U SJEĆANJE NA IVANU MRVALJEVIĆ-SVJETLOST POZORNICE CRNE GORE (1976-2024)

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicicista

Cetinje, grad slikara, umjetnika, pisaca, glumaca, reditelja, izgubilo je jednu od svojih najplodnijih umjetnica, damu i divu čiji je osmijeh plijenio Crnom Gorom i regionom. Ivana Mrvaljević, glumica, producentkinja, direktorica, bila je borac ne samo na pozorišnim i životnim stazama, već diva u čijem je srcu uvijek bila gluma i ljubav prema Crnoj Gori. „Ne plačite zato što je završeno, smijte se zato što se dogodilo.“ Ove riječi američkog autora i pisca Teodora Susa odzvanjaju kao podsjetnik na neizmjeran doprinos koji je Ivana dala svojoj umjetnosti i narodu. Njena strast prema glumi i pozorištu bila je više od pukog poziva – bila je to ljubav koja je prešla granice scene i dotakla srca mnogih. Kao što je Victor Igo rekao, “Oni koji žive su oni koji se bore. “ Ivana je svojim životom i djelom ovjekovječila ovu izreku. Snažna i neustrašiva, sa blistavim umom i velikim srcem, ona je bila snaga koja se usprotivila svakom izazovu, kako na sceni, tako i u životu. U svakoj svojoj ulozi, Ivana je ostavila dio sebe, ispreplićući svoje emocije i strasti s likovima koje je igrala. Kao što je jednom rečeno, “Umjetnost je ogledalo koje odražava onoga ko gleda, a ne ono što se gleda. “ Ivana je bila ogledalo u kojem su se mnogi prepoznali, pronalazeći u njenim predstavama i filmovima odjek sopstvenih osjećanja i iskustava.

Ta magija odrastanja u Cetinju, đe se nalazi Kraljevsko Pozorište Zetski Dom, je više od opšteg geografskog i kulturnog konteksta; to je simbol i vječni plamen glumačkog duha i tradicije. Taj duh i dug mnogobrojnih generacija glumaca duboko je bio utkan u intelektualnu ličnost Ivane Mrvaljević. Njeni korijeni u ovom istorijskom i kulturnom centru Crne Gore oblikovali su je kao umjetnicu koja je svojim radom i talentom oživjela duh ovog prestižnog pozorišta. Cetinje, kao kolijevka crnogorske kulture i umjetnosti, pružilo je Ivani ne samo obrazovanje i inspiraciju, već i jedinstvenu perspektivu koja je obogatila njene predstave. Zetski Dom, kao simbol kulturnog i umjetničkog identiteta, bio je svjedok njenog umjetničkog rasta i razvoja.  Ivana je na sceni usavršavala svoje glumačke vještine, upijajući znanje i iskustvo koje se prenosilo kroz generacije. Njeni nastupi na sceni pozorišta u Crnoj Gori nisu bili samo predstave; bili su to trenuci kada se prošlost i sadašnjost spojile, stvarajući nezaboravne umjetničke doživljaje. Ivana je u svakom liku koji je tumačila unosila dio sebe i svoje Cetinjske baštine, na taj način dajući počast i odajući priznanje bogatoj istoriji i kulturi svog rodnog grada. Kao što je neko jednom rekao, “Umjetnik nije odvojen od svoje zajednice, već je proizvod nje.“ Ivana Mrvaljević je bila upravo to – proizvod Cetinja i bogate umjetničke tradicije koja je njegovala i podržavala njeno umjetničko izražavanje. Njen život i karijera bili su svjedočanstvo o snazi i ljepoti te kulturne i umjetničke baštine.

