BUKVA NA LOVĆENU SVETO DRVO I KULT VJEROVANJA  KOD PODLOVĆENKIH GORŠTAKA

 Piše: Božidar PROROČIĆ

Bukva (Lat. Fagus sylvatica) predstavlja jednu od najbrojnijih i najznačajnijih šumskih zajednica Evrope, obuhvatajući širok spektar staništa, od primorske podgorine do najviših vrhova planinskih masiva kao što je Lovćen. Ova vrsta drveta dominira u mnogim evropskim šumama, pružajući stabilan ekosistem i dom za veliki broj biljnih i životinjskih vrsta. U Crnoj Gori, posebno se ističe rezervat bukovih sastojina na području Konjskog, (Lovćen) koji predstavlja važan dio za očuvanje ove vrste i njenog prirodnog staništa.

Brojne bukove šume u Karpatskim planinama i širom Njemačke stavljene su pod zaštitu UNESCO-a zbog svoje ekološke, kulturne i istorijske vrijednosti. Ovi šumski kompleksi ne samo da pružaju značajno stanište za raznovrsne vrste flore i faune, već imaju i značajnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena kroz skladištenja ugljendikosida.

Još od najstarijih vremena, bukva je imala izuzetno važno mjesto u mitologiji, kulturi i svakodnevnom životu mnogih naroda. Slovenski, antički, germanski, pa čak i keltski narodi, pridavali su ovom drvetu posebno značenje. Kako piše u svom radu Lidija Bajuk (,,Sveta bukva – etnološko-interdisciplinarni ogled“, ,,Mit vjerovanje prostor“ , Zagreb 2024. godine ) između ostalog naglašava: ,,U najstarijemu grčkom svetilištu i proročištu Dodoni (3000. pr. Hr. – 391. g. n. e.) kult Dione – Majke Zemlje, a zatim i Diasa (Zevsa), povezan je sa svetom bukvom, umjesto koje se ponekad spominje hrast. Prema antičkom piscu Lukijanu, boginja Diona i bog Dias živjeli su u bukovoj krošnji a sveštenici su njihovu volju tumačili prema šuštanju bukova lišća. Novija istraživanja proročko lisno šuštanje povezuju sa kultnim bronzanim predmetima, koji vise o bukove grane i poljuljani vjetrom. U antičkome Rimu taj se kult nastavio u kultu Dijane i Jupitera.“

Bukva je bila simbol mudrosti, dugovječnosti i veze između čovjeka i prirode. Posebno je zanimljivo da su mnogi paganski i slovenski običaji povezani sa svetim drvetom bukvom a i danas postoje određeni toponimi, imena mjesta i naselja, koja su dobila ime po ovom značajnom drvetu. Bukva je često bila središte obrednih i ritualnih aktivnosti, što ukazuje na njen veliki spiritualni značaj kroz vjekove. Očuvanje bukve, kao jednog od ključnih elemenata evropskih šuma pa i samog Lovćena od suštinskog je značaja ne samo za biodiverzitet, već i za očuvanje kulturne baštine i tradicionalnih vrijednosti povezanih sa ovim veličanstvenim drvetom.

Gorštaci sa Lovćena su u prošlim vjekovima pridavali veliku važnost bukvi, smatrajući je svetim drvetom slovenskih bogova i centralnim elementom svog duhovnog i svakodnevnog života. Stari Sloveni su bukvu poštovali kao sveto drvo i postojalo je vjerovanje da je kuća pored koje raste bukva, zaštićena od svih uroka. Bukva je bila ne samo izvor resursa, već i simbol povezanosti sa prirodom i duhovnim svijetom. Pod gustim krošnjama bukovih stabala nastajala su plandišta, mjesta odmora i okupljanja, đe su gorštaci i pastiri pronalazili utočište od vrelog ljetnjeg sunca ili surovih zimskih vjetrova. Na kori bukve ispisivali su poruke, vjerujući da će drvo prenijeti njihove riječi bogovima ili budućim generacijama. Ove poruke često su bile ispunjene mudrošću, vjerovanjima, pa čak i ljubavnim zavjetima.

Sakupljali su ljekoviti katran, koji je imao višestruku primjenu u narodnoj medicini, od liječenja rana do zaštite od insekata. Proizvodnja ćumura od bukovog drveta bila je važna ekonomska djelatnost. Bukov žir i list sakupljani su u teškim, gladnim i sušnim godinama, kada je zemlja bila neplodna, kako bi obezbijedili skromniju prehranu za stoku a ponekad i za ljude. Ovaj čin preživljavanja oslanjao se na duboko poznavanje prirode i njene darežljivosti. Za bukvu su vezana brojna vjerovanja i priče o vilama, mističnim bićima koja su, prema narodnom predanju, prebivala u njenim krošnjama. Smatralo se da su vile čuvari bukvi, a njihova prisutnost u šumi donosila je sreću ili nesreću, zavisno od toga kako su ih ljudi poštovali. Prema legendi, vile su noću plesale ispod bukovih stabala, ostavljajući tragove u travi koje su ljudi pronalazili ujutro. Vjerovalo se da su oni koji bi zaspali pod bukvom mogli doživjeti vizije ili čak biti odvedeni u vilinski svijet. Zbog svega ovoga, bukva je zauzimala posebno mjesto u srcima gorštaka, kao simbol snage, izdržljivosti i duhovne moći.

