Intervju sa Ildom Pepeljak: Svaki put kada pjevam ,,Oj svijetla majska zoro”, osjećam se bliže svom domu

Piše: Nada Kovačević

Postoje priče koje vas dirnu do suza, priče o ljudima koji daleko od svog doma, među nepoznatim licima i u stranom svijetu, uspijevaju sačuvati ono najvažnije – ljubav prema korijenima i neprekidnu vezu sa zemljom koja ih je oblikovala. Jedna od tih priča je priča Ilde Pepeljak, mlade žene iz Crne Gore, koja danas živi u Njujorku, ali u svakom koraku osjeća ritam svog rodnog kraja.

Rođena u Podgorici, odrasla u malom, ali za nju najljepšem mjestu – Karabuškom Polju, Ilda je u svom djetinjstvu provela nebrojene srećne trenutke s porodicom. Posebno je vezana za sjećanja na svog đeda, koji joj je od malih nogu usađivao ljubav prema domovini, učeći je da se uvijek ponosi zemljom iz koje potiče. To duboko ukorijenjeno osjećanje pripadnosti danas joj daje snagu dok se suočava s izazovima života u Njujorku, gradu u kojem je, kako kaže, naučila koliko zaista može i što znači borba.

– Nikada nijesam planirala da napustim Crnu Goru. Sve se desilo tako brzo – spakovala sam svojih 20 godina u jedan kofer i krenula u nepoznato. Na aerodromu sam ostavila svoju porodicu, zagrljaje roditelja i njihove savjete izgovorene s očima punim suza. I dok sam iz aviona posmatrala Moraču i planine Crne Gore, srce mi je bilo puno tuge, ali i nade – kazala je Ilda u intervju za portal #CGDIJASPORA.

Prvi dani u Njujorku nijesu bili laki. Bez poznavanja jezika i jasnog cilja, Ilda se suočila s realnošću koja je testirala njenu odlučnost. Radila je danonoćno, prolazila kroz nebrojene izazove, ali se nikada nije odrekla svojih snova.

– Ovdje sam naučila da uspjeh dolazi korak po korak, i da svaki mali uspjeh zaslužuje slavlje – kaže ona.

Ipak, nostalgija nikada nije nestala. Porodična okupljanja, miris domaće kuhinje, praznici provedeni uz smijeh i toplinu – sve su to stvari koje Ilda nosi u srcu.

– Najviše me boli što nisam tamo kada se porodica okuplja. Ali svaki put kada pjevam ,,Oj svijetla majska zoro”, osjećam se bliže svom domu. To je trenutak kada sam ponosna na to ko sam i odakle dolazim.“

Za Ildu, Crna Gora nije samo zemlja. To je ljubav, podrška porodice, nepregledna ljepota prirode i osjećaj da ste uvijek „svoj na svome“. Bez obzira gdje je život odvede, njeno srce ostaje u Karabuškom Polju, među ljudima koji su je voljeli i učili kako da se bori za svoje snove.

– Naši korijeni su u Crnoj Gori. Nikada ne zaboravite odakle dolazite, jer to je snaga koja vas pokreće. Pratite svoje snove, ali čuvajte ono crnogorsko u sebi. Da je vječna Crna Gora! – poručuje ona.

Kroz svaku njenu riječ, osjeća se duboka emocija i ponos. Ilda Pepeljak nije samo ambasadorka svog naroda u dalekom svijetu – ona je dokaz da se ljubav prema domovini može nositi svuda, jer pravi dom nikada ne napušta srce.

#CGDIJASPORA: Kažite nam nešto o sebi i svom porijeklu?

#Ilda Pepeljak: Imam 23 godine i trenutno živim u Njujorku. Rođena sam u Podgorici, a prvih 20 godina provela sam u, po mom mišljenju, najljepšem mjestu na svijetu – Karabuško Polje. Tamo sam ostavila svoju porodicu, koja potiče sa sjevera Crne Gore, iz Bijelog Polja.

Veliki dio mog djetinjstva bio je vezan za vrijeme provedeno s mojim đedom, koji mi je od malih nogu usadio ljubav prema domovini i ponos što dolazim iz Crne Gore. Bez obzira gdje me život odvede, uvijek se s ponosom sjećam svojih korijena i mjesta gdje sam rođena. Crna Gora je moj dom, i to će zauvijek ostati dio mene.

