MAGIČNI POETOS RADOJICE GRBE – PREBIRANJE SVIJETA

Piše: Željko Rutović

Vjekovima je magija poezija ta, i jeste ta, koja spašava dušu svijeta. Liječeći rane te duše, prebira riječima, propitujući i sebe i svijet u riječima, dajući nadu u kojoj  će svaki čovjek naći svoj mir i svoje malo parče svijeta. Svoje parče slobode. A šta je poezija, već uzvišeno ime slobode. Kada čovjek nađe i dođe u tom prebiranju do svog stiha, do svoje pjesme, onda je on došao do intime svog svijeta. Jednog i neponovljivog.

Radojica Grba, Čovjek i Prijatelj ljudi, profesor, pjesnik nesputanog duha, satiričar i aforističar, na svoj osobeno renesansno kreativan način svoje parče svijeta živi, stvara i u riječ stiha pretvara. I to sve onako u posvećeničkom miru i tišini u kojima prebira misli, riječi, stihove, pa ih onako izglancane i nalik rođendanskom poklonu donosi čovjeku na dar.

I koliko god danas, u ovom interesno obezduhovljenom i sujetnom svijetu djelovalo romantično i nostalgično, kazaćemo, ima li od knjige ljepšeg poklona. Ostavlja Radojica te srca i duše poklone, baš onako kao trajne biljege, kao vodiče nade boljeg mjesta. Radojičini putokazi pjesničke duše.

Sa jednim od tih biljega, poetskom zbirkom Prebiranje svijeta, imao sam  zadovoljstvo i privilegiju da, čitajući je, obnovim prebiranja nekih svojih misli svoga svijeta. Da, rekosmo, čudesna li je moć poezije, da vas inspiriše i  motiviše, ohrabri, prosvijetli, izmjesti u horizonte smisla, sa čije distance gledate svijet drugim očima. Sa distance sa koje se bolje (sno) vidi. A u sno – viđenjima  se otvaraju i šire počeci nekih novih svjetova, koje zapretane nosimo u trajno sjećanje, daleko do kolijevke života i plača. Do krugova radosti i bola u kojima prebiramo sjene likova nama dragih ljudi, koji uvijek izranjaju u svojoj veličini kada tražimo pravo ime nekog novog ili nekog dobro znanog svijeta.

Radojičino Prebiranje svijeta, poetska je ontologija, filozofija i mudrost, vječito pitanje, putovanje i prebiranje tih (neiz) rečenih nota pjesničke dalekovide moći. U vremenu i prostoru. U metafizičkim dubinama.

Kako ta poenta misaone harmonije tog propitivanja i prebiranja svijeta zvuči i diše, baš onako široko, kako govore naslovi Radojičinih pjesama  koje ćemo plesti u povezani niz jedinstva tog markantnog autorskog prebiranja, kao mjesta logosnog karaktera. Pita se Radojica: Šta je svijet, Nadahnuće ili  Beskraj, Samoća ili Uspomena. Da, i pitanje, Čovjek je-Vještina trajanja, Tajna uskrsnuća, ili tek, Otisak. Čitavi je to herbarij riječi i značenja koje, kao baštinik duha, Radojica prebira i iz kosmogonijske nutrine svog stvaralačkog bića donosi na svjetlost dana.

Dana urezanih i pamtljivih u vremenu. Za vremena i nevremena. Prebranih po svijetu. Za svijet.

Svojim Prebiranjem svijeta, Grba nam donosi univerzalni duh antičkih ideja – dobrog, istinitog, etičkog, uzvišenog, lijepog, ideja prostora slobode da budeš to što jesi. Da budeš svoj. Uvijek. U prilici i neprilici. Čitajući ovaj posve zanimljivi, privlačni poezis, kao da čujemo zvukove, tonove i melodije tog svijeta u neprestanom heraklitovskom prebiranju.

Prebiranje u ovom duhu je proces prožimanja, razmjene energija ideja i impulsa koji dolaze od vremena, prošlog, sadašnjeg i onog koje će brzo biti prošlo.

Konačno, u ideji, u misli, u tekstu koji Grba ispisuje, ima nešto više od samog teksta. To više, između ostalog, jeste njegov zavodljivi stvaralački eros koji svakom novom knjigom emituje. A široka je ta njegova žanrovska emisija. Ko hoće  da vidi, da se lako primijetiti. Ili, kako bi to Kiš  rekao “lirski dokaz sa prizvukom egzaktnog”.  Radojičina knjiga i jeste osobeni poetos “lirskog dokaza” čovjeka koji živi svoju poeziju.

Pa, ima li ljepšeg života?

Odgovor ćemo naći u vječno trajućoj  poeziji i njenom prebiranju i svijeta i života.