Bukovim grančicama i ivanjskim cvijećem, tokom vjerskih praznika kao što je Ivanjdan, (7. jul) kićeni su torovi, ulazi na katunima i mjesta đe se okupljala čeljad. Ovaj običaj, duboko ukorijenjen u narodnoj tradiciji, bio je ispunjen simbolikom zaštite i blagoslova. Smatralo se da bukove grančice i ivanjsko cvijeće imaju magičnu moć da štite stoku, domaćinstvo i ukućane od zlih sila, uroka, bolesti i nepogoda. Njihovo postavljanje oko torova i ulaza u katune bilo je ritualni čin kojim se obezbjeđivala zaštita i prosperitet tokom cijele godine.

Osim toga, ove grančice i cvijeće postavljali su se i na druga važna mjesta, kao što su bistijerne, ublovi,  štale, izvori i ognjišta,  simbolizovali su obilje, zdravlja i plodnost. Na Ivanjdan, koji je bio jedan od najznačajnijih praznika u narodnom kalendaru, vjerovalo se da priroda doseže svoj vrhunac moći a bukva, kao sveto drvo, nosila je u sebi tu snagu i energiju. Kićenje bukovim grančicama bio je i dio šireg rituala obilježavanja prelaska iz proljeća u ljeto, kada su ljudi izražavali svoju zahvalnost prirodi i molili za plodnu i rodnu godinu. U nekim krajevima, bukove grančice i ivanjsko cvijeće ostavljali su na vratima i prozorima kako bi spriječili ulazak negativnih energija u kuću a takođe su ih nosili kao amajlije koje su štitile od uroka. Ovaj običaj, preživjevši vjekove, svjedoči o dubokoj povezanosti gorštaka sa Lovćena sa prirodom i vjerovanju u mističnu moć biljaka, posebno bukve, koja je bila zaštitnik domova, porodica i stoke. Veselin Čajkanović je takođe zapisao da se u Crnoj Gori na Spasovdan kuće i okućnice kitile bukovim i ljeskovim granama i vijencima. Kao i na Đurđev dan kako bi se kuća zaštitila od udara groma.

Ostala je izreka među gorštacima Lovćena: ,,Ubilo te jada koliko bukvu na Koložunjsko ždrijelo.“ Ova izreka nosi u sebi duboko ukorijenjenu predstavu o surovim prirodnim uslovima koji su vladali na Koložunjskom ždrijelu, dijelu njeguškog podvršja đe su se često susretale velike oluje, nevremena, silovite kiše, bure sa mora, gromovi i teški snjegovi. Koložunjsko ždrijelo je bilo poznato po svojoj nemilosrdnoj klimi, đe su bukve, uprkos svojoj otpornosti, bile izložene stalnim izazovima prirode. Ova izreka slikovito opisuje snagu i trajnost bukve, ali i patnju i izdržljivost ljudi koji su živeli u ovom nepristupačnom i surovom kraju. Bukve na Koložunjskom ždrijelu morale su izdržati nemilosrdne vjetrove i udare bure, često se savijajući do zemlje, ali nikada ne odustajući, baš kao što su i gorštaci Lovćena istrajavali kroz teške životne izazove. Ova izreka je tako postala simbol borbe protiv nedaća, đe je svaka bukva na Koložunjskom ždrijelu bila poput hrabrog gorštaka – izložena svim nedaćama, ali nepokolebljiva i postojana. U prošlosti, ove prirodne sile često su odsijecale sela od ostatka svijeta a ljudi su se oslanjali na svoju snagu i jedinstvo kako bi preživjeli zimske mjesece, baš kao što su bukve prkosile nevremenima, postajući tako simbol upornosti i snage na sve životne teškoće.

Danas bukva na Lovćenu predstavlja izuzetno složen i važan resurs kojem treba posvetiti punu pažnju i brigu, naročito u kontekstu klimatskih promjena i snažnog uticaja na ekosistem Lovćena. Kao jedna od ključnih vrsta u šumskim zajednicama ovog područja, bukva ima presudnu ulogu u očuvanju biodiverziteta, stabilnosti zemljišta i vodenih režima. Međutim, zbog promjena u klimatskim uslovima, poput porasta prosječnih temperatura, smanjenja količine padavina i učestalijih suša, bukove šume postaju sve ranjivije. Ovi stresni uslovi mogu dovesti do slabljenja stabala, povećane podložnosti bolestima i štetočinama, pa čak i do smanjenja regeneracije mladih biljaka. Zbog ovih izazova, očuvanje bukve na Lovćenu postalo je pitanje od izuzetnog značaja, ne samo za ekološki balans, već i za očuvanje kulturnog i istorijskog identiteta ovog kraja. Bukva, koja je vjekovima simbolizovala snagu, otpor i duhovnu povezanost gorštaka sa prirodom, sada zahtijeva pažljivu zaštitu i održivo upravljanje kako bi nastavila da ima svoju vitalnu ulogu u ekosistemu. Posebno je važno sprovesti strategije za očuvanje i obnavljanje bukovih šuma, koje uključuju monitoring zdravstvenog stanja šuma, kontrolu štetočina, kao i prilagođavanje šumarskih praksi novim klimatskim uslovima. Pored toga, edukacija lokalne zajednice o značaju bukve i potrebi za njenim očuvanjem ključna je za dugoročno održavanje ovog ekosistema. Bukva na Lovćenu, simbol brojnih generacija gorštaka, ne predstavlja samo drvo ili šumu, već i dio žive istorije, kulture i tradicije koja se prenosi sa koljena na koljeno. Održavanje ovog simbola zahtijeva zajednički napor svih, kako bi se obezbijedilo da i buduće generacije mogu uživati u njenom hladu, ljepoti i svim dobrobitima koje pruža. U svijetu sve većih ekoloških izazova, očuvanje bukve postaje simbol borbe za očuvanje prirodne baštine i kulturnog identiteta Lovćena i njegovih gorštaka.