Piše: Željko Rutović
Vise nego ikada u istoriji danas se postavlja pitanje-ko je čovjek i koja je svrha njegovog postojanja? To pitanje podjednako debatuju filozofi, sociolozi, antropolozi,eticari, estetičari, kulturolozi, pedagozi…no ne manje tim fenomenom današnjice bave se gotovo podjednako i satiričari, čineci to na vrlo ubjedljiv i uspješan način.
Ako se, što bi rekao njemački filozof i sociolog Maks Horkhajmer “ideologija skriva u računu vjerovatnoće” onda nam ta vjerovatnoća sve više govori da čovjek današnjice nije ono što je nekad izvorno i ontološki vjekovima bio. Dodamo li ovome globalne trendove misaono kritičke apatičnosti velikog dijela čovječanstva, eto onda smisla, svrhe, inspiracije i razložnosti naslova Boškovićeve knjige aforizama Čovjek, šta to bješe?
Dok društvo ne nađe odgovor na to teško pitanje, sve ćemo se visše ponašati kao plutajuća gomila razbacanih jedinki bez cilja i smisla. Dijalektički rezultat ovog procesa na štetu čovjeka više je nego vidljiv. Tek, što je za jedne u ovom procesu privlačnost, za druge je upozoravajuće odumiranje tradicionalnog čovjeka, o čemu nas svojim aforizmom upozorava Zoran Bošković.
Tamo gdje je čovjek svjesno omanuo, tehnologija kapitalizma sadašnjosti sigurno neće. Znač, i u tom novom,vrlom svijetu konzumerizma i banalnosti, koji dramatično nastaje, dobri, stari, prirodni čovjek nestaje, i otuda i opet povratak aforizmu i ozbiljnoj autorovoj upitanosti – Čovjek, šta to bješe?
U aforističkom tematskom iskazu Zorana Boškovića nema okolišenja i šminkanja istine. On na duhovit i ironičan način razotkriva nevesele i opore istine o društvu i čovjeku i sve to višeslojno i precizno iskazano, tako da tu nema zadrške i naknadnog tumačenja. On na svoj poseban način pitko oblikuje i artikuliše ono što gotovo svako od nas misli i osjeća, ali nije u stanju da se u takvoj formi izrazi. Pitajući se o čovjekovim slabostima, iskovao je gorke satirične i ironične istine vremena koje će ostati da svjedoče za neka dolazeca vremena i iznova propitivanja- Čovjek, šta to bješe? Svojim satirično – alegoričnim duhom autor portretiše mnogo čega – od mentaliteta palanke, idolopoklonstva, poltronstva, neslobodne misli i čovjeka, sujete, poroka, zlovolje i ljubomore, kvarenja duha i čovjeka, i sve to slikovito dobroćudnim aforizmom, na način da razvedri sumorne i mrzovoljne a izazove osmijeh sve više oko nas natmurenim, tako da prirodno slijedi pitanje – Čovjek, šta to bješe?
Bošković je u svom društvenom djelovanju pokazao da je primjer čistog moralnog stava, humanosti, solidarnosti i pravednosti, tako da duh aforizma koji propituje čovjekovu sustinu je posebna vrijednost sazdana na autorovom ontološkom i vrijednosnom etičkom stavu.
Boškovićev aforizam karakteriše misaonost, metaforičnost, semantička višeslojnost što sa kulturom kontrapunkta daje knjizi osobeni dinamički ritam. Fragmenti tog aforizma, kao univerzalnog arhetipa sami po sebi su predložak nekog šireg sociokulturološkog eseja – studije koji tretira suštinu i dubinu sveukupnog iskaza čovjekovog bića, sa svim manama, povodljivostima i interesnom prilagodljivošću. Otuda i taj ostar, duhovit, ali pravedan odnos koji se sumarno referira na pitanju – Čovjek, šta to bješe ?
I sve rečeno, autor satirično nijansira, između analize i sinteze, sve od uzroka do posledice, u čijim dimenzijama se prelamaju izazovi čovjekove slabosti, sujete, zavisti, ljubomore, etička posrnuća, koja u aforizmu dobijaju status zanimljive i čitlijive književne forme.
Sveukupno, između ironije, kritike, analize, metafore, paradoksa, autor čitaocima nudi posve jasne poruke i pouke – a onaj koji ih tako ne vidi i ne cita, samo zorno potvrđuje Boškovićevu tezu i temu, pitanje, problem i fenomen iskazan u pregnantno dubinskom upečatljivom naslovu knjige – Čovjek, sta to bjese?
Konačno, svojom knjigom – aforističkim prvjencem, Zoran Boskovic na uspješan način pospješuje i širi kolektivne horizonte satirično kritičke misli, kao svojevrsne zdravosti društva, tj. borbe protiv učmalosti i okoštalosti čovjekovog duha koji, sve je više primjetno, umjesto voljnog subjekta, sve više postaje neupitani zadovoljni objekt.
Pa da, potpuno opravdano pitanje, fenomen i problem ovovremene epohe – Čovjek, šta to bješe?
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].