Vučićeva najgora investicija – srpstvo u Crnoj Gori

Da je srpski autokrata Aleksandar Vučić uložio ovoliko novca, medija, službenika BIA, vjerskih poglavara, profesorskih plaćenika, Matice srpske, raznih udruženja, omladine, „pjevačkih društava“ i sličnih organizacija u širenje srpstva u Turskoj – imao bi danas bolje rezultate nego što ih ima u Crnoj Gori.

Rezultati popisa će biti otrježnjujući za cijelu tu srpsku bulumentu, za razne udbaške agente i crkvenjake koji su umislili da im je ovo Batočina ili Vranje pa da mogu sa Crnogorcima kao što rade sa potomcima onih kojima je trebalo pet vjekova da se oslobode, dok su u slobodno vrijeme šetali opanke. Ipak je crnogorski muškarac, a još više crnogorska žena, vrlo čvrsta materija koja ne mijenja naciju tako lako kao što su mislili potomci Marka Dakovića.

I što je najvažniji detalj – popis je sproveden u vrijeme najčvršće vlasti Vučićevih partija na državnom nivou, ali i u skoro svim lokalnim zajednicama. Sad kad su kola krenula niz brdo i kad sa 7.000 zapošljenja od 30. avgusta 2020. do danas, sa stotinama miliona eura i kompletnom vlašću nijesu uspjeli da urade bilo kakav ozbiljniji pomak u projektu velikosrpske hegemonije – teško će i kad im ova državna i sve lokalne vlasti padnu kao kula od karata.

Milan Knežević, Andrija Mandić i gazda Aleksandar Vučić: Sad se smiju, ali do kad viđećemo

Da ih čeka težak pad govore i katastrofalni rezultati na izborima u nekoliko opština, posebno oni u Podgorici, o čemu smo već pisali. Nijesu pomogla ni dva visoko podignuta liberalna prsta Alekse Bečića ni ruka na srcu i suza u oku Milojka Spajića na posljednjem predizbornom skupu. A kada su u pitanju glavne Vučićeve uzdanice Andrija Mandić i Milan Knežević, već sada se polako kreće u borbu između oslabljenog Raja i ambicioznog Pipuna za prevlast kod Vučića, odnosno sigurnu apanažu u narednom periodu.

Zbog toga je izvjesno da će iz Srbije da padne “berba ušiju” u Crnoj Gori i da će srpski autokrata Vučić da se zapita – “kako to da smo pričali da Srba ima trećina na prošlom popisu, a sada ih je manje po ovom koji mi sprovodimo”?!

Prvi će platiti Rajo Mandić čiji je limit izgleda bilo burikanje po ulicama i ona koljenica u Kristalu. Slijedi kursadžija iz Zete koji misli da je dovođenje Karly bitch na Svetu Petku u Zetu vrhunac kulturnog stvaralaštva i pravoslavlja. Kako su radili, tako će im se vratiti. A za zvanje Vučićevog sluge već sada je predugačak red u Crnoj Gori, jer je kasa izdašna, privilegije u Beogradu velike, a za polusvijet koji je taj fini evropski grad vidio samo na ekskurziji – svjetla previše sijaju.

Vučić nikako ne može da shvati da ni Srbi iz Crne Gore neće da su dijaspora Srbije, već su ponosni na crnogorsku istoriju, državnu tradiciju i borbu za slobodu. Sad treba da se umiljuju onima koju su šetali opanke oko kuće dok im je lokalni aga “vodio razgovore sa suprugom”. Taj isti aga nije smio proći kroz Crnu Goru zbog opasnosti da mu čapra ne završi na neki kolac.

Možda Vučić sledeće godine zovne Dajka i Milačića da unose badnjak umjesto Pipuna, Raja i Gogija

“Prema svecu i tropar” – pa tako i sluge beogradskog režima danas nemaju u Crnoj Gori uticaj koji su imali njihovi istorijski prethodnici. Ipak se emancipovana Crna Gora, čvrstina, snaga i odlučnost crnogorskog čovjeka pokazala i ovog puta, pa nije pomoglo ni 57.000 novoupisanih “građana” da se izmijeni etnička slika naše države. Tek vraćanjem državotvorne vlasti shvatićemo razmjere izdaje – ali ovaj put će se morati pametnije.

Samo demokratska, otvorena i pravedna država može biti voljena od 90 odsto svoje djece. Zbog toga će nove društvene i politčke elite imati težak, ali jasan zadatak. Da naprave državu kakvu su sanjali oni koji su 21. maja 2006. zaokružili DA.

Jer sve mimo toga će biti uvod u novu borbu, koja će se ponavljati svakih 10-15 godina. Za sada smo na popisu odoljeli srbijanskoj hidri podržanoj od domaćih slugu. Uz rezultate nedavnih loklnih izbora, posebno onih u Podgorici, to će biti dovoljno da dođe do smjene ove nesposobne i anticrnogorske vlasti.