Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Edin Kapllani, kroz ciklus Ribe, slika broj (1) prenosi misterioznu i gotovo hipnotičku privlačnost podvodnog svijeta Mediterana, đe ribe postaju protagonisti njegovih umjetničkih vizija. Ova slika, kao dio ciklusa, nadilazi jednostavnu reprezentaciju morskih bića; ona ih transformiše u simbole u živopisne i apstraktne oblike koji komuniciraju sa posmatračem na višestrukim nivoima. Ritam koji prožima sliku podsjeća na neprekidni pokret talasa a vibrantna kombinacija plavih, ljubičastih i crnih tonova donosi dubinu, mir i dinamiku morskog svijeta. Kapllani koristi boju i teksturu na način koji oživljava površinu platna i omogućava da svaka riba djeluje kao jedinstveni entitet sa sopstvenom pričom i karakterom. Pozadina slike nije tek puka pozadina, već dodatni sloj koji sugeriše prostranstvo mora i njegove tamne dubine u kontrastu sa živopisnim i raznobojnim tijelima riba. Taj kontrast između tame i svjetlosti, između apstraktnog i figurativnog, stvara osjećaj dubine i udaljenosti, kao da posmatramo scenu iz samog centra morskog svijeta.

Ribe u Kapllanijevom djelu nisu statične; one djeluju kao da plove, lebde u sopstvenom ritmu, prateći nevidljive struje mora. Kapllani uspijeva da prenese suštinu mediteranskog podvodnog pejzaža kroz stilizovane, ali snažne linije koje definišu oblike riba. Linije su često fluidne i zaobljene, podsjećajući na talase, ali istovremeno precizne, gotovo geometrijske, što daje ritmičan, gotovo muzikalni kvalitet cjelokupnoj kompoziciji. Svaka riba, sa svojim šarama i bojama, djeluje kao zasebna ličnost a istovremeno kao dio većeg jata, što odražava međusobnu povezanost i harmoniju koja postoji u prirodi. Kapllanijeve ribe nisu prikazane u klasičnom realističkom maniru; one su stilizovane, ponekad apstraktne i kroz svoje forme i boje komuniciraju osjećanja, vibracije i ritmove mora. Ovaj način prikazivanja omogućava posmatraču da sliku ne vidi samo kao prikaz riba, već kao izražajni simbol mora koje krije svoje tajne i fascinira svojim beskrajnim mogućnostima za otkrivanje. Kapllani u ovom radu priziva osjećaj povezanosti sa Mediteranom, sa njegovim drevnim, ali uvijek živim karakterom. Njegove ribe nisu samo estetski objekti; one su meditativni simboli, gotovo spiritualne figure koje nose energiju i mudrost mora. Kapllani kroz ovu sliku uspijeva da održi ravnotežu između jednostavnosti i složenosti, između realnosti i mašte, što njegovo djelo čini duboko autentičnim i povezanim sa bogatim kulturnim nasljeđem Mediterana. Posmatrajući ovu sliku, gledalac može osjetiti miris soli, šum talasa i tiho kretanje riba koje plove kroz dubine. Ovaj ciklus riba kroz Kapllanijevo djelo postaje alegorija o povezanosti ljudi sa prirodom, sa svijetom vode i njegovim tajnama a slika postaje više od umjetničkog rada – ona je vizualni portal u dušu Mediterana.