#CGDIJASPORA: Čega se sjećate posljednjih dana u Crnoj Gori prije odlaska u Njujork? Šta vam je najviše ostalo u srcu?

#Ilda Pepeljak: Imam mnogo lijepih uspomena iz Crne Gore koje nosim u srcu i rado dijelim s klijentima i prijateljima ovdje u Njujorku. Nikada nisam planirala da napustim Crnu Goru, a odlazak u Njujork bio je potpuno neočekivan. Došla sam kao međunarodna studentkinja, bez poznavanja engleskog jezika, s ciljem da unaprijedim znanje o estetskoj medicini, koja me fascinira od malih nogu, i da se s tim znanjem vratim u svoju domovinu.

Nisam bila svjesna gdje dolazim dok nisam stigla i suočila se s izazovima koje mi je život ovdje donio. Ti izazovi su me zadržali u Njujorku, gdje sada živim skoro tri godine. Ipak, Crna Gora je za mene uvijek bila i ostala najljepša zemlja na svijetu.

Odlazak je bio uzbudljiv i neizvjestan. Krenula sam iz malog mjesta, gdje se bez mape teško snalazi, spakovala svojih 20 godina života u jedan kofer i zaputila se na potpuno novu životnu avanturu. U srcu su mi ostala porodična okupljanja na Cijevni, uz roštilj, meze, puno smijeha i šale. To je mjesto gdje sam naučila da plivam i gdje sam provela mnoge sretne trenutke.

Na dan mog odlaska, najviše su mi ostali urezani u sjećanje topli zagrljaji roditelja, njihovi savjeti izgovoreni s očima punim suza, i njihova ogromna podrška. Još uvijek jasno pamtim pogled iz aviona na Moraču i planine Crne Gore – taj prizor nosim sa sobom đe god da odem.

#CGDIJASPORA: Šta vam najviše nedostaje iz svakodnevnog života u Crnoj Gori dok živite u Njujorku?

#Ilda Pepeljak: Njujork je grad u kojem sam naučila koliko zaista mogu i što znači borba. Svakodnevno ste izloženi izazovima, neprekidnoj akciji, komunikaciji s ljudima različitih kultura, vjera i nacija. Ovo iskustvo me naučilo mnogo o sebi i o svijetu oko mene.

Ipak, ono što mi najviše nedostaje je taj osjećaj da sam ,,svoj na svome”. Bez obzira na to koliko smo uspješni ili koliko dugo živimo van svoje zemlje, tamo gdje maternji jezik nije prvi jezik koji govorimo, uvijek ćemo biti na neki način stranci.

Uprkos tome, trudim se da održim vezu s domovinom. Redovno prisustvujem okupljanjima naših ljudi iz dijaspore i čuvam tradiciju. S ponosom stavljam ruku na srce i pjevam Oj svijetla majska zoro, jer to je trenutak kada se osjećam najbliže svom domu i svojim korijenima.

#CGDIJASPORA: Kako izgleda vaša svakodnevica u Njujorku u poređenju sa životom koji ste vodili u Crnoj Gori?

#Ilda Pepeljak: Interesantno pitanje. Većina stvari je drugačija – u Crnoj Gori sam živjela sa porodicom, dok ovdje živim sama, što je velika promjena. Ono što sam 100% uspjela da sačuvam jeste naša domaća kuhinja i samopouzdanje koje je duboko ukorijenjeno u meni. Trenutno sam fokusirana na razlog zbog kojeg sam došla, iako je prva godina bila posebno izazovna. Trudim se da učim što više, da iskoristim svaki trenutak ovdje, ali istovremeno pazim da očuvam zdravlje, energiju i ono crnogorsko u sebi.

Moj svakodnevni život uglavnom je posvećen poslu i karijeri, ali uvijek nađem vremena za prijatelje i privatni život. Najvažnije mi je da održavam kontakt sa porodicom, uprkos vremenskoj razlici od šest sati. Trudim se da ne podcjenjujem svoje sposobnosti i znanje, jer vjerujem da se uspjeh ne postiže preko noći, već korak po korak, nakon godina truda, rada i odricanja.

