Propao posljednji pokušaj da se Srbija uz Crnu Goru ugura u EU – naša država više nikoga ne mora da čeka

1

Propao posljednji pokušaj da se Srbija uz Crnu Goru ugura u EU – naša država više nikoga ne mora da čeka

S. K

Deceniju i po Crna Gora se muči s evropskim integracijama, ali i s neprincipijelnim usporavanjem kojim su je razni evropski centri moći s vremena na vrijeme prisiljavali da „sačeka“ Srbiju. Jučerašnja odluka je Crnu Goru definitivno, ako nešto sami ne pobrkamo, izdvojila. Od sada prepreka može biti postavljena samo iznutra.

Crna Gora ostaje jedina država s realnim izgledima za sasvim izvjesno članstvo u EU nakon što je u ponedjeljak propao vjerovatno posljednji mogući pokušaj Mađarske da uz Crnu Goru progura Srbiju tako što će isposlovati otvaranje još najmanje tri poglavlja iz pregovaračkog klastera 3, reklo je Standardu nekoliko pouzdanih izvora iz diplomatskih krugova.

Ambasadori država EU su juče na zatvorenim konsultacijama posljednjim pred godišnje sastanke s državama kandidatima, koji se uvijek održavaju početkom decembra pod nazivom međuvladine konferencije, razmatrali učinak i politiku svake od zemalja.

Brisel, zgrada Berlaymont, sjedište EU

Crna Gora je neupitna, i vjerovatno će u decembru zatvoriti najmanje četiri poglavlja. Ako sami nešto ne pobrkamo. Naša zemlja je još za vrijeme vlade Duška Markovića otvorila sva pregovaračka poglavlja i još tada je imala sedam poglavlja interno spremnih za zatvaranje. Termin interna spremnost znači da su ta poglavlja bila u potpunosti završena i da se za formalno zatvaranje čekala politička odluka koja mora biti rezultat konsenzusa svih država članica EU, ali takvog konsenzusa tada nije bilo. Danas, kada je o Crnoj Gori riječ, taj konsenzus ne samo da postoji već EU hrabri Crnu Goru da intenzivira napore odnosno sa svoje strane maksimalno ubrza tempo završne faze integracije u EU. Ono što je i ranije bilo nesporno juče je, kada je o Crnoj Gori riječ, potvrđeno.

Srbija je do sada otvorila 18 od 35 pregovaračkih poglavlja, i sve ih je otvorila prije marta 2020. kada je Evropska komisija revidirala metodologiju proširenja za Zapadni Balkan grupišući poglavlja u šest klastera. Iz trećeg klastera Srbija ima otvorenih pet poglavlja. Mađarska je juče, kao trenutna predsjedavajuća Savjetom EU, predložila da se Srbiji odobri otvaranje preostala tri poglavlja trećeg klastera: Informaciono društvo i mediji (10), Oporezivanje (16) i Socijalna politika i zapošljavanje (19). Saglasnosti, međutim, nije bilo. Rezolutno su bile protiv Njemačka i Holandija, dvije države koje su tradicionalno najtvrđe ili najzahtjevnije u donošenju konkretnih odluka koje se tiču proširenja u što se Crna Gora više puta uvjerila. Juče su rezolutno protiv bili i ambasadori triju Baltičkih republika, Švedske i Hrvatske.

Viktor Orbán i Aleksandar Vučić

Diplomate triju država članica EU kazali su nam pod uslovom da im ne navodimo imena da od proljetos traju napori (drugih) triju država EU da se Srbija nekako pokuša ugurati uz Crnu Goru, kojoj su od 2022. širom otvorena vrata Unije. Aktivnosti je predvodila Mađarska, pogotovo sa sadašnje pozicije države koja do kraja godine predsjedava Savjetom EU. U vezi s tim naporima ostale države EU su bile podijeljene. Nekoliko ih je bilo gotovo ravnodušno ili nijesu iskazivale stav o tome da li će najbržim tempom pristupati samo Crna Gora, o čemu je još prije dvije godine postignut politički konsenzus, ili uz nju i Srbija. Najveći dio članica EU generalno nije bio saglasan s pristupom u kojem bi se tako tretirala i Srbija, ali to ne znači da bi se eventualnim odlukama sve te države rezolutno usprotivile, kažu ove diplomate. Međutim, nekoliko država, među kojima su Baltičke republike, Češka, Hrvatska i Holandija, bilo je rezolutno protiv. Juče je snažno protvljenje iskazala i Njemačka, koja tradicionalno jako teško i jako sporo mijenja stavove na ovu temu, čime su šanse za uspješnu mađarsku akciju svedene na nulu.

