LOVĆEN U OČIMA PAVELA APOLONOVIČA ROVINSKOG (II)

Priredio: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Iz knjige ,,Crnogorske planine” koju su 2004. godine priredili i objavili istaknuti crnogorski botaničari i naučnici: Vukić Pulević, Vasilije Bušković i Danijel Vincek dajmo fragmente neke od najljepših putopisa i zapisa o Lovćenu. Pavel Rovinski, naučnik, revolucionar i publicist (1831 – 1916). Zavrsio Filozofski fakultet Kazanskog univerziteta. Od 1879. do 1906, sa kraćim prekidima, zivio je u Crnoj Gori. Glavni mu je rad ,,Crna Gora u prošlosti i sadašnjosti. ” U ovom svom kapitalnom djelu, za koje je skupljao gradju skoro tri decenije, Rovinski je dao svestranu i detaljnu sliku Crne Gore (geografski uslovi, arheologija, etnografija, istorija, kultura, savremeno stanje). Naročito je bogat i dobro obrađen etnografski dio knjige.

Štirovnik je viši, ali su mu strane oblije, a na vrhu mu je veća zaravan nego na Jezerskom vrhu. S Jezerskog vrha možete posmatrati  svu Staru Crnu Goru i teritoriju do Podgorice, kao i dio Boke, a sa Štirovnika vidite otvoreno more. Lovćen ima dosta pukotina u kojima se zadržava snijeg preko cijelog ljeta. Koriste ga za hlađenje piva, za pravljenje sladoleda i medicinske ustanove na Cetinju i u Kotoru. Obezbjeđenjem Kotora tim snijegom bavi se jedna porodica sa Njeguša, koja se tim pravom koristi kao posebnom privilegijom. Oba ta vrha, Jezerski vrh i Štirovnik, nalaze se neposredno nad Njegušima i veličanstveno se nadnose nad Bokom, krenuvši joj svoje strme strane, čas u vidu ogoljenih stijena, čas u vidu izbrazdanih pukotina, kojima u periodima velikih kiša deru hučni potoci. Na oko dvije trećine visine pod ovim vrhovima su se stisla tri crnogorska seoca: Žanjev Do, Mirac i Majstori, grijući se na južnom suncu i ne znajući za zime u vrijeme kada se Njeguši nalaze pod snijegom.

Lovćen je odavno služio kao mjesto za katune, a takav je ostao do dana današnjeg. Ali već ne može da podmiri sve potrebe Njeguša. Zbog toga na vrhu Lovćena katune ima samo jedno njeguško bratstvo-Raičevići (od njih je i brastvo Radonjića), svega stotinak koliba. Postepenim nestajanjem šuma nestajali su i izvori i vlage je uopšte manje pa su trave i manje guste i manje sočne. Pa i proljećnji i jesenji potoci sve više ogoljuju zemlju. Tako sada kuda se god pogleda-svuda oči sreću gole sive stijene, bijele oblutke i kameno škalje. Nestankom pašnjaka narod se preorjentiše na zemljoradnju i napori se bogato nagrade ako usijeve ponekad ne unište mrazevi na početku ili na kraju ljeta. Sa stokom odavde obično odlaze na Trojicu (krajem maja) a vraćaju se u selo na Malu Gospođu (14 septembra, po starom kalendaru).

Lovćen je omiljeno mjesto za ljetnje  izlete Cetinjana i stranaca koji posjećuju Cetinje, za koje je to od posebnog značaja zbog toga što niotkuda nije ljepše posmatrati Crnu Goru nego upravo sa Lovćena. Sam knjaz  na njemu provodi povremeno po nekoliko dana. Ovđe su ranije rado dolazile crnogordske vladike. Ovdašnjoj vodi, koja je neobično hladna, pripisuju blagotovorno dejstvo za stvaranje apetita. Mi možemo jedino reći da su ljudi koji na ovu vodu nijesu navikli, ako popiju više posebno kada su ugrijani ili oznojeni, lako razbole a bilo je i smrtnih slučajeva. Ovđe je čak i usred žarkog ljeta noću veoma hladno, naročito od vjetra koji stalno duva kroz Međuvršje.

Prema Njegušima i Cetinju, Lovćen se spušta brojnim terasama, na kojima ljeti Njeguši obitavaju sa stadima. Neki čak tu ostaju i zimi gradeći kuće a ne kolibe. Padine okrenute ka Cetinju podijeljene su mešu selima iz Cetinjskog polja, ali te podjele vrše uvijek nanovo svakog ljeta. Glavno bogastvo ovđe čini šuma kojom su poneđe te padine pokrivene u potpunosti. Koristi se kako za grijanje tako za izgradnju kuća i drugih objekata.

Uopšte, za ekonomiku ovog područja Lovćen ima vrlo značajnu ulogu. Nemoguće je međutim ne primijetiti kako i pored velikih kišnih i sniježnih padavina s Lovćena ne teče nikakav potok. Tome je uzrok sastav zemljišta: sva voda sa površine propada kroz pukotine u podzemne bazene, odakle dio nje propada dublje, dolazeći možda čak do Rijeke Crnojevića. Na drugoj strani Lovćena, u samom njegovom podnožju, nalazi se nekoliko stalnih potoka, koji teku u more i u njega se ulivaju kod Kotora ili Prevlake. Po Lovćenu nekada se Cetinjska ravnica nazivala Veliki Lovćenski dolac.