Intervju sa prof. dr Ernesom Erkom Kalačem: Svojom energijom, vizijom i upornošću promijenio mnoge živote

Piše: Nada Stojanović

Prateći put od Crne Gore do Njemačke, otkrivamo jedno izvanredno putovanje. To nije samo geografsko putovanje, već i duhovno i profesionalno putovanje koje oblikuje život i sudbinu jednog čovjeka.

Prof. dr Ernes Erko Kalač, poznat po svojoj predanosti i radu u oblasti sporta, integracije migranata i socijalnog razvoja, priča nam svoju inspirativnu priču. Kroz razgovor s njim, otvaramo prozor u svijet jednog čovjeka koji je svojom energijom, upornošću i vizijom promijenio mnoge živote, kako u Njemačkoj, tako i u Crnoj Gori.

Prateći njegov put, otkrivamo ne samo izazove s kojima se susreo, već i načine kako ih je prevazišao. Od prvih koraka u novoj zemlji, pa sve do izgradnje karijere koja je prepoznata i cijenjena ne samo u sportskim krugovima, već i od strane njemačke vlade.

Kroz njegov rad, vidimo snagu sporta kao alata integracije i razvoja, ali isto tako osluškujemo njegove misli o važnosti ostanka i rada u domovini, Crnoj Gori.

Dok razgovaramo o njegovoj fondaciji i aktivnostima koje sprovodi, osvježavamo svijest o važnosti podrške obrazovanju i sportu za mlade generacije. Kroz njegovu priču, duboko zaranjamo u pitanja identiteta, nacionalne pripadnosti, ali i univerzalne vrijednosti ljubavi prema domovini i zajednici.

Profesor dr. Ernes Erko Kalač nije samo osoba koja je ostvarila uspjeh u inostranstvu, već i aktivni graditelj mostova između kultura, ljudi i država. Kroz njegovu priču, osjećamo dodir inspiracije i nadahnuća, te vidimo da je istinski uspjeh onaj koji se mjeri ne samo kroz individualne dosege, već i kroz doprinos široj zajednici.

Crna Gora ne samo što ima dragocjeno mjesto u njegovom srcu, nego predstavlja oazu ljubavi. Iz Crne Gore je puno toga ponio i kako ističe ,,naučio da se nikad ne predaje”. Sada živi 25 kilometara od Frankfurta na Majni u saveznoj državi Hessen.

#CGDIJASPORA: Kako biste opisali svoj put od Crne Gore do Njemačke i kako ste se prilagodili na život i rad u novoj zemlji?

#Ernes Erko Kalač: Ako bih to opisao sa jednom riječju „trnovit“, a ako bih opisao moj životni put, onda bih dodao – pošao sam u svijet „trbuhom za sportom“. Bio sam željan sportskih uspjeha, a i znanja. Kao sportista sam naučio da se do rezultata može doći samo sistematskim i planskim radom i treningom. Kao čovjek željan znanja znao sam da je knjiga i učenje moja budućnost. Tako da sam sklopio te dvije osobenosti, ali kao svaki čovjek što to čini i najduži put počinje prvim korakom. Moj prvi posao je bio u čistačkoj firmi i prva plata je bila 640 njemačkih maraka, što bi danas iznosilo 320 eura, ali sam znao da je to početak i bio sam sretan da sam dobio posao. Moram da priznam da sam i na prvom poslu u čistačkoj firmi želio da budem najbolji radnik, što sam i uspio. Naravno učeći jezik i prije svega baveći se dalje sportom i daljim studirnjem je moj život dobijao na kvalitetu, ali je bilo teških godina.

#CGDIJASPORA: Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se susreli prilikom migracije u Njemačku, i kako ste ih prevladali?

#Ernes Erko Kalač: (Ne)poznavanje jezika je bila glavna prepreka, ali kao sportista i kao trener sam, kako ja kažem imao govor tijela, sto mi je omogućilo da vrlo brzo dođem u kontakt sa građanima i da sa njima učim jezik. I kada sam prvi put postao prvak u karateu Njemačke 1998. godine, već je bilo sve drugačije, prve nagrade, prvi prijem kod gradonačelnika itd.  Kao trener sam izgradio simpatiju u sportskom kolektivu, tako da je sportski klub, a i roditelji pokazali želju da mi pomognu. Prilikom pronalaska stana, posla, namještaja za stan i do prvog auta sam došao keditom bez garancije banke. Naravno ja sam to povjerenje opravdao mojim radom i trudom. A onda kada sam diplomirao sportske nauke 2000. godine, to je već bio drugi život.

