Bivši crnogorski predsjednik govorio o stanju u Crnoj Gori za makedonosku televiziju KDP
Đukanović: Živimo u dobu brutalnog i divljeg revanšizma
Ne želim da prebrzo ulazim u kvalifikacije, ali me brine što u ovoj vladi glavnu političku riječ vodi srpski nacionalizam. I, generalno, mislim da ova vlast u potpunosti pati od nedovoljnog političkog znanja i lošeg čitanja o tome koji su stvarni politički izazovi sa kojima se Crna Gora suočava u ovom trenutku u našem regionu – kazao je Đukanović
Znate, mi živimo u vremenu revanšizma, brutalnog revanšizma, divljeg revanšizma, komplikovanog revanšizma. Dakle, ove četiri godine su sve to. Oni, koji su 30 godina iskompleksirani gubitkom izbora čekali svojih pet minuta, pokušavaju da instrumentalizuju vlast, prije svega sudsku, da bi diskreditovali prethodnu vlast, koje se ujedno plaše kao buduće vlasti – kazao je Milo Đukanović u ekskluzivnom intervjuu za makedonsku televiziju KDP
Bivši crnogorski predsjednik govorio je o okolnostima koje su dovele do raspada jugoslovenske federacije, ali i trenutnom stanju u Crnoj Gori.
– Ovo četvrogodišnje iskustvo pokazuje da se politika osvete nastavlja u Crnoj Gori. Žao mi je zbog ovoga, ali me to ne čudi, jer samo potvrđuje deficit političke i druge mudrosti kod ljudi koji, ako zaista žele evropsku budućnost Crne Gore, treba da prepoznaju i prekinu praksu istorijskih grešaka. Ne plašim se ničega u ličnom smislu. Znam što sam uradio, ponosan sam na ono što sam uradio. Da se danas vratim na početak, sve bih uradio isto. Zato što sam sve to uradio s uvjerenjem da doprinosim Crnoj Gori kakvu zamišljam. Takva Crna Gora na čijoj sam tradiciji odgajan, kultivisan i izgrađen. Za koju vjerujem da predstavlja jedinu pravu Crnu Goru. Crna Gora sa svojim tradicionalnim moralnim kodeksom i Crna Gora, koja nije usmjerena samo na prošlost, već je usmjerena na budućnost i sebe vidi kao specifičan sastavni dio moderne evropske porodice – poručio je Đukanović.
Istakao je da crnogorsko društvo prolazi kroz teško iskušenje.
– To je izvlačenje neizbježne lekcije o nestabilnosti moći. Vjerujem da će građani Crne Gore u svakom narednom slučaju zrelije razmišljati o budućnosti nego kao što su to učinili 30. avgusta 2020. Vjerujem da će za sebe izabrati bolju vlast od ove koju su izabrali sada. I ja vjerujem u temelj crnogorskog društva, koji će izdržati čak i ovu oluju. Politička situacija u Crnoj Gori će se normalizovati. Crna Gora će se vratiti na strateški izabrani put daljeg evropskog razvoja. Vjerujem da će ona ostati ne samo uzorna članica NATO, već će postati i uzorna i odgovorna članica Evropske unije – poručio je bivši predsjednik Crne Gore.
Na opasku novinara da mu je jedan od vođa lokalnih Albanaca u Crnoj Gori Ferhat Dinoša, rekao da bez Đukanovića današnja Crna Gora ne bi bila to što jeste, on poručuje da se to nije moglo postići bez ozbiljnog tima odgovornih ljudi koji mogu da realizuju taj projekat.
– Dobro se sjećam svoje odlične saradnje sa gospodinom Ferhatom Dinošom, u tom periodu. U tom periodu, gotovo bez izuzetka, sve stranke manjinskih naroda u Crnoj Gori podržavale su Crnu Goru. Sa ponosom to ističem, jer to nije baš opšta karakteristika zapadnobalkanskih društava. Nesporazumi između stranaka manjinskih naroda i državnog vrha na prostorima bivše Jugoslavije bili su učestali. To nije bio slučaj sa Crnom Gorom. U Crnoj Gori su stranke manjinskih naroda podržale Crnu Goru ne samo tada, već bez izuzetka na crnogorskom referendumu. Stoga naša nezavisnost blista posebnim sjajem, jer je ona zaista građanska, jer to su podržali i pripadnici manjinskih naroda koji su dali svoje povjerenje državi Crnoj Gori – kazao je Đukanović.
Poručio je da su, dok su bili vlast, radili veoma dobro.
– Naravno, bilo je i grešaka. Pa da kažem i da smo sve popločali zlatom, poslije 30 godina je sasvim logična želja da ljudi vide da li postoji druga vlast. Zato smo se tako odgovorno ponijeli prema promjeni vlasti. Ne želim da prebrzo ulazim u kvalifikacije, ali me brine što u ovoj vladi glavnu političku riječ vodi srpski nacionalizam. I, generalno, mislim da ova vlast u potpunosti pati od nedovoljnog političkog znanja i lošeg čitanja o tome koji su stvarni politički izazovi sa kojima se Crna Gora suočava u ovom trenutku u našem regionu.
