Istorijska laž iznad ulaza u staru Budvu prkosi istorijskoj istini

Danas su Srbi toboš oslobodili Budvu od mrskih Austrougara. Uzgred, u toj vojsci je bilo više Srba mada, ko zna zašto, oni nijesu tražili da im službeni jezik bude (veliko)srpski. Višedecenijska laž zabilježena je davne 1931. godine na ploči iznad glavnih vrata u starom budvanskom gradu. Na njoj, koja prkosi istini 93 godine, piše: “Na uspomenu dolaska hrabre pobjedonosne Srpske vojske koja poslije junačkih pobjeda oslobodi Budvu, na Mitrovdan 8. novembra 1918. postavlja Opština Budva“. Nijesu dodali, a morali su, da je to ona hrabra vojska koja je uvatila bježaniju preko Albanije dok joj je Crnogorska vojska životima na Mojkovcu štitila odstupnicu. A vratili su joj najstrašnijim pogromom koji istorija pamti. Ubijanjem žena, đece i staraca, paljenjem kuća i uništavanjem svega što ima crnogorsko obilježje. Dakle, slagali su prljavo i ta laž, zahvaljujući upravo  nama ovakvima kakvi smo, traje skoro vijek. I ko zna koliko će još.
I svi su znali da su se Srbi toga vremena poslužili onom Ćosićevom, mnogo kasnije izrečenom istinom na koju valja pośećati bez prestanka. Otac nacije je kazao da je laž srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina, kazao je otac akademik SANU, dodajući: Mi lažemo da bi obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.  Kud ćeš snažnijeg poziva na stalnu lažavinu. Nit ga ima nit ga može biti. Zato je srpska laž, valjda isključivo zbog urođene lažne inteligencije, okačila laž ispred glavnog ulaza u staru Budvu. Opština u ime patriotske laži, služeći se još ne izgovorenim historijskim štivom velikoga nacional pater sveukupne srpske familije.
Treba reći da se baš svi ni u tom vremenu nijesu slagali da laž visi na drevnim zidinama, ali nijesu mogli ništa. Jer, sila boga ne moli. Pucalo bi im po plećima. Pa ko pretekne.
Pričalo se potajno, što je opet značajno, jer se istina prenosila s koljena na koljeno, dok je ploča odolijevala. Ni komunisti na nju iz nekog razloga nijesu dali a kasnije ni  njihovi izmiješani nasljednici. A naročituo su je zaštitili i pomogli joj kićenjem ruskih i srpskih barjaka, četnički ideolozi nove budvanske oslobodilačke vlasti.
Ove, dobro ste razumjeli, proevropske iz 2020. godine.
Samo je jedan pokušaj bio da se ploča ukloni, i to 2015. godine.  Ministarstvo kulture, odnosno Direktorat za kulturnu baštinu tražili su način da uklone spomen ploču iznad Veljih vrata, glavnog ulaza u Stari grad. Formirana je komisija, a kad nešto nećete da završite onda obavezno formirate komisiju. Istini na volju, ova je konstatovala da tabla degradira budvanske bedeme. Potom su se javali brižni zaštitari koji su tvrdili da je, po Zakonu o spomen obilježjima, svako spomen obilježje postavljeno do 1971. postavljeno po zakonu. Umnjaci toga vremena nijesu znali, a prije će biti da nijesu šćeli da znaju, da u istom zakonu piše da ukoliko spomen obilježje po bilo kom osnovu vrijeđa i govori neistine o Crnoj Gori mora biti uklonjeno. I tu je morala biti stavljena tačka. Ali nije, pa se zato ne treba čuditi što nam se ovo danas dešava. Možda su mislili da je Njegošev zapis iznad ove sramne ploče „Pokoljenja djela sude…“ dovoljan da upozori lažljivce. Mora da su tada ipak zaboravili na Ćosića, koji još tada nije stasao, ali mu kasnija misao zasigurno jeste.
Možda nije istina, ali se tada, uglavnom po kućama, nikako po javnim mjestima,  pričalo da je razlog što je propao pokušaj Ministarstva kulture i tadašnjeg gradonačelnika Budve, nesloga oko podizanja ranije dogovorenog Muzeja srpskim lažotinama. Ta višespratnica koja je trebala da zasjeni veličinom i sadržajem i one kule u Abu Dabiju, nije makla dalje od same ideje. Neki, zbore a to je ustanovljeno temeljnom istragom demoNkrata, da se radilo o toliko obimnoj građi koja ne bi ni manjim dijelom mogla da se useli u zamišljeni velelepni objekat. Trebalo je graditi još nekoliko aneksa od po nekoliko hiljada kvadrata, pa se od svega, bar za sad odustalo. Neki su kao spasonosno rješenje pominjali underground varijantu po modelu Nemanje Kusta, ali je sve na tome stalo. Možda se čekaju rezultati ponovljenih izbora, pa da vidimo kako će sve biti i hoće li ova najzdravija ideja vijeka konačno preći u realizaciju.
Treba reći da je sve bilo spremno za rad ovog velelepnog objekta. Pored domaćih istaknutih lažozboraca, kojih je bilo sijaset, i svi su uspješno prošli lažotest, za kustose bi bili dovedeni na pozajmicu lažo eksperti iz bratske Srbije. Izvjesni Antići, Rakovići, Marići, Ristićevci, Bakarecovići. Đuka intervjuista za teške opijate koji uspijevaju u Ivanjici i zelenkasta pinkova kreketuša. Bila bi to ekipa za respekt.
Ta jedina ne može u Budvi zaživjet ako Srbi jedni drugi sa samim sobom neće. Neće, a morali bi sa DPS-om. Ali kako kad evo ni Tramp neće sa DPS-om. Mada, je pobijedio i njemu se može da insistira na čuvanju 30-to avgustovskih  tekovina  i to doživotno. Jer, nakon toga, mislim kad se sve to usvoji u demokratskom parlamentu, više izbori neće ni trebati. Tekovine su tekovine. I ajde da vidim ko na to smije išta drugo reći. Ali što će ovi domaći gubitnici?
Lagalica kaže da ne moraju da brinu. Ma je li boga ti? Kao da oni ne znaju da je to ipak lagalica i da za tu mašinu ne važi ona historijska misao čuvenog oca svekolike srpske nacije.
Moramo sačekati i viđeti što na to kažu svegomilajući popovi. Naslućuje se da više ovim nesposobnima neće davati stvar u njihove ruke. Oni će je sami uzimati u svoje i tako obezbjeđivati bezuslovnu  pobjedu. Za vjeki vjekovaaaaaa.