Kandela od Boke zasijala u noći za pamćenje

Veče za pamćenje, jednodušni su brojni Kotorani i gosti koji su dugo poslije promocije osme knjige „Kandela od Boke“ crnogorske prestižne pjesnikinje Dubravke Jovanović aplauzom pokazali i dokazali koliko su uživali. Jer, kako reče jedan od starijih Kotorana, ovo nije promocija knjige, ovo je oživljena Boka i buđenje Kotora iz višegodišnje uspavanosti i predstavljanje ljepote i tradicije kakva na ovim našim prostorima jednostavno ne postoji niđe drugo. A to je mogla učiniti jedino Dubravka Jovanović, čuvajući jezik i običaje grada od zaborava, njegovu melodičnost i toplinu  koja plijeni.

Kotor je Dubravkina inspiracija i fascinacija istovremeno. Njegova priljubljenost uz gorostasni Lovćen i snaga poruka koje sa Jezerskog vrha dopiru do njihovog morskog zagrljaja, učinila je da kotorska poetesa sebe cijelu posveti ovom gradu mistike, gradu vila i vilenjaka, gradu lavirintu civilizacijskih vrijednosti, koji u svojim njedrima čuva dostignuća evropskih i svjetskih civilizacija kroz različita vremena. Bez sumnje, koliko god pretenciozno izgledalo, a nije, Dubravka je jedna od tih vrijednosti. Da je izvan ovih prostora, bila bi moćna a njena poezija i uglazbjene feštađunske  i tradicionalne poruke kojima se oduševljava puk na svim kotorskim feštama, dizale bi je među poetske  visine, đe ona, kako to reče prof. dr Novak Kilibarda, odavno pripada.

Duh kotorske mistike sinoć je u prepunoj crkvi Sv Duha, koncertnoj dvorani kotorske Muzičke škole „Vida Matjan“ podsjećao Kotorane koliko su ljepše i čovječnije živjeli dok se cijenila tradicija i dok su se poštovali običaji. Dok su govorili svojim jezikom i čuvali svoje od svakog nasrtaja.

Dubravka ih je vratila u minulo vrijeme i učinila ih srećnima zbog toga, iskreno zahvalni što su imali privilegiju da čuju i opet dožive vrijeme koje prepričavaju.

Sve je u crkvi Sv Duha bilo po kotorski. Govorilo se kotorski i pjevale Dubravkine uglazbjene pjesme, čitali stihovi od kojih su pojedini izazivali i smijeh i suze.

Za takav ambijent postarali su se, pored autorice , prof. Tamara Jovićević i Lidija Homen Milovanović,  sopranistica Milica Lalošević, klape Inkanto, Gašler, Lana Velaš, učenica ŠOSMO “Vida Matjan” Kotor, kao  i  Mašo Čekić, novinar i publicista, šarmer i kozer, koji je na njemu svojstven način, opet po kotorski nasmijao pričom iz prošlosti kotorsku publiku.
O Dubravkinom stvaralaštvu i značaju njene pojave u kulturi Kotora i Crne Gore govorila je dramaturškinja dr. Marija Sarap. Nije krila oduševljenje stvaralaštvom kotorske poetese, čija je riječ ispreplijentani kolorit i slika vremena u kojem je Kotor disao punim plućima. Dubravka ga takvim pamti i neće niti može da prihvati ovo današnje ruganje sa gradom Svjetske kulturne baštine. Ovaj moralni, ljudski i svaki drugi sunovrat koji ga nezasluženo udara po sred ranjive duše.
„Lako je broditi ovim lirskim ekstenzijama emotivne lagodnosti, uz stađune koje tvori gradeći emociju katarzičnog đira; diktira ritam i tempo svojim ekspresijama koje prenosi na čitaoca silinom burina“ …, Leksika kojom nas oplemenjuje poetika Dubravke Jovanović je poseban diskurs ovog vrsnog štiva, koje svojom iznimnom plemenitošću naprosto obavezuje da se osvrnemo ka njemu, kao nematerijalnom kulturnom nasljeđu naše – bokeške sintakse”. Sarap se osvrće posebno na pojedine pjesme, koje predstavljaju poetsko blago, koje nam Dubravka ostavlja.