#CGDIJASPORA: Kako ste uspjeli izgraditi svoju karijeru u Njemačkoj?

#Ernes Erko Kalač: Ja sam se bavio naukom i bio migrant koji je sebi gradio život baveći se sportom. Napravio sam koncept koji sam nazvao „Integracije kroz sport“ i sa tim programom sam skrenuo pažnju javnosti, a i politike. Dobio sam šansu da prestavim taj koncept, koji mi je otvorio put za uspjeh i izgradnju karijere. Taj koncept je opisao kako migranti baveći se sportom brzo uče jezik, brzo budu dio društva – uvaženi i cijenjeni građani. Taj koncept je od 2002. godine uvršten u budžet Savezne vlade Njemačke za koje je izdvojeno 13 miliona eura godišnje.

Poznat je moj koncept ,,Para-Karate” (Karate za osobe sa hendikepom) koji sam izgradio prvo u Karate savezu Njemačke, a onda i pri Svjetskoj karate federaciji, koji je bez i malo skromnosti najveći pokret u svijetu karatea.

Takođe sam izgradio koncept „Paket obuke“ koji pomaže djeci koja dolaze iz socijalno ugroženih familija. Na primjer toj djeci i omladini se plaća: članarina u sportskim kolektivima (10 eura mjesčno), dopunska nastava, kurs za muzičko vaspitanje, kurs za plivanje itd.

Dodjela Ordena zaluga za narod, Kalac i predsjednik SR Njemačke – Dr. Frank Walter Steinmaer (2021)

#CGDIJASPORA: Vaš kompletan rad zasnovan je na poboljšanju socijalnog statusa ugroženih, što je SR Njemačka itekako prepoznala i izuzetno Vas cijeni?

#Ernes Erko Kalač: Da. Naravno trebam da naglasim da politika i oni koji snose odgovornost u SR Njemačkoj nije željela i uvidjela moje kvalitete za poboljšanje socijalnog života u Njemackoj, ne bih ni ja imao uspjeha. Vrlo sam ponosan na moj rad, ali i na moju SR Njemačku, na njene političare, a i građane koji imaju viziju budućnosti. To može samo jedna ekonomski razvijena i demokratski napredna zemlja, kao sto je to Njemačka

#CGDIJASPORA: Bavili ste se i sportom, koje su ključne razlike u sportskoj kulturi između Crne Gore i Njemačke koje ste primijetili?

#Ernes Erko Kalač: Moj moto baveći se sportom je uvijek bio „Sport govori sve jezike“, tako sam se i ponašao. Moram da priznam da sam kao izgrađen sportista puno lijepog ponio iz Crne Gore i ovdje uspio da implementiram kao npr: bavljenje vrhunskim i takmičarskim sportom i samim tim nadogradim sport u Njemačkoj. Ovdje je sport kao prvo namijenjen za masovno bavljenje čime se poboljšava zdravlje. Sportsko olimpijski savez Njemačke broji 30 miliona članova. Zatim u Njemačkoj je volanterizam na vrlo visokom nivou. Više od 29 milona građana Njemačke se bavi volonterizmom, što ne samo da dopunjava život ljudi, nego Njemačka ima od toga finansijsku korist od na primjer 19,14 milijardi eura.

Kalac sa dr. Bach -predsjednikom Međunarodnog olimpijskog komiteta (foto: IOC)

Sa kancelarim Olaf Scholz

#CGDIJASPORA: Kako ste postali uvažena figura od strane njemačke vlade, i koje su vaše uloge i odgovornosti u tom kontekstu?

#Ernes Erko Kalač: Moj rad kao što sam već naveo je primijećen i implementiran u društvu što je donijelo puno benefita SR Njemačkoj. Ja sam bio aktivni član Socijal – demokratske partije Njemačke do 2018 godine, kada sam se povukao sa svih pozicija i posvetio dalje nauci i sportu. Danas sam vrlo blizak sa Vladom Olaf Scholz, sa njim sam i lični prijatelj.

#CGDIJASPORA:  Kako vidite ulogu sporta u integraciji migranata u Njemačkoj, s obzirom na vaš angažman?

#Ernes Erko Kalač: Sport je jedna odskočna daska za integraciju migranata. Naravno da je sport u svojim okvirima ograničen, ali otvara mnoga vrata jer su kao i kod nas sportisti cijenjeni i uvaženi. Međutim pored sporta osnovno je raditi i imati svoj stabilan radni život. SR Njemačka je ekonomski i politički stabilna i otvara vrata svima onima koji žele da rade i brzo osiguraju svoje egzistencijalno  pitanje.

