. Jer, za razliku od DPS-ovske vlasti ovi ljudi i kadrovi ništa ne prepuštaju slučaju i sve će učinjeti da do kraja obave povjeren im zadatak, bilo od onih sa strane ili bilo svoj unutarnji zov i glas njihovog vlastitog ideološkog vjeruju. Na kraju krajeva, zar nije dovoljan podatak da za vrijeme trajanja svih Vlada od 30. avgusta 2020. g. nije mijenjan glavni urednik Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, pa čak ni za vrijeme ministrice odnosno ”žene četnika”!? Nijedan novi kadar ”oslobodilaca” nije, dakle, mogao da uradi ništa bolje, efikasnije i kvalitetnije od onoga  što je (u)radio i radi već prekaljeni DPS-ovski visoki funkcioner, pa čemu onda i zašto ga mijenjati, rizikovati i eksperimentisati?! Tome je namijenjen i cilj najnovijeg Memoranduma čelnika državnog Univerziteta: ništa ne prepustiti stihiji, već planski i sistematski raditi na ispunjenju milenijumskih ciljeva i zadataka (milenijumskih saobrazno najstarijem narodu na svijetu, i prije Antike i Rima!?), među kojima je svakako jedan od vrlo važnih za ”srpski svet” onaj o srpskom vajkadašnjem i hiljadugodišnjem (i još dužem!?) biću Crne Gore. Vaistinu srpskom!? Poželimo im svu sreću u tome! Ne sumnjajte da nijesu već poduže na tom putu! Samo od svih nas ostalih zavisi koliko će na njemu i dalje nesmetano hodati i napredovati! A mi svi, dakle ostali, itekako nazadovati i, u najboljem slučaju, stajati u mjestu? Dokle?!