Kulturolog mr. Željko Rutović izrazio je zadovoljstvo dolaskom i mogućnošću da govori o poeziji  poetese koja je  zadužila grad Kotor i Boku. Poetese, koja širi pluća grada Kotora i cijele Boke, koja je sačuvala jedan poseban svijet za buduće generacije.
„Svojom poezijom, autentikom,  svojom kandelom od  duha i  riječi, Dubravka kulturom sjećanja ublažava sve  više narasle boli ovog   današnjeg obezduhovljenog vremena., na način da njena poezija tematizuje samu sebe. Za Dubravku su jezik i riječ blistavi i vječiti neprolazni prostori  sreće. Istina je; ono što ne može da dosegne logika, može da nasluti, osvijetli i osvijesti poezija. Moć poezije. Svojim poetskim univerzumom autentičnih boja Boke, ovu istinu poput antičkih muza ubjedljivo nam pripovijeda vrlo ime crnogorskog poezisa, Dubravka Jovanović.Tek, ako filozofa stvaraju i oblikuju misli, pjesnika stvaraju njegove rijeci, a u imenu i djelu Dubravkinom srodila se i misao i riječ. Jedna drugoj prethode i jedna drugu pohode. Šalje nam Dubravka te misli i poruke dobra, a one dođu baš onda kada se dobro za – mislimo nad nekim riječima koje (ne) dolaze i nad nekim mislima koje ne odlaze.Tek, dokaze o moći i snazi riječi, o njenom terapeutskom o njenom ikoničkom dejstvu i značenju tražiće se u Dubravkinim knjigama, koje su izrasle u snažne statuete trajnog zaštitnika kulturne baštine i Boke i Crne Gore. Govori to i najnovija njena knjiga – triptih „Kandela od Boke“, čiji čar prasvjetlosti i pramudrosti omogućava čitaocu san mirisa i boja kulturološke, duhovne i ambijentalne baštine Boke, riječi su Rutovića.
Dubravka je sinoć priredila posebnu večer kroz, kako sama kaže, stihove koji predstavljaju kapljice njene duše. Objasnila je zašto je prva pjesma posvećena Gospi od Zdravlja Gospa na početku odabrana za ovo poetsko veče „u kojem pred vama i obrazom rodnog grada promovišem moje  novo poetsko libro, neka je svakoj kaleti, pjaceti portunu, svakom kampanelu, palacunu, citadeli Kotora grada na pomoć i na mir, a vama i svim ljudima koji Kotor nose pod kožu i srcem daruju, zdravlja i radosti. I to one naše prave, kotorske, negdanje kad su ljudi  „su malo“ bili zadovoljni  u malom mjestu  velike istorije i civilizacije.Neću sada i na ovom mjestu jer  bih pokvarila gušte poetske o tome  koliko me ijede,/ uostalom, sigurna sam kao i sve vas/ neki novi koluri i mjere, jezici i užance Kotora danas. Ali ne damo se još smo uvijek mladi, poručila je pjesnikinja.
“Kandela od Boke” ugledala je svjetlost dana zahvaljujući izdavaču NVO Hrvatski libar, uz financijsku podršku Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. U svojoj riječi u ime izdavača prof. Dijana Milošević, je zahvalila Dubravki na divnoj knjizi, naglašavajući da joj je čast i ponos što je njihovo dugogodišnje prijateljstvo konačno rezultiralo i saradnjom. Njena poezija, kazala je prof. Milošević je svima prepoznatljiva i bogatstvo je sredine koja je ima.
Veče je nadahnuto vodila Dolores Bonić Fabian, koja je svojim šarmom i kotorskim šugom pokazala koliko je važno kad vas u spektakl, kakvo je sa sigurnošču bilo sinoćnje veče, uvodi neko ko je znalac.  Istovremeno ona je članica klape Gašler sa kojom je izvodila uglazbjene pjesme kotorske poetese premijerno izvedene na ovoj sjajem kandele obasjane poetske večeri.

www.radioskala.me

Prof. Tamara Makica Jovićević i sopranistica Milica Lalošević