Sa Rudi Völler

#CGDIJASPORA: Kako vidite saradnju između Crne Gore i Njemačke u području sporta, i koje prilike vidite za daljnju saradnju?

#Ernes Erko Kalač: Crna Gora je jedna prelijepa zemlja. Zemlja dobrih ljudi i zemlja prirodne ljepote. Sve to je u zadnje vrijeme i vrlo lijepo propraćeno medijski u SR Njemačkoj, tako da Crna Gora treba da ostane turistička destinacija i izazov za mnoge turiste, ali i za sportske kolektive koji bi mogli da obavljaju pripreme. Međutim, postoji jedan problem. Crna Gora nije povezana avionskim linijama, ili ako je, to je vrlo malo. Na tome treba puno da se radi. Inače svi koji su bili sa mnom u Crnu Goru ponovo su došli i uvijek ponavljaju da je naša zemlja  prelijepa. A ja kažem uvijek da je Crna Gora moja oaza ljubavi.

#CGDIJASPORA: Koji su vaši savjeti za mlade ljude koji razmišljaju o odlasku u inostranstvo?

#Ernes Erko Kalač: Kao čovjek koji je bio buntovnik i vizionar, kada bih opet došao u situaciju da pođem trbuhom za sportom, to bih i uradio. Međutim, u Crnoj Gori može da se živi i radi, kao i u Njemačkoj. Mislim da mladi ljudi trebaju da ostaju u Crnu Goru, a pogotovo školovani i perspektivni. Neka samo zamisle jedno – ako napuste Crnu Goru i pođu da traže posao, ovamo im niko neće pomoći, a pogotovo ne političari. Zašto ne bi u Crnoj Gori sa takvim pogledom na budućnost našli posao i gradili svoju budućnost.

#CGDIJASPORA: Šta biste uradili u Crnoj Gori kako bi se opšte stanje poboljšalo?

#Ernes Erko Kalač: U Crnoj Gori treba da se mire politicari i da se okrenu ekonomskom razvoju Crne Gore, da ne dozvole da im mladi i perspektivni ljudi napuštaju zemlju i da slušaju glas naroda. Da se kane populizma i nacionalizma. U Crnoj Gori žive svi ljudi vjekovima skupa, cijene se, poštuju se i uvijek su na usluzi jedni drugima.

Jednom sam rekao ovako: Svi mi koji smo rođeni u Rožajama, smo ponosni kako na džamiju „Sultan Murat“, „Kućansku“ džamiju tako i na crkvu „Ružicu“, jer su sve one dio nas, našeg zajedništva, našeg života, naše slobode, našeg karaktera, naše kulture, dio naše prošlosti i budućnosti, identiteta, zato ih volimo i ponosni smo na njih!

Sa stipendistima fondacije u Rožajama

#CGDIJASPORA: Imate fondaciju Prof. Dr. Ernes Erko Kalac u Crnoj Gori, koje njene aktivnosti?

#Ernes Erko Kalač: Moja fondacija je aktivna u Crnoj Gori od 2017 godine. Od tada pa do danas sam podijelio 350 jednokratnih stipendija djeci Rožaja, 112 stipendija studentima, pomoć školama vjerskih institucija u Rožajama, kako Islamskoj zajednici, tako i Crkvi Ružici. Ukupni fond završno sa 2023. godinom iznosi 110.000 eura. Moram da se ogradim, da se moja fondacija bavi isključivo dodjeljivanjem stipendija sportistima i učenicima, odnosno studentima, jer smatram da je za obrazovanje i sport potrebna moja pomoć, a da za sve ostale socijalne potrebe građana treba da se bavi država ili fondacije koje se za to specijalizuju. Bitno je još da se zna da je moja fondacija prvenstveno aktivna u Njemačkoj i da ja trebam da se usklađujem prema zakonima SR Njemačke. Naravno aktivnosti moje fondacije bez učešća žirija ne bi bio uspješne i zato koristim priliku da se zahvalim prof. Indiri Agović Fazlić, prof. Erolu Tahiroviću i dipl. ing Dušku Garoviću koji svoje aktivnosti sprovode isključivo volanterski.

Sa stipendistima moje fondacije u Podgorici

Sa prijateljima u Starom Baru

Sa Komšicem

Portal CGdijaspora