Ivana Mrvaljević diplomirala je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u Cetinju 1999. godine, u klasi Bora Stjepanovića, jednog od najcenjenjenih profesora i umjetnika u regionu. Sticanje obrazovanja pod njegovim mentorstvom bilo je ključno u oblikovanju njenog glumačkog identiteta i umjetničkog izraza. Tokom studija, Ivana se isticala svojom predanošću, talentom i sposobnošću da duboko prodre u srž likova koje je tumačila. Njeno obrazovanje na ovom prestižnom fakultetu pružilo joj je ne samo tehničko znanje i vještine potrebne za uspjeh u svijetu glume, već i intelektualnoj dubinu i osjećaju za umjetnost koji su obogatili svaku njeno izvođenje. Na Fakultetu dramskih umjetnosti u Cetinju, Ivana je imala priliku raditi sa nekim od najistaknutijih umjetnika i pedagoga na prostorima Zapadnog Balkana, što je dodatno obogatilo njeno umjetničko iskustvo. Ovi rani dani njenog obrazovanja bili su temelj na kojem je izgradila svoju impresivnu karijeru, koja je obuhvatala brojne zapažene uloge u teatru, na filmu i televiziji. Njeno vrijeme provedeno na Fakultetu dramskih umjetnosti bilo je više od opšteg obrazovanja; to je bio period intenzivnog ličnog i profesionalnog rasta, đe je Ivana razvijala svoj jedinstveni glumački izraz koji je kasnije postao prepoznatljiv u cijelom regionu. Njeno izvođenje odražavale su kombinaciju strasti, tehničke preciznosti i emotivne dubine, što je bilo direktno rezultat njenog obrazovanja i mentorstva koje je dobila na fakultetu.

Gluma nije samo dar i talenat; to je vječito more inspiracija i uspomena. Ivana je u tom moru bila kormilar koji je jedrio pozorišnim i filmskim daskama, pokazujući svu snagu svoje glumačke i intelektualne ličnosti. Svaki njen lik bio je odraz njenog dubokog razumijevanja i empatije prema ljudskoj prirodi. Kao što je jednom rekla Meril Strip, “Gluma je otkrivanje, ne oponašanje.“ Ivana je to savršeno personifikovala, neprestano otkrivajući nove dubine u svakom liku koji je tumačila. Njen pristup glumi bio je poput istraživanja, đe je svaki novi lik bio prilika da se otkriju neke nove istine o ljudskom iskustvu. Ona nije samo igrala uloge; ona je živjela kroz njih, donoseći svakom liku autentičnost i život. Njeni nastupi nisu bili samo predstave, već su bili prozori u svjetove puni emocija, sukoba i ljudskosti. Ivana je bila prava umjetnica koja je u svom radu koristila ne samo svoj talent, već i svoje iskustvo, intuiciju i znanje. Kao što Šekspir piše u “Hamletu“: “Svrha umjetnosti, iako su njeni oblici različiti, čija je dužnost, kao i prirode, ogledalo da drži pred stvarnost; da pokazuje vremenu njegovu sliku, poroku njegov oblik, i svakom dobu i tijelu njegov izraz.“ Ivana je bila upravo to ogledalo koje je reflektovalo stvarnost, dajući publici mogućnost da se suoči sa najdubljim aspektima ljudske prirode. Njeno naslijeđe u glumi i umjetnosti ostaje kao svjetionik inspiracije i strasti prema umjetnosti, vodič za buduće generacije glumaca koji teže da dostignu njen nivo umjetničkog izražavanja. Njena umjetnost i njeno srce ostavit će trajni trag u svijetu glume i kulture.

