Intervju sa Željkom Kaluđerovićem: Ćerka Itana odabrala da se vrati Crnoj Gori

U iskrenom razgovoru s Željkom Kaluđerovićem, predsjednikom Crnogorskog društva ,,Lovćen”, osjećaji nostalgične ljubavi prema Crnoj Gori prožimaju svaku riječ. Dok opisuje svoje djetinjstvo i mladost provedene u Lovćencu, njegove misli lutaju prema planinskim vrhovima Ćeklića i šetalištima Cetinja. Svaka uspomena, svaki miris, svaki zvuk vraća ga u toplinu doma, gdje je ljubav prema zavičaju usađena u svaku poru njegovog bića.

Njegova priča o tome kako je prenosio ljubav prema Crnoj Gori na svoju kćerku Itanu Kaluđerović – Perišić, otkriva duboko ukorijenjeno naslijeđe koje se prenosi s koljena na koljeno. Njihove zajedničke večeri provedene uz crnogorske pjesme i priče o herojstvu prošlih generacija postale su temeljna vezivna nit koja ih je spojila. Njegova kćerka, koja je odabrala da se vrati Crnoj Gori i tamo gradi svoj život, svjedoči o dubokoj povezanosti i naslijeđu koje joj je ,,usadila” porodica.

Kroz njegove riječi o aktivnostima Crnogorskog društva ,,Lovćen” iz Lovćenca, osjeća se duboki ponos i predanost očuvanju tradicije i kulture. Manifestacije koje organizuju postale su više od događaja – postale su simbol zajedništva, povezujući ljude iz različitih krajeva s istim osjećajem pripadnosti.

Na kraju, dok poziva građane Crne Gore da čuvaju svoje naslijeđe i prirodu, njegove riječi zrače snažnom emotivnom snagom. On podsjeća na vrijednost svakog koraka na tlu voljene zemlje, svake pjesme koja odzvanja kroz planinske doline, svakog susreta koji obogaćuje dušu. Kaluđerovićeva poruka nosi sa sobom ne samo poziv na čuvanje tradicije, već i podsjećanje na ljubav koja nas veže za mjesto koje nazivamo domom, čak i kad smo kilometrima daleko.

#CGDIJASPORA: Opišite nam vašu porodična migracija iz Ćeklića u Vojvodinu, tačnije u Lovćenac?

#Željko Kaluđerović: Moj otac rođen je u Kranjem Dolu u Ćeklićima, opština Cetinje, 1944. godine. Zajedno sa kolonistima dolaze u Vojvodinu i naseljavaju mjesto Lovćenac, tadašnji Sekić. Ja sam rođen 1969. godine, cijeli svoj život provodim u Lovćencu, tu završavam osnovnu školu. Kasnije, srednja poljoprivredna škola bila je moj izbor. Ostatak života vezujem za Lovćenac u kome i danas živim.

#CGDIJASPORA: Možete li podijeliti s nama neko posebno iskustvo ili uspomenu iz djetinjstva ili mladosti koje je uticalo na vašu ljubav prema Crnoj Gori?

#Željko Kaluđerović: Svaka uspomena kao đetetu, a kasnije kao mladiću, i na kraju kao zrelom čovjeku, vezuje se za Kranji Do, moje Ćekliće i moje Cetinje. Čistoća vazduha, prirodne ljepote i planine koje prve ugledam kroz prozor strikove kuće u Ćeklićima. Cetinjsko korzo, dvorac kralja Nikole i Biljarda, jedni su od obaveznih posjeta kada god iskoristim priliku da odem u Crnu Goru. Pored Cetinja i Ćeklića, ljeta sam provodio u Baru kod babe i đeda sa majčine strane. Njihove priče o antifašizmu i borbama u ratu uvijek mi je bilo zanimljivo. Upijao sam sve te priče i volio uvijek iznova da ih slušam. Baba je bila nosilac spomenice u ratu i na dan njenog ispraćanja na vječni počinak, počasnom paljbom država joj je zahvalila.