Edin Kapllani,  slika broj ( 2)  još jednom nam otvara vrata ka dubinama Mediterana, ali na sasvim drugačiji način u odnosu na prethodnu sliku. Na ovoj slici, umjetnik koristi prepoznatljive elemente, ali kroz inovativan pristup bojama i kompoziciji, donosi nam jedan gotovo grafički izraz koji podsjeća na mozaike i apstraktne forme. Ribe, koje su centralni motiv ovog ciklusa, ovđe se pojavljuju kao oblici uokvireni dominantnim plavim tonom koji evocira beskraj mora, dok raznobojna pozadina iza njih sugeriše slojevitost mediteranskog pejzaža i bogatstvo njegovih tajni. Kapllani koristi plavi prostor na slici kao simbol slobode i beskonačnosti, kao more koje uvijek nudi utočište, ali koje takođe skriva dubine pune života, pokreta i misterioznih pojava. Ribe su prikazane kroz jednostavne, ali prepoznatljive oblike koji se na trenutke stapaju sa pozadinom, gubeći se u šarenilu koje ih okružuje, što može simbolizovati međusobnu povezanost svih elemenata prirode. Ova igra između figuralnog i apstraktnog izaziva osjećaj dualnosti — istovremeno prisutnost i odsutnost, đe su ribe i dio mora i izdvojene od njega. Pozadina, ispunjena šarama i bojama, sugeriše ritam života pod morem, đe se svjetlost prelama kroz talase i stvara kaleidoskopski efekat. Kapllani ovom tehnikom postiže osjećaj pokreta i dinamike, kao da je svaki dio slike deo neprekidne igre svjetlosti i sjenke, stalnog kruženja i pulsiranja koje asocira na talase. Pozadina djeluje kao da se stalno mijenja, podsećajući nas na nestalnost i promjenljivost mora, na vječitu fluktuaciju života i prirodnih ciklusa.

Ribe na ovoj slici nisu prikazane kao realistični organizmi, već kao stilizovane forme koje odražavaju umjetnikovu interpretaciju života u moru. Svaka riba nosi različite oblike i tonove, od svijetlijih, gotovo transparentnih do tamnijih i intenzivnijih nijansi, što daje osjećaj različitih karaktera, energija i raspoloženja. Kapllani kroz ovaj pristup omogućava posmatraču da svaku ribu doživi kao jedinstven entitet, kao metaforu za individualnost i jedinstvenost unutar kolektiva, unutar samog mora. Edin Kapllani u ovoj slici uspijeva da poveže klasične mediteranske motive sa modernim umjetničkim izrazom, čime se proširuju granice tradicionalnog prikaza prirode i morskih bića. Njegove ribe ovđe postaju više od jednostavnih simbola — one su metafore života, ritma i harmonije koja postoji u prirodi. Posmatrajući ovu sliku, gledalac je pozvan da istraži slojevitost prikaza, da pronađe vlastiti doživljaj Mediterana u igri boja i oblika i da se prepusti osjećaju slobode koji ova slika neizostavno donosi. Kapllanijeva vještina da kroz minimalizam linija i bogatstvo boja prenese autentičan duh Mediterana još jednom dolazi do izražaja. Slika kao da pulsira vlastitim životom, pozivajući nas da se povežemo sa prirodom i misterijama mora na dubljem nivou.

Ciklus Ribe Edina Kapllanija predstavlja meditativni povratak prirodi, kroz svijet podvodnog života Mediterana. Kapllanijev rad nije samo vizuelni prikaz riba; on stvara atmosferu koja evocira misteriju, slobodu i kontinuirani tok života u dubinama mora. Njegova interpretacija riba kao simbola, koja nadilazi puki prikaz morskih bića, otkriva umjetnikov dubok osjećaj povezanosti sa Mediteranom i njegovim kulturnim i prirodnim nasljeđem. Ovaj ciklus se može posmatrati kao poetski izraz harmonije i simbioze, koja prožima svaki aspekt života na obali, đe se tradicionalni motivi transformišu u apstraktne i simbolične prikaze. U poređenju sa sličnim umjetnicima koji istražuju temu mora i riba, jedno od najprirodnijih poređenja može se napraviti sa radom Paul Klea (1879-1940). Kle, kroz svoje apstraktne slike, takođe istražuje svijet prirode, često koristeći more kao inspiraciju. Njegova slika Zlatna riba (1925) nosi sličan osjećaj mističnosti i magičnosti kao Kapllanijeve ribe, đe se riba pojavljuje kao centralni motiv okružen svijetom boja i apstraktnih oblika koji podsjećaju na duboko more i skriveni svijet unutar njega. Kleeove boje i stilizovani oblici, kao i kod Kapllanija, imaju moć da probude osjećaj vječnosti i povezanosti sa prirodom.