Glavnu riječ vodi i populizam koji od početka manipuliše ljudima, koji politiku vidi kao manipulaciju, koji obećava ljudima da mogu da žive mnogo bolje sa mnogo manje posla. Rekao sam u jednom drugom intervjuu, ja sam ekonomista i sedam puta sam vodio vladu. Dakle, cijelog života tražim da li postoji formula mimo onih ekonomskih zakona koje sam naučio tokom studija. Može li se živjeti bolje sa manje posla? Nijesam mogao da dođem do ovoga što živimo sada u Crnoj Gori – zaključio je Đukanović.
Pobjeda
Foto: kabinet predsjednika
PETROLIJA?!?
Sad sam čuo na vijestima. SAD, koji izraelski napad na Iran te bombardiranja, invaziju i masakr u Gazi smatra “pravom na obranu” (po Tajanijevu scenariju) ipak savjetuje “izbjegavanje bombardiranja naftnih bušotina kako bi se izbjegli problemi na svjetskom tržištu”. .
Dakle, problem nije u tome što bombardiranja i ratovi općenito uzrokuju smrt, uglavnom bespomoćnih civila, ranjavanje, smrt, uništavanje cijelih gradova i svjetskog ekosustava.
Problem je tržište. Odnosno profit. Sve ostalo nije bitno. Dapače, ako to zahtijeva proizvodnju oružja i povećava BDP, to je u redu!!
Ovdje je svijet poput zapadnog kapitalizma i šire, svijet koji je stvorio Izrael ni iz čega na zemlji Palestinaca protjeravši ih iz njihovih domova, sustav koji vjeruje da je jedina stvar koja je važna profit, zaslužuje biti izbrisan lice zemlje. Kapitalizam mora biti eliminiran u cijelom svijetu u najkraćem povijesno mogućem vremenu.
Ako to ne učinimo, sam kapitalizam će uništiti cijelo čovječanstvo i cijeli globalni ekosustav svojom željom za profitom pod svaku cijenu i očito bez ikakvih etičkih i moralnih problema.
Nikad kao sada. Ili socijalizam ili barbarstvo. Po cijelom svijetu.
Tako je bivši I budući predsjedniče
Zvat će te opet EU I USA da središ državu CG što su je nagrdili ..
Mogu da ti pugaju u prk…no ovi kao bjeladin human I sl.
Specijalni ili hibridni rat protiv komunističke ideologije, naročito u kontekstu današnjih NVO
– može se posmatrati kao nastavak istorijske borbe elite protiv radničke klase i ideje socijalne pravde –
U današnjem svetu, mnogi pokreti, često vođeni kroz nevladine organizacije i uz podršku korporativnih interesa, promovišu kulturne i “identitetske” teme koje skreću pažnju s pravih pitanja radničke klase i društvene jednakosti. Ovo odvraćanje pažnje služi da oslabi radnički pokret, podeli na atome društvo i stavlja u fokus individualne, kulturne slobode koje ne rešavaju osnovne ekonomske izazove koji pogađaju sve radnike.
LGBTQ+ i drugi “identitetski” pokreti, uz podršku različitih liberalnih fondacija, neretko su iskorišćeni da bi se stvorio lažni narativ “slobode” i “ravnopravnosti,” čime se mladi, željni promena, udaljavaju od suštinske klasne borbe i pitanja ekonomske nejednakosti. Umesto da se fokusiraju na promene koje bi direktno unapredile životne uslove radnika, resursi se često usmeravaju ka promociji politika koje omogućavaju eliti da zadrže kontrolu nad većinom .
U mnogim slučajevima, teme poput prava “identiteta” ili kulturnih pitanja koriste se kao sredstvo za odvlačenje pažnje sa pitanja socijalne pravde i klasne nejednakosti. Ove inicijative često dolaze u paketu sa zapadnim narativima o „slobodama i jednakosti,“ ali pritom ne preispituju temeljnu društvenu strukturu koja omogućava eksploataciju radnika. Kada se resursi preusmeravaju na ove kulturne projekte, umesto na poboljšanje uslova za radničku klasu, rezultat je često dalje raslojavanje društva i sve veća marginalizacija radničkih prava.
Mnogi mladi ljudi veruju da se, borbom za prava ” identiteta”, bore za savremenu pravdu i napredak. Ali dok se pažnja i resursi usmeravaju na “kulturne” teme, klasna pitanja – poput radnih prava, sigurnosti na poslu, i socijalne jednakosti – ostaju zanemarena. Ovo nije borba protiv prava i sloboda, već poziv da se te borbe očiste i prepoznaju kao deo šire borbe za ekonomska prava koja pogađaju sve radnike, bez obzira na “identitet” .
Kada se radnička klasa podeli na osnovu kulturnih razlika, elite zadržavaju kontrolu nad narativom i lakše manipulišu društvom, dok pravi problem – klasna nejednakost i eksploatacija – ostaje u pozadini. Tradicionalne institucije, koje su često bile oslonac zajedništva u radničkoj klasi, sve više gube na snazi i uticaju, a solidarnost se slabi kroz neprekidno forsiranje kulturnih i “identitetskih” razlika.
Mora se graditi društvo u kojem će svi radnici, bez obzira na “identitet”, imati pravo na dostojanstven život i pravičnu ekonomsku i socijalnu pravdu.
Živimo u jadu i bwvolji s ovim izdajnicima.
Ovo zlo današnje ni tvoj um brilijantni nije mogao predvidjeti.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].