Standard

1 COMMENT

  1. Srbija kao ogledalo kapitalističke nelogičnosti

    Kapitalizam, kao ekonomski sistem, često se predstavlja kao univerzalno rešenje za ekonomski razvoj, bez obzira na specifičnosti teritorija ili društava na koja se primenjuje. Međutim, njegova prava priroda i razarajući efekti najjasnije se vide na malim teritorijama poput Srbije, gde nema prostora za prikrivanje njegovih nelogičnosti.

    Dok u velikim državama poput Sjedinjenih Američkih Država sistem može zamagliti realnost kroz složene birokratske strukture i propagandu, u Srbiji, sa njenim ograničenim resursima i relativno malom populacijom, posledice kapitalističke eksploatacije postaju očigledne u vrlo kratkom vremenskom roku.

    Na maloj teritoriji, kapitalizam neminovno vodi ka monopolu. Umesto slobodnog tržišta, koje se propagira kao temelj ovog sistema, Srbija je svedok kako se ključni sektori – energetika, građevinarstvo, prehrambena industrija – koncentrišu u rukama nekolicine ljudi bliskih vlastima.

    Ti pojedinci kontrolišu ne samo ekonomiju već i političke , sudske procese, medije i društveni narativ. Na taj način stvaraju privid pluralizma i demokratskih izbora, dok u stvarnosti monopolističke tendencije oblikuju sve aspekte društva. Ova mala elita u suštini podseća na feudalne gospodare, dok je većina populacije svedena na savremene kmetove, primorana da radi za minimalnu platu i bez stvarne mogućnosti da utiče na sopstveni položaj.

    U velikim državama, poput SAD-a, radni narod često ne može da sagleda celokupnu sliku sistema u kojem živi. Propaganda, kompleksni ekonomski mehanizmi i iluzija demokratskih izbora uspevaju da zamagle pravu prirodu modernog kapitalizma. Međutim, u Srbiji, gde su resursi ograničeni, a broj aktera koji kontrolišu ekonomiju i politiku mali, sve je daleko vidljivije. Radni narod jasno vidi da nema slobode na tržištu i da nekoliko ljudi ima apsolutnu kontrolu nad ključnim resursima zemlje. Očigledno je da sistem nije postavljen da služi većini, već manjini koja ga koristi za sopstveno bogaćenje.

    Proces urušavanja demokratije u Srbiji je ubrzan. Na maloj teritoriji vlastima je mnogo lakše da kontrolišu medije i društveni narativ. Informacije se filtriraju tako da podržavaju trenutni poredak, dok se svaka kritika marginalizuje ili etiketira kao neprijateljska propaganda. U takvom okruženju radni narod ne samo da biva eksploatisan, već mu se i onemogućava da stekne jasno razumevanje svog položaja. Sistem se legitimizuje lažnim izborima između vlasti i opozicije, dok oba bloka deluju u interesu iste ekonomske elite.

    U Srbiji je kapitalistička agenda ogoljena. Dok se u velikim državama moderna ekonomska eksploatacija može maskirati složenim društvenim strukturama, ovde su njeni efekti jasno vidljivi u svakodnevnom životu. Radnici su suočeni sa niskim platama, lošim uslovima rada i neizvesnošću, dok nekolicina privilegovanih nastavlja da gomila bogatstvo. Ova koncentracija moći i resursa vodi ka urušavanju socijalne pravde i demokratije, jer narod gubi svaku mogućnost da utiče na tokove vlasti. Sistematsko iskorišćavanje prirodnih bogatstava, radne snage i javnih resursa u interesu privatnih kompanija i političko-ekonomskih elita postaje sve očiglednije.

    Srbija kao mala teritorija savršeno pokazuje nelogičnosti kapitalizma. Ovaj sistem, koji obećava jednakost šansi i slobodu na tržištu, u stvarnosti omogućava malom broju ljudi da uspostavi monopol nad resursima i kontrolu nad društvom. Umesto razvoja, kapitalizam na ovakvim teritorijama vodi ka modernom feudalizmu, gde je narod eksploatisan, a politički procesi pretvoreni u predstavu za mase. Ovaj proces može poslužiti kao opomena radničkim pokretima širom sveta da kapitalizam nije rešenje, već sistem koji neizbežno vodi ka produbljivanju nejednakosti i eksploatacije.

    Jasno je da se u Srbiji borba protiv ovakvog sistema ne može oslanjati na reforme unutar njega. Potrebno je stvaranje potpuno novog političkog i ekonomskog modela koji će biti zasnovan na solidarnosti, ravnopravnosti i interesima radničke klase. Srbiju treba posmatrati ne samo kao primer nelogičnosti kapitalizma, već i kao poligon za borbu protiv njega – borbu koja mora biti globalna, ali čiji prvi koraci često mogu biti najjasniji na mestima gde su posledice kapitalizma najbrutalnije.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

PRAVILA KOMENTARISANJA

Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.

U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.

Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].