Ovdje sam naučila da se radujem svakom malom uspjehu i da sebi postavljam velike izazove, što nisam radila dok sam bila u Crnoj Gori. Iako sam i tamo bila vrijedna i radila, nažalost moj trud nije bio dovoljno cijenjen kao ovdje, i smatram da je to nešto što Crnoj Gori nedostaje.

#CGDIJASPORA: Postoji li neki poseban običaj ili ritual iz Crne Gore koji ste prenijeli u svoj život u inostranstvu?

#Ilda Pepeljak: Naravno! Uvijek se trudim da ne zaboravim ko sam i odakle dolazim, jer su moji korijeni važan dio mog identiteta. Poštujem svoje vjerske praznike i trudim se da ih obilježim onako kako sam to radila kod kuće, s puno poštovanja i ljubavi. Ti običaji i vrijednosti su nešto što njegujem i što želim prenijeti na svoju buduću porodicu, kako bi i oni razumjeli značaj tradicije i pripadnosti. Bez obzira gdje živim, te vrijednosti me povezuju s domovinom i porodicom, i podsjećaju me na to koliko su važni vjera, zajedništvo i identitet.

#CGDIJASPORA: Da li imate trenutke kada razmišljate o povratku u Crnu Goru i šta vas najviše motiviše u takvim mislima?

#Ilda Pepeljak:  Prva godina bila je izuzetno teška. Svakog dana sam sebi postavljala bezbroj pitanja: šta dalje, kako se snaći, gdje pripadam, i da li je ovo put za mene? Čak sam u jednom trenutku počela da pakujem kofer. Kada sam došla, nisam imala jasno definisan cilj i nisam bila svjesna u šta se upuštam, pogotovo u tako mladim godinama.

Okolina me brzo naučila da Amerika nije za one koji nisu spremni na velike izazove. Ovdje se radi prekovremeno, godišnji odmori su kratki, a svaka postignuta pobjeda zahtijeva ulaganje ogromne energije. Ipak, kada prođeš kroz sve te izazove, dobiješ nagradu – bilo da je to povećanje plate, priznanje za trud ili osjećaj ponosa koji te motiviše da ideš još dalje.

Ovdje sam naučila da se uspjeh ne postiže preko noći, već samo ako ulažeš svaki atom snage i ne odustaješ. Kao što kažu, dolari ovdje možda i padaju s neba, ali samo ako se penješ visoko, ne gledaš dolje i ne osvrćeš se nazad. Ako nastaviš da guraš naprijed, na kraju ćeš ubrati plodove svog truda.

U Crnoj Gori me najviše privlači moja porodica, koja mi je najveća podrška. Nedostaje mi i prirodna ljepota, ta posebna povezanost s ljudima i mjestom koje je nezamjenjivo. Najveću nostalgiju osjećam tokom praznika i porodičnih okupljanja na kojima nisam prisutna.

Ipak, svaki uspjeh zahtijeva određena odricanja. Za mene je to bila moja porodica i Crna Gora – dvije stvari koje najviše volim i koje uvijek nosim u srcu.

#CGDIJASPORA: Koju poruku imate za sve one koji su daleko od svoje domovine, a koji možda osjećaju istu nostalgiju i povezanost kao vi?

#Ilda Pepeljak: Naši korijeni su u Crnoj Gori, i važno je da ih čuvamo i nosimo sa sobom gdje god da smo. Doprinesite svojoj domovini koliko god možete, i nikada ne sagnite glavu kada govorite odakle dolazite! Cijeli svijet nas često cijeni više nego što sami sebe cijenimo – našu sposobnost, inteligenciju, ljepotu i talenat.

Iskoristite svaki odmor da posjetite svoje rodno mjesto, jer će vam ono uvijek biti zahvalno. Nostalgija je prirodna, jer svi nosimo emocije koje nas vežu za domovinu, ali pokušajte da na to gledate s vedrije strane. Svaki novi početak, svaki grad, svako prijateljstvo donosi novo iskustvo i priliku za uspjeh u životu.

Pratite svoje snove, bez obzira na situaciju u kojoj se trenutno nalazite. Ne dozvolite da vam čežnja ukrade hrabrost i odlučnost. Naši korijeni i naši snovi idu zajedno – čuvajte ih i gradite svoju budućnost. Da je vječna Crna Gora!