Ide Aca oko tebe…

Piše: Slavko Mandić

Ma nema tu što da se kaže. Moral premijera nije mogao da izdrži strahovit pritisak savjesti, i on je prelomio. Po svemu sudeći, u toj odluci pomogao mu je šef svih Srba na planeti. Onako prijateljski, kako bi mu olakšao muku koja je zakucala na njegova vrata. Naročito nakon prebijanja studenata od divljačke bande partijskih batinaša sinoć u Novom Sadu. Mora da mu je to bila kap koja je prelila čašu? U kojoj odavno mjesta nije bilo ni za tu jednu, jedinu kap.

Miloš je podnio neopozivu ostavku. E sad, ima onih koji će ovaj čin razumjeti kao Vučićevu moralnu odgovornost, koju je na svoja pleća preuzeo nejaki premijer. Ne zato što to ne bi lično uradio vrhovni komandant, ali ko će da organizuje istorijski EXPO? Ko će pruge i autoputeve da pušta  za  jednokratnu upotrebu? Ko će, ako ne on koji je, kako reče više puta, sam izgradio Beograd na vodi i srušio Sava malu?  Ko će Kosovo da vrati Srbima, ko će u Prizren s vojskom?
I htio bi on, nije da ne bi. Ali, ne da mu  Kurti. Ni da priviri u Mitrovicu, pa čak ni Banjsku da malo protrese i vidi zašto nije  uspio program pada Kosova, povjeren Milanu Radoičiću, kontroverznom srpskom političaru i biznismenu sa śevera Kosova.

On jednostavno ne može da ode. Čak ni ako bi mu građani na referendumu rekli da malo oladi. Zato što to nije taj narod, koji on vozi do Jagodine i natrag sa hiljadu prisilno mobilisanih autobusa. Zato on takvu odluku tuđeg naroda, nikad ne bi mogao da prihvati. Kao kompromis koji je spreman da ponudi, eto glava njegovog prvog partijskog ešalona. Malo li je? Niko ne bi bio toliko velikodušan. Daće i začuđenu Anu, za koji dan. Žao mu je mnogo. Jer tako nešto neće nikad više imati.
Ovim polumanevrom, autokrata je smislio način vlastitog opstanka. Vjeruje da će to razumjeti svi, jer on, kako rekosmo već, ne smije da stane!

U svom nepočinstvu prema Srbiji, pa onda i suśedima u okruženju, sa posebnim akcentom na Crnu Goru, koju nikako da prežali, naradio se žestoko. Morao je svkodnevno korisno da se služi lažima, jer je naučio lekciju od oca nacije Dobrice Ćosiča da je  „Laž je srpski državni interes“. I toga se drži svakodnevno.
A kad  se jednom od vlasti razdvoji, milom ili silom, zna on da će računi doći na naplatu. Zato nema ništa od ostavke, i zato je riješen na ponovnu ličnu žrtvu. Ako nijeste razumjeli, zadržaće vlast, a najbliži oko njega će padati  kao snoplje i konoplje. Potpuno prirodno. Kazao je više puta da ih je sve dobro napunio i svašta im dao. Otimajući od naroda, koji ionako ne bi znao što bi s tim bogatstvom.  Da oni kojim slučajem, pomognuti od žute bagre, ne bi tražili njegovu političku glavu, odlučio je da oni podnesu ostavke. I to kao moralni čin. Bez odgovornosti. Za sad, jer ko zna što već śutra može biti?
Preigrao se Vučko. Mislio je valjda da mu ovo sa Srbijom koja mora zastati, čini opozicija. Uz obavezni fil sa stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima. Nikako da shvati samouki da su ovi, koji mu na žulj staju STUDENTI i UČENICI. Neće s njim da razgovaraju, jer on ne poštuje Ustav ni zakone.
Ne obrću se na njegove vapaje. Nije ih briga što silnik ne razumije da on tu sa njima nema što da traži. Misli da će ispunjenjem uslova studenata, skinuti hipoteku sa sebe.

Neće, jasno je. Moraće da se prestroji, i to brzo. A poslije, viđećemo.
Znaju oni dobro ko je. Zato i ponavljaju pjesmicu: Ide Aca oko tebe, pazi da te ne ogrebe…

Dok budno oko crnogorskih (velje)Srba pomno prate opadajuću Vučićevu podršku, mladost je i ovamo digla glas. Dosta je više, poruka je jasna i sad vojvodi od parlamenta ostaje da učini otklon od Spajića i optuži ga što voljeni mu potpreśednik Vlade zadužen za bezbjednost i ministar policije više neće moće da se šepure o trošku naroda. Moraće da odu, jer ako se to ne desi, ukoliko Singapurac uopšte zna što mu se u zemlji dešava, za tren smo stigli u obećanu građansku neposlušnost.  Onda nema više zaduženja po lažnim evropskim tobož modelima, koji prijete bržem nestanku crnogorskoj državi.
Crna Gora se sporo budi. Zna to vojvoda i zato se nada da nije odocnio. Ali nije računao da će mu podrška opadajućem Vučiću biti novi teg o vratu. Potrčao je ispred rude.

Za to vrijeme slučajni nema namjeru da se pleka u rabote koje nijesu njegove. Nakon ucijenjene političke glave i brzog prinudnog povratka na staro u podgoričkom Titogradu, sad je najljući antifašista, kakav nije bio zbirni kordon komunističkih moćnika Titove Jugoslavije. Čuli smo ga u Aušvicu, i da nije pokazao i dokazao ko je, ovoga puta bi se ponosili s njim.
Ovako, sve ostaje kako je bilo i svi ostaju ono što u suštini i jesu. A što su, mućnite glavom, pa će vam se samo kazati.
A možda i neće, jer su NIŠTA!