Mjesec oporavka za crnogorske vojnike na Kosovu

Piše: Slavko Mandić

Dobri momci i još bolji Srbi vojske Crne Gore. Štićenici prvog popa crkve Srbije Mićovića, bolesni, nagrđeni zaputiše se na Kosovo ravno. Da dokažu i pokažu Albancima kako izgleda kad se vojska na Kosovo vrati. Mada, pobrkali su prilično, valjda zbog bolesti, jer ne ide tamo crnogorska vojska, nego se pjevaju kancone da to trreba da učini srbijanska vojska. Onako kako je nekad bilo, dok Kosovo nije postalo ovo što je danas. A i po informacijama do kojih smo došli, nije baš da se radi o dobrim i primjernim vojnicima.

Pripremajući se za ovaj nacional(istički) safari, dr logistika nekog domaćeg izabranog ljekara ustanovila je da ovi junaci jedva dišu i da šanse nema da mogu izdržat dan na rabotu. Vjerovatno iscrpljeni potragom za bjelopoljskim Rambom, 75 – to godišnjim zlikovcem Alijom Balijagićem, ubicom, silovateljem i kriminalcem, ova crnogorska vojna ponos dobila je zasluženo bolovanje. Bilo je to slobodno ljekarsko uvjerenje koje je, kao obavezujuću terapiju obezbijedilo vlastito duhovno napajanje proisteklo iz slogana Kosovo je Srbija. Razumijevajući strategiju službe kojoj pripadaju, a u skladu sa nacionalnim interesima vladajuće koalicije, obezbijeđena je samoljepljiva poruka, koju su vješte srbopatriotske ruke nalijepile da se ne vidi na registarskim tablicama.

Tako opremljeni, da u Visoke Dečane pokažu svoju raskošnu hrabrost, vojnici na bolovanju, dobri momci, kako za njih reče ministar odbrane, zaputili su se na odredište. Da u crkvi sa svojim popovima u sred srca jedine im države slave slavu. Jedva živi, ophrvani višeslojnim bolestima, zbog kojih se dobija odgovorno medicinsko bolovanje, ovdašnji junaci su stigli đe su naumili. Sa dobro skrivenom naljepnicom, za koju nijesu ni slutili da će biti otkrivena.
Još se ne zna kako je naljepnicu ispod tablice otkrila kosovska policija, ali je jasno da natpise koji prikazuju Kosovo kao dio Srbije, kosovske vlasti tretiraju kao provokaciju i podsticanje na mržnju i nacionalnu netrpeljivost. Policija je pripadnicima Vojske Crne Gore i još jednom, koji to nije, odredila pritvor u trajanju od 48 sati, a nakon toga Osnovni sud u Peći je odredio tridesetodnevni pritvor.
Za to vrijeme ovamo okle su primjerni vojnici i njihov drug, ustala je popovska kuka i šubarina motika.

Izdržite braćo nedaće u koje ste zapali,  Nikšić  će vam pomoć, odjekivale su strojeve riječi strahotne šubare. Porška je stigla od Mićovića popa,  ali kao i šubarina sa prilične distance. Ne odoše tamo da boj biju nacional šovinisti, jer su znali da bi se, poput ove naivne trojke, u koštac uhvatili sa institucijama ozbiljne države, koje funkcionišu i ne dozvoljavaju da se na nju udara i vrijeđa je kako kome cvrcne. Nije to poput bezbroj ovdašnjih primjera državnog jadopostojanja. Jer da tako nije ne bi se šubara junačio, pokazujući nacionalnoj himni srednji prst na proslavi slobodarskog i antifašističkog Nikšića. Pa je valjda družina mislila da ih niko ni tamo primijetit neće, a na pamet im nije padalo da će ih tamošnja vlast smjestit đe im zakon zbori i nalaže.

Što će biti sa dobrim Srbima crnogorske vojske, i njihovim putovnijem drugom, koji odoše s namjerom da zariju bolesni prst u oko suśedima i uvrijede im čast i ponos, znaće se idućeg mjeseca.

A kako će još uvijek država, bar  u vjerovanju, Crna Gora, postupati u ovom slučaju poznato je. Sokoliće svoje da izdrže sojski tamnovanja i da u svakom trenu znaju da nijesu sami. A jesu ostavljeni samo sami da debelo ispaštaju nečije naume lude i budu pusta logistička greška svekolikog srpskog patriotizma.

Njima je svakako najvažnija podrška vojvode od crnogorskog parlamenta, nadaleko čuvene persone non grata. On je pozvao državne organe Crne Gore ali i međunarodnu zajednicu da reaguju navodeći da: “Ovaj događaj samo je jedan u nizu kada je u pitanju teror nad srpskim narodom na Кosovu koji se sada očigledno proširio i na građane Crne Gore”. Vojvoda nije slijep kod očiju. Zna on dobro što ove poruke oboljelih pripadnika Vojske Crne Gore predstavljaju i čije su konstrukcije, ali valja suśedima, sem Srbije, ako može svakoga dana zagorčavat. Jer se ovđe ne radi o teroru nad građanima Crne Gore, već su ti građani udarili na suverenitet i integritet nezavisne države Kosovo. Bez ikakvog razloga, nanoseći veliku štetu Crnoj Gori i njenoj spoljnoj politici. Zato bi Ministarstvo odbrane moralo da reaguje i da primjereno kazni sve one koji ruže ugled sopstvenoj državi i njenoj vojsci.
Naravno, kako to svetosavlje zapovijeda a eparhija budimljansko – nikšićka Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori  revnosno sprovodi, uslijedio je, “oštar protest južnoj srpskoj pokrajini” zbog hapšenja vjernika, kao i protest crnogorskim vlastima.
“Ovaj incident iziskuje najoštriju osudu ponižavajućeg odsustva reakcije države Crne Gore, njenog ministarstva za spoljne poslove i njene Vlade koji nisu stali u zaštitu svojih građana”, riječi su popa  Mićovića koji  zbori o južnoj pokrajini Srbije. Pa ako je to tako ovu trojku je tamo uhapsila srpska policija. To je bar jasno i zbog toga svi treba da uputimo oštar protest vlastodršcu i vojvodinom kreatoru svega što prozbori Aci Vučku Vučiću, popularnijem, kako sam reče, i od samog Bate Živojinovića.