#CGDIJASPORA: Koje su bile vaše najvažnije veze sa Crnom Gorom?

#Željko Kaluđerović: Trenutno je moja najvažnija veza sa Crnom Gorom moja kćerka koja je tamo završila studije na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK) i odlučila da se vrati korijenima i ostane tamo.

#CGDIJASPORA: Kako ste prenosili svoju ljubav prema Crnoj Gori na svoju porodicu i bližnje?

#Željko Kaluđerović: Imam jednu kćerku. Od njenog rođenja prenosio sam joj ljubav prema Crnoj Gori. I ne samo ja. Moj otac, supruga i brat pomogli su mi u tome. Pjevali smo joj crnogorske pjesme, pričali priče o Crnoj Gori, kad god smo mogli odlazili u posjetu… To je rezultiralo time da je, kako sam rekao u prethodnom odgovoru, odlučila da upiše FCJK na Cetinju i postane magistar crnogorske književnosti i jezika, zaposli se na jednoj od televizija u Crnoj Gori, a sada upozna svoju bolju polovinu i u mojoj Crnoj Gori ostane.

#CGDIJASPORA: Kako ih učite i podstičete da cijene crnogorsku kulturu i nasljeđe?

#Željko Kaluđerović:  Posjete crnogorskim večerima, bavljenje crnogorskom književnošću, slušanjem muzike koja opjevava ljepote Crne Gore… Sve to doprinosi i utiče, a ljubav prema Crnoj Gori najprije se stiče u kući.

#CGDIJASPORA: Kako planirate njegovati svoju vezu s Crnom Gorom u budućnosti? Koje su vaše želje i ambicije u vezi s tim?

#Željko Kaluđerović: Preko 15 godina postoji Crnogorsko društvo ,,Lovćen” Lovćenac. Naše društvo odabranih članova posvetilo se očuvanju tradicije, običaja i jezika i na tome kroz projekte i manifestacije, o kojima ću detaljnije kasnije, temeljno radi.

#CGDIJASPORA: Koje su glavne aktivnosti vašeg Crnogorskog društva ,,Lovćen” iz Lovćenca u promociji crnogorske kulture i tradicije?

#Željko Kaluđerović: Crnogorsko društvo ,,Lovćen” iz Lovćenca pomno prati društveno politička dešavanja u Crnoj Gori i nerijetko iznosi svoje stavove po svim pitanjima. Organizovali smo niz muzičkih koncerata na kojima su pjevali crnogorski izvođači, niz književnih večeri koje su predstavljale crrnogorske autore, bili redovni navijači naše reprezentacije na utakmicama, kao i manifestacije koje očuvavaju tradiciju i običaje crnogorskog naroda.

#CGDIJASPORA: Koje su najznačajnije manifestacije i događaji koje Crnogorskog društva ,,Lovćen” iz Lovćenca organizuje tokom godine?

#Željko Kaluđerović: ,,Plemenske viteške igre” i “Raštanijada” su dva glavna događaja koja su sada već poprimila dimenzija tradicionalnih, pa su mještani Lovćenca i okolnih mjesta uzeli aktivno učešće na njima. Posebno nam zadovoljstvo pričinjava odaziv i učešće građana svih uzrasta, pogotovo najmlađih, a prethodnih godina su na ove manifestacije dolazili i naši prijatelji sa Njeguša,  koji su se takmičili u bacanju kamena s ramena, vuči konopa i sličnim igrama.

#CGDIJASPORA: I na kraju neka vaša poruka?

#Željko Kaluđerović: Pa poslati poruku u ovom vremenu, sa svim ovim dešavanjima zaista je kompleksno. Ali, poručio bih građanima Crne Gore da nikada ne zaborave da je to njihova država, da njeguju svoj jezik i da čuvaju svoje! Jer, neko bi, ko je kilometrima daleko, dao mnogo toga da ima priliku da živi u Crnoj Gori i divi se njenim prirodnim ljepotama.