Iako se njihovi stilovi razlikuju, Kle kroz svoja apstraktna istraživanja i Kapllani kroz svoje stilizovane prikaze morskih bića dijele sličnu filozofiju umjetničkog izraza. Obojica pronalaze inspiraciju u prirodi i koriste simboliku i apstrakciju kako bi premostili realnost i prenijeli dublju poruku. Kapllanijev Ciklus Ribe može se posmatrati kao mediteranska varijanta Kleovih univerzalnih motiva – mjesto đe priroda postaje apstrakcija a jednostavni oblici, kroz kreativni izraz, dobijaju duhovno i emotivno značenje. Ciklus Ribe Edina Kapllanija predstavlja moderni omaž prirodi i tradiciji Mediterana, đe se ribama, kroz apstrakciju i boje, daje novi život i značenje.

Edin Kapllani, kroz svoj Ciklus Barke, donosi nam eho i odjek Mediterana, prizivajući duh primorskog života Ulcinja, đe su barke vječiti simboli veze između čovjeka i mora. U ovom ciklusu, Kapllani prepliće mirnoću i snagu, statičnost i pokret, stvarajući slike koje odišu smirenom ljepotom i dubokom simbolikom. Ulcinj, kao mediteranska kapija, kroz njegove barke postaje prostor susreta i razdvajanja, mjesto đe se život na kopnu stapa sa beskrajem mora. Barke predstavljaju tihe svjedoke vjekova i generacija ribara, moreplovaca, trgovaca i umjetnika, koji su pronalazili inspiraciju i snagu u ovom ambijentu. Kapllanijeve barke nisu samo plovila; one su priče utkane u drvene daske, obojene solju i suncem, koje svjedoče o putovanjima i povracima o izazovima i spokojstvu koje more pruža. Umjetnik uspijeva da kroz precizne poteze četkicom prikaže svu raskoš boja, tekstura i refleksija koje more nudi, dok istovremeno oživljava jednostavnost barki koje miruju, vezane u plićaku ili na mirnoj vodi, kao da čekaju svoj sljedeći put na pučinu. Ovaj ciklus predstavlja barke kao mediteranski simbol trajnosti i snage, noseći sa sobom suštinsku poruku o povezanosti čovjeka sa prirodom i ciklusima života koji neumorno teku, baš kao i more ispod njihovih trupova. Kroz Ciklus Barke, Kapllani ne samo da prikazuje pejzaž, već priziva duh jednog vremena i mjesta, đe svaka barka postaje simbol nečujne veze između ljudi i prirode, između kopna i vode. Ove slike vraćaju nas ka vrijednostima sporog i promišljenog života, đe svaki detalj, svaka sjena i linija vode ka dubljem razumijevanju Mediterana i Ulcinja kao njegove vječne kapije.

Slika iz Kapllanijevog opusa Barke broj (3)  prikazuje barku na mirnom mediteranskom moru, odiše osećajem tišine i smirenosti. Barka, jednostavna i tradicionalna, pluta na vodi u stanju mirovanja, vezana za obalu, dok se odražava u prelomima talasa. Njen trup, obojen u tople nijanse smeđe i narandžaste, donosi osjećaj topline, dok su konopci i detalji pažljivo naglašeni, sugerišući prisustvo ljudskog rada i ruku koje su je oblikovale i koristile. Kapllani koristi bogatu paletu boja kako bi prikazao kontrast između čvrstine barke i fluidnosti vode. Površina mora, naslikana u hladnim tonovima plave i zelene, stvara živahnu podlogu koja dodatno ističe barku kao centralni element. Ova igra svjetlosti i sjenki daje slici osjećaj dubine i stvara doživljaj prostora i atmosfere. Slika evocira osjećaj prolaznosti i mirnog posmatranja, kao da barka svjedoči o mnogim trenucima prošlosti i sadašnjosti o vremenu koje polako prolazi dok ona spokojno čeka na vodi. Kapllanijev način prikazivanja ove barke nije samo prikaz predmeta, već omaž njenoj ulozi u svakodnevnom životu ljudi koji žive uz more, simbolizujući mir, povezanost s prirodom i postojanost u vremenu koje se neprestano mijenja.

Slika iz Kapllanijevog opusa Barke broj (4)  umjetnik prikazuje usamljenu barku koja pluta na mirnom moru, odajući osjećaj tišine, prolaznosti i spokojne izolacije. Kapllani koristi paletu hladnih nijansi plave i sive, koja dominira cjelokupnom kompozicijom, stvarajući atmosferu svježine i blagosti. Barka je smještena u prvom planu, posmatrana direktno sprijeda, dok njen odraz u vodi dopunjuje osjećaj dubine i suptilne simetrije. Barka, iako starinska i ponešto oronula, zrači unutrašnjom snagom i postojanošću. Oslikana je detaljno, sa pažljivo nanijetim potezima koji prikazuju trošnost drveta, nagriženog solju i vremenom. Kapllani ovđe daje posebnu važnost linijama užadi i suptilnim tragovima na trupu, koji zajedno stvaraju osjećaj prošlosti i trajnosti, kao da barka nosi sa sobom priče o svim putovanjima, olujama i mirnim danima koje je doživjela. Pozadina slike, mirna površina mora, prikazana je sa delikatnim prelivima svjetlosti, koja evocira početak ili kraj dana, pružajući slici spokojnu i kontemplativnu notu. Barka djeluje kao usamljeni putnik koji se povukao u mirnu luku, a refleksije u vodi dodatno pojačavaju osjećaj dubine i povezanosti sa prirodom. Kapllanijev prikaz ove barke uspijeva da dočara osjećaj prolaznosti vremena i privrženosti Mediteranu, kroz jednostavnost, autentičnost i nostalgičnu atmosferu koja budi sjećanja na prošla vremena i mirne, tihe trenutke u prirodi.

Kapllanijev Ciklus Barke, sa svojim naglaskom na mediteranskim barkama, mirnoći mora i prolaznosti vremena, može se porediti sa radovima drugih umjetnika koji su se takođe bavili temom barki, ali su joj pristupili na različite načine i iz različitih perspektiva. Još jedan relevantan umjetnik za poređenje je grčki slikar Nikos Hadžikirjakos-Gikas, (1906-1994) čiji su radovi takođe inspirisani Mediteranom i temom barki. Hadžikirjakos-Gikas, kao i Kapllani, naglašava povezanost sa Mediteranom, ali koristi apstraktniji i simbolički pristup. Njegove barke nisu samo predmeti na vodi, već simboli kulturnog identiteta, povezanosti ljudi sa morem i istorijskog nasljeđa Mediterana. Kapllanijeve barke na sličan način odražavaju mediteranski identitet, ali su prikazane u realističnijem i intimnijem stilu, omogućavajući posmatraču da osjeti vezu sa svakodnevnim životom i spokojem koji more donosi. Zaključno, Kapllanijev Ciklus Barke odražava slične teme kao kod Hadžikirjakosa-Gikasa, ali sa jedinstvenim pristupom koji ističe tišinu, stabilnost i vječitu povezanost barki sa morem. Njegov prikaz barki nije samo tehnička studija ili simbolički izraz, već duboko ličan pogled na meditativni mir koji Mediteran donosi, omogućavajući posmatraču da doživi more kao prostor spokoja i plavih snova mora i neba.