CETINJE I CRNA GORA

Pamtim mnoge lijepe književne večeri na kojima je Ivana Mrvaljević govorila poeziju na Cetinju, Podgorici i drugim gradovima. Njen osmijeh kojim je osvajala, njena riječ kojom je opijala publiku i njena šaputanja na pozornici ostavila su neizbrisiv trag. Cetinje i Crna Gora uvijek su bili na srcu i u srcu Ivane Mrvaljević. Njena borba za žensku emancipaciju, identitet i kulturu prevazilazi sve okvire. Pripadala je onim ženama koje ne trče sa vukovima, već idu ispred njih. Ivanina borba za prava žena bila je oslonac njenog života i karijere. Ona je bila glas snažne, slobodne i nezavisne žene, koja je svojim primjerom pokazivala put ka emancipaciji. Njena umjetnost nije bila samo izražavanje kreativnosti; bila je to i snažna izjava o ženskoj snazi i nezavisnosti. U svojim ulogama, bilo da je riječ o poeziji koju je govorila ili likovima koje je tumačila, Ivana je uvijek nastojala naglasiti važnost ženskog identiteta i njegovu ulogu u društvu. Njen doprinos kulturi Crne Gore išao je dalje od običnog glumačkog izraza. Ona je bila aktivistkinja koja je svojim radom i javnim angažmanom doprinosila jačanju svijesti o važnosti ženskih prava i ravnopravnosti spolova. Njen angažman nije bio ograničen samo na umjetničku scenu; ona je bila glas koji se čuo i u društvenim i političkim krugovima, promovišući ideju slobodne i nezavisne Crne Gore, đe su prava i slobode žena ključni dio društvenog identiteta i kulture. Ivana Mrvaljević će biti upamćena ne samo kao izvanredna umjetnica, već i kao žena koja je svojim djelovanjem inspirisala mnoge da teže većoj slobodi, jednakosti i pravednosti. Njen uticaj na emancipaciju žena u Crnoj Gori i njeno zalaganje za slobodu i nezavisnost ostavljaju trajni pečat na društvo, kao podsjetnik na njen neumoran rad i posvećenost borbi za bolji i pravedniji svijet.

Voljela je Crnu Goru od prvog dana, bila je u redovima crnogorskih indipendista, noseći ponosno svoje ime i borbu i želju za savremenu i Evropsku Crnu Goru. Ivana Mrvaljević, kao elokventne zagovornica slobode i pravde, stajala je čvrsto iza svojih uvjerenja, odražavajući težnje njenog naroda za napretkom i integracijom u širu evropsku zajednicu. Njeno zalaganje za nezavisnu Crnu Goru bilo je utemeljeno na dubokoj ljubavi prema svojoj zemlji i želji da vidi njenu transformaciju u moderno, demokratsko društvo. Ivana je svojim radom i angažmanom simbolizovala nadu i viziju Crne Gore koja se okreće budućnosti, poštujući svoju bogatu istoriju i kulturno nasljeđe, ali istovremeno teži ka evropskim vrijednostima i standardima. Kao umjetnica i aktivistkinja, Ivana je bila inspiracija mnogima, osobito mladim generacijama, koje su u njoj vidjele primjer hrabrosti i odlučnosti u borbi za bolje sutra. Njen doprinos u jačanju nacionalnog identiteta i promociji Crne Gore kao moderne, evropske države ostavio je neizbrisiv trag. Ivana Mrvaljević nije samo igrala uloge na sceni; ona je živjela ulogu patriote i borca za slobodu, čiji je glas bio snažan i jasan. Njena posvećenost ideji slobodne, suverene i napredne Crne Gore bila je odraz njenog neumoljivog duha i nepokolebljive vjere u potencijal svoje domovine da ostvari svoje najveće ambicije i snove. Uz njen život i djelo išle bi riječi:

“Nezavisnost je svitanje novog dana, trenutak kad se snovi i stvarnost susreću na horizontu nade.“

Ove riječi savršeno odražavaju duh Ivane Mrvaljević ali i slobodne Crne Gore, zemlje koja je kroz svoju istoriju prošla put transformacije i obnove. Ivana Mrvaljević, kao umjetnica i aktivistkinja, bila je dio ovog istorijskog procesa, koristeći svoj talent i glas kako bi doprinijela stvaranju bolje i slobodnije domovine. Njen umjetnički i društveni angažman bio je odraz njenog dubokog poštovanja prema tradiciji i kulturi svoje zemlje, kao i njenog neumornog rada na stvaranju bolje budućnosti za sve njezine građane. Njen odlazak nije samo gubitak za Crnu Goru, već za čitav svijet umjetnosti. Ali, kao što je Rumi rekao: “Ne tuguj. Sve što gubiš dolazi nazad u drugom obliku.“ Ivana će živjeti kroz svoje radove, inspirišući generacije koje dolaze, a njen duh će i dalje biti prisutan u svakom stihu, pokretu i emociji koju je tako vješto prenosila.

Grad Cetinje, ove prohladne januarske noći, dobilo je tihi plašt tuge i sjete. Ulice su odjekuju tišinom koja je govori više od riječi a vazduh je ispunjen osjećajem gubitka koji se ne može izraziti riječima. U svakom kutku grada, u srcima ljudi, