PUTOPIS – GOSTILNA ARVAJ U KRANJU – VRIJEME KOJE JE (O)STALO

Пише: Željko Rutović

Novembarska promocija crnogorskog časopisa Komuna u Kranju probudila je sjeћanja na stare nostalgične simbole-imena prepoznavanja ovog lijepog grada, poznatog po velikom pjesniku Francu  Prešernu. Tek, memorija generacije kojoj pripadam i dijelim kulturološke uspomene na život u SFRJ, trajno će pamtiti “Iskru” iz Kranja, tog veлikog proizvoђča kultnih telefonskih aparata, pamtice “Savu” Kranj,  čije auto gume bijahu simboli jednog vremena, a tek vječiti kulinarski mirisi, kako tada, tako i sada čuvenih kranjskih kobasica i njenih ukusa. Gotovo da ne bijaše Jugoslovena  koji ih nije onako gurmanski kušao na način ukusa trajno pothranjenih u kolektivnom trezoru pripadajućeg nam vremena.

Taj duh sociokulturologije  mjesta u Kranju je lako primjetan, tako da se  patina  tradicije i nenametljivi, konkretno, ugostiteljski šarm dopunjuju i prepliću, čineći gostu ambijent koji sva čula budi.

Grad u Gorenjskoj regiji, na rijeci planinske ljepotice Kokri, toj lijevoj pritoci Save, nudi veoma decentne prestižne gostilne kojom prilikom izbor Komuninog  domaćina vodi, pokazaće se, prema staroj dobroj gostilni “Arvaj”, u ulici Kajuhova 2.

Njena tradicija upućuje nas na osnivača gostilne imena “Pri mostu” Franje Trebeca i njegove porodice, tadašnjih vlasnika mesnice tu, tik uz bok ovog diskretnog mjesta. Okolnosti i život tako su htjeli da 1956. god. gostilna prelazi u vlasništvo porodice  Arvaj, kada mijenja ime koje i danas sa vrlom prepoznatljivošću nosi.

No, kad je o tradiciji riječ, o njoj govori sa dužnom mjerom sjećanja, potret u gostilni, ulje na platnu, osnivača Franje Trebeca, prvi jelovnik, i drugi zanimljivi artefakti koji govore o poštovanju i sjećanju  na istoriju ove gostilne. Da, i ovaj vrli primjer slikarskog portreta govori da svijet ne počinje od nas. Značajna životna lekcija koju treba rano naučiti. Čar bastine, što i jeste misija časopisa Komuna,  upravo i jeste u dalekim vremenima i događajima  iz kojih učimo, prenoseci ih dolazećim generacijama kao zalog prošlih vremena.

Šta je šarm „Arvaja“ i zasto riječ o ovoj gostilni ? Razloga, vrlih, je dosta. Prvo, dočeka vas osjećaj vremena koje je gotovo stalo, te koje vas na terapeutski način oslobađa ubrzanog  stresnog vremena koje čovjeka i ubrzano troši. Teče vrijeme nekako natenane, tako da vaš pogled ide lagano  od predmeta do predmeta – slika na zidovima, namještaja, escajga, pratećih detalja, koji sumarno čine svojevrsni zanimljivi mikrokosmos. Sve je u spontanom skladu – i poslovično tihe riječi gostiju,  i “govor” posuđa, i maniri ljubaznog personala. Sve odiše tišinom smisla u kojoj sva čula uživaju. Potvrđuje to i višegeneracijska prisutna klijentela koja, svaka za sebe, nalazi to parce mira i parče vremena hedonističko gastronomskog  ugođaja nacionalne slovenačke kuhinje. A o tim specijalitetima govore, kako mnoga iskustva,t ako i meniji „Arvaja“, onaj od Trebeca, pa do ovdašnjeg u kojima se tako reći ništa nije promijenilo, niti podleglo ovovremenim novotarijama. A šta je to na tom meniju, šta to vidljivo decenijama privlači goste, domaće i strane, šta je to što ovu gostilnu preporučuje za srdačno mjesto susreta?

Kuhinja je odavna biljeg prepoznatljivosti nacionalne osobenosti, običaja i kulture, pa tako naravno i slovenačka, koja drži do svojih delicija, opirući se uspješno talasima globalizacije raznih trendova konzumerističke kulture. Zato vam  i „Arvaj“ nudi svoje prepoznatljivo domaće, duboko utkano u vremenima koja su oblikovala osobenu kuhinju. Pod naslovom “Prvaki Arvaia”, što će reći zvijezdama gostilne, gostima se preporučuje: Telečja pražena jetrca, Kranjska klobasa z gorčico in hrenom, Kranjska bržola… preporučiće se i mnogi drugi lokalni specijaliteti poput Ajdove kaše z jurčki, koji vas dovode pred tešku dilemu, kom se ukusu prikloniti i sa kojeg vinogorja vino kušati? No, bilo kojim ukusom da krenete, sigurno je da će vas voditi ka nezaboravnom iskustvu, koje će se pothraniti u  trajnom sjećanju. Da, tradicija je  čuvar imena svega dobrog o čemu „Arvaj“, onako gospodski, uvjerljivo ali nenametljivo govori. Tako se najbolje i razumije. Na svim jezicima, mirisa i ukusa.