„Stan’ polako, od Ribnice Mujo“

Piše: Sreten VUJOVIĆ

Ovih dana gotovo svi akteri društvenog i političkog života „utrkuju“ se ko će napraviti bolju „analizu“ tragedije na Cetinju, pa i samih Cetinjana, počev od onih koji su bili zaduženi da do masakra ne dođe,  preko (kvazi) političara do psihologa, koji „savršeno“ dobro znaju iz udobnosti svoga doma ili ordinacije, kakva je situacija „na terenu“, suprotno osnovnom pravilu po kome bi se morao napraviti sveobuhvatni i multidisciplinarni naučno istraživački rad, prije svega „na terenu“, da bi se do bilo kakve analize ili zaključaka u vezi sa psihološkim fenomenima moglo doći.  Cetinje je, ne od juče, bilo „targetirano“ kao „rasadnik“ svakojakih duševnih bolijesti, sa jasnom namjerom njegove „getoizacije“,  po modelu nacističkog Varšavskog getoa sa kraja 1930 do 1940. Naravno pri tome se  zanemaruje običan ljudski faktor, sa svim onim što on u svojoj šarolikoj lepezi podrazumijeva.

Jedan od najogavnijih komentara iz kojega isijava eruptivna mržnja prema Cetinju i njegovim stanovnicima jeste komentar, novopostavjenog predśednika Opštine Podgorica, koji u svrhu dokazivanja „kolektivne“ cetinjske „šizofrene“ situacije podrugljivo „markira“, odnosno „targetira“ sintagme: Dolina Bogova, bastion slobode i čuvar crnogorskog dostojanstva… dodao bih da je i čuvar crnogorskog državnog, kulturnog i nacionalnog bića! Pa jesmo, koliko gođ to nekoga smetalo! Sa Cetinja je uvijek sve krećalo i njemu se opet vraćalo, makar ono što vrijedi!

Cetinje je pet vjekova zaista  bilo Bastion slobode i Luča koja nije obasjavala samo porobljene dijelove naše domovine Crne Gore, uključujući i grad u kome Mujović od nedavno stoluje kao predśednik, već i ostale porobljene balkanske narode. Što ima loše, Mujoviću, u tome da mi kao potomci nastavljamo da njegujemo i čuvamo tu slobodarsku tradiciju, čija je svjetlost danas više nego ikada (u novijoj istoriji) potrebna, kao orijentir i putokaz izlaza iz klerošovinističkog mraka na čijim krilima ste i Vi postali, ali samo u okviru tog i takvog miljea, u političkom smislu neko i nešto. Nakon ovakvih zluradih izjava, na trenutak sam se zabrinuo za one koje ste vi kao profesor usmjeravali u životu! No probuđena studentska omladina daje nadu,  da je nadrasla ovu trovačnicu duha! Nadrasla je ova omladina pokušaj revizionizma kako istorijskih tako i svih ostalih nespornih  opšteprihvaćenih vrijednosti!

Težnja ka dobru, slobodi, očuvanju dostojanstva, integriteta i identiteta ima nešto božansko u sebi, i to svaki Cetinjanin, koji drži  do svega navedenoga, dobro i zna i ośeća! To je, naravno, suprotno djelovanju  novokomponovanih klerikalnih političkih kadrova, koji se često  vraćaju, kao i prije par dana sam politički državni vrh, svome ishodištu, kriptama ili katakombama, svejedno, kada se poput vukodlaka iz filmova o Drakuli ośete ugroženima na danjem svijetlu! Bolje da iz takvoga podzemnog brloga nikada nijesu ni izašli. Ipak, u narodu se kaže: „U svakome zlu postoji zrnce dobra! Istina! Da nas nije zadesilo ovo zlo, povampireno u „moleban revoluciji“, a „inaugurisano“ 2020. godine, ne bi istinski znali kakve smo „guje u njedrima gajili“!

Jesmo Dolina Bogova i svih božanskih vrijednosti, sve dok nam ne dođoše, ištući utočište, kako pjesnik kaže:

„u tminu ođenuti…

kaliježi odbjegli

da ih po kastigu ne prepoznaju

đeca sirota

i domovi utuljeni…“

Prema tome: „Stan’ polako od Ribnice Mujo“…jerbo je Cetinje „konje za trku“ imalo, dok su mnogi oko vlastitog doma tuđinske opanke šetali!