Ciklus Figure je nesumnjivo najintrigantniji i vjerovatno najreprezentativniji dio u stvaralaštvu Edina Kapllanija, jer kroz njega umjetnik dostiže vrhunac svoje estetske i simboličke ekspresije. U ovom ciklusu, Kapllani se fokusira na ljudske figure, ali ih prikazuje u kontekstu koji nadilazi samu fizičku prisutnost, transformišući ih u univerzalne simbole mediteranskog duha, istorije i tradicije. Svaka figura, iako na prvi pogled pojedinačni prikaz čovjeka, zapravo nosi slojeve identiteta, sjećanja i priča koje pripadaju čitavom kolektivu, zajednici koja živi na obalama Mediterana. Kapllanijeve figure nisu prikazane kao savremeni portreti, već su stilizovane i često apstraktne, nalik arhetipskim prikazima koji prenose suštinsku prirodu ljudskog postojanja. Umjetnik koristi pažljivo odabrane linije, boje i teksture da bi prikazao emotivna stanja, unutrašnje dileme i univerzalne ljudske vrijednosti. Figure su smještene u prostor koji djeluje bezvremeno, čime Kapllani uspijeva da istakne njihovu povezanost sa prošlošću, kao da su one svjedoci drevnih priča i legendi koje se prenose generacijama. Kroz njihov stav, pokret i izražajnost, posmatrač osjeća težinu istorije i osećaj pripadnosti, kao da svaka figura nosi dio kolektivne duše Mediterana.

Kolorit u ovom ciklusu odražava paletu Mediterana — zemljani tonovi, duboke plave, sive i oker nijanse u kombinaciji sa povremenim jarkim bojama, stvaraju kontraste koji podsjećaju na svijetlo i sjenke morskih pejzaža, ali i na svjetlosti i sjenke ljudske duše. Kapllani koristi ove boje da dodatno naglasi unutrašnji život svojih figura, stvarajući osjećaj intime i introspekcije, kao da su figure same za sebe u dubokom dijalogu sa prirodom, morem i samim sobom. Njegove figure nisu statične; one odišu tišinom koja govori, kao da su uhvaćene u trenutku između pokreta, između prošlosti i budućnosti, između sna i jave. Jedna od ključnih vrijednosti ovog ciklusa je sposobnost umjetnika da prikaže ljudsko iskustvo koje je univerzalno a ipak specifično za mediteranski prostor. Svaka figura nosi u sebi osjećaj težine postojanja, ali i lakoće života u blizini mora, đe se jednostavnost svakodnevice i suštinska radost života prepliću sa misterijom i tajnom postojanja. Kapllani na suptilan način istražuje teme prolaznosti, duhovnosti i vječne potrage za smislom, koristeći ljudsku figuru kao sredstvo za izražavanje tih univerzalnih istina. Ciklus Figure uspijeva da spoji estetsko i simboličko u jedno, stvarajući umjetnički izraz koji ne samo da vizuelno privlači, već i emotivno angažuje posmatrača, podstičući ga na razmišljanje o vlastitom identitetu i mjestu u svijetu. Kapllanijeve figure nisu samo prikazi pojedinaca, već kolektivna refleksija ljudskosti, koja u svojoj jednostavnosti i snazi odražava bogatstvo mediteranske kulture i vječnu povezanost sa prirodom i istorijom. Kroz ovaj ciklus, Kapllani je uspio da stvori djelo koje ima duboku umjetničku vrijednost i univerzalnu poruku, postavljajući ga kao centralno u svom opusu i kao najreprezentativniji izraz njegovog stvaralaštva.

Ciklusa Figure, Edin Kapllani slika broj (5) prikazuje grupu figura u pokretu, smještenih na pozadini koja priziva atmosferu Mediterana, dok sunce dominira u gornjem lijevom uglu slike, kao vječiti simbol energije i života. Figure su obučene u tradicionalnu odjeću sa mornarskim prugama, evocirajući radnike, moreplovce ili ljude vezane za more, što dodatno naglašava vezu sa mediteranskim identitetom i nasljeđem. Kapllanijev način prikazivanja likova, kroz vibrantne poteze četkice i hrabre linije, doprinosi osjećaju dinamike, kao da se figure kreću ili plešu u ritmu koji prati prirodne cikluse mora i sunca. Žive boje, poput žute, plave i crvene, stvaraju kontrast između figura i pozadine, ističući energiju i vitalnost samih likova. Njihovi pokreti djeluju fluidno, ali i koordinisano, kao da su povezani nevidljivom niti, zajedničkim ritmom koji simbolizuje kolektivnu snagu i zajedništvo. Ova slika prenosi osjećaj zajedničkog rada i kohezije među ljudima, đe svaka figura učestvuje u zajedničkom pokretu, čime Kapllani istražuje ljudsku interakciju i harmoniju. Prikazani pokreti deluju ritualno, kao da figure povlače ribarske mreže u zajedničkom naporu, što može sugerisati tradicionalni čin vezan za svakodnevni život i rad na moru. Ova scena podsjeća na prastari običaj ribarenja, đe je povlačenje mreža čin koji nije samo rad, već i ritual, čin zajedničkog rada i oslanjanja na snagu kolektiva. Kapllanijeve figure kroz ovaj pokret postaju vizuelna predstava kolektivnog duha, đe svaka osoba doprinosi zajedničkom cilju, utkana u mrežu kulturne memorije koja se prenosi generacijama. Kroz ovakvo prikazivanje, umjetnik slavi povezivanje ljudi sa prirodom i mediteranskom tradicijom, đe ritam mora diktira ritam rada a mreže postaju simbol povezanosti između čovjeka i mora. Svaki potez četkice i svaka linija na slici doprinose osjećaju harmonije i kohezije, kao da su ovi ljudi srasli sa svojim okruženjem a njihov rad postao poezija u pokretu, vječna priča koja se iznova ponavlja svakim izlaskom i zalaskom sunca nad Mediteranom. Kroz ovaj rad, Kapllani uspijeva da uhvati esenciju mediteranskog života, đe su zajedništvo i povezanost sa prirodom ključni elementi identiteta. Figure djeluju arhetipski, bez specifičnih crta lica, što im daje univerzalnost i omogućava posmatraču da se identifikuje s njima. Ovaj stil prikazivanja dodatno naglašava da su te figure reprezentacija ne samo pojedinca, već kolektiva, zajednice koja postoji u harmoniji sa svojim okruženjem. Slika broj 5, kao dio Ciklusa Figure, svjedoči o Kapllanijevoj sposobnosti da kroz jednostavne oblike i smjelu paletu boja prenese kompleksne emocije i kulture, stvarajući djelo koje odiše energijom, pokretom i duhom Mediterana.

Ciklusa Figure, Edin Kapllani slika broj (6) umjetnik prikazuje grupu figura koje djeluju kao sjenke u zajedničkom prostoru, bez jasne individualnosti, naglašavajući njihovu međusobnu povezanost i kolektivni identitet. Likovi su prikazani u apstraktnom, gotovo eterealnom stilu, sa obrisima koji ih čine dijelom šire kompozicije a ne samostalnim individuama. Djeluju kao da su uhvaćeni u trenutku razmišljanja, razgovora ili mirne kontemplacije, dok okolina oko njih odražava vibracije i tonove mediteranskog pejzaža i atmosfere. Kapllani koristi vibrantne tonove – žutu, narandžastu, plavu i ljubičastu – stvarajući kontrast između figura i okoline, što naglašava osjećaj prisnosti i topline. Figure nisu detaljno definisane, već se stapaju sa pozadinom u jedan dinamičan, slojevit prikaz. Njihove siluete, povijene glave i apstraktni izrazi lica stvaraju osjećaj bezvremene tišine, kao da su ovi ljudi dio nečega većeg, dio kolektivnog trenutka u vremenu. Prisutnost simboličkih elemenata, poput linija koje podsjećaju na talase ili mreže, dodatno sugeriše povezanost ovih figura sa morem, tradicijom i životom na obali. Čini se kao da se nalaze u ribarskom prostoru, možda oko mreže ili stola, đe dijele zajedničke trenutke i priče. Sličnost među njima, naglašena upotrebom sličnih boja i oblika, odražava osjećaj zajedništva i međusobne povezanosti. Kapllani ovđe prenosi specifičnu atmosferu i energiju prostora u kojem ljudi nisu samo individue već su djelovi zajednice, sjenke prošlih i sadašnjih generacija koje nose sa sobom priče, iskustva i kolektivne memorije Mediterana.

Ciklusa Figure, Edin Kapllani slika broj (7)  Edin Kapllani prikazuje grupu figura koje sjede i stoje u ambijentu koji podsjeća na mediteranski kafe, evocirajući atmosferu susreta, druženja i svakodnevnog života. Scene poput ove oživljavaju slike mediteranskog grada, đe ljudi provode vreme zajedno, dijeljenjem trenutaka u toplom, živopisnom okruženju. Umjetnik koristi široku paletu boja – od crvene i plave do žute i zelene – što doprinosi živosti i dinamici scene, ističući razigranost i spontanost. Figure su stilizovane, bez detaljno prikazanih crta lica, čime Kapllani postiže univerzalnost prikazanih ljudi, predstavljajući ih više kao simbol zajednice nego kao individualne ličnosti. Njihovi položaji i gestovi, iako apstraktni, ukazuju na interakciju i povezanost, kao da učestvuju u razgovoru ili dijeljenje tihog trenutka dok ispijaju kafu. Svijetla i šarenilo pozadine, u kombinaciji sa linijama i formama koje sugerišu prozore, tende i sunčevu svjetlost, doprinose utisku prisnosti i topline. U prvom planu, šoljice za kafu i stolovi služe kao simboli okupljanja, kao mjesta đe se život odvija kroz jednostavne, ali značajne rituale, karakteristične za mediteransku svakodnevicu. Kapllanijeve figure odišu osjećajem prisutnosti a istovremeno i anonimnosti, što omogućava svakom posmatraču da se identifikuje sa scenom, da se prepozna među likovima koji učestvuju u životnom ritmu Mediterana. Ova slika predstavlja omaž zajedničkim trenucima, atmosferi društvenosti i osjećaju pripadnosti, đe su mali trenuci druženja i opuštanja ujedno i velika svjedočanstva o vezi među ljudima i kulturi zajednice. Kroz apstraktnu i razigranu kompoziciju, Kapllani uspijeva da ovjekoveči duh mediteranskog života, đe su druženja, razgovori i susreti u kafeima dio bogate arabeske svakodnevice, mjesto đe se gradi kolektivna memorija i đe jednostavne stvari postaju simboli dugotrajnih odnosa i zajedničkih iskustava.

Kapllanijev Ciklus Figure može se uporediti sa radom hrvatskog slikara Eda Murtića, (1921-2005) koji je, poput Kapllanija, istraživao teme kolektivnog identiteta i društvene dinamike, često kroz vibrantne boje i snažnu ekspresiju. Murtić, kao umjetnik duboko povezan sa mediteranskim pejzažem i životom, koristi boju i potez četkice da oživi energiju Mediterana i prikaže svakodnevne prizore kroz apstraktne oblike i simbolične figure. Njegove kompozicije, kao i Kapllanijeve, često obiluju dinamičnim potezima i bogatim tonovima, koji prenose osećaj topline, spontanosti i duhovne povezanosti s prirodom i ljudima.

Kod Murtića, kao i kod Kapllanija, figure često gube svoju individualnost i postaju deo kolektivnog iskustva, reflektujući osećaj pripadnosti zajednici i širem mediteranskom kulturnom prostoru. Kapllanijev prikaz figura u ritualima poput okupljanja, povlačenja ribarskih mreža ili ispijanja kafe podjseća na Murtićeve slike pune energije i duha Mediterana, đe se jednostavni trenuci svakodnevnog života uzdižu do univerzalnih simbola. Kapllanijev Ciklus Figure predstavlja duboko istraživanje ljudske povezanosti i mediteranskog identiteta kroz apstraktne i simbolične prizore. Kroz stilizovane likove i vibrantne boje, Kapllani stvara univerzalne slike zajedništva i pripadnosti, đe su ritmovi mora, svjetlost Mediterana i prostori susreta utkani u svakodnevne rituale. Njegove figure prenose osjećaj vječne veze sa tradicijom i prirodom, čineći ovaj ciklus najreprezentativnijim izrazom mediteranskog duha i suštine u Kapllanijevom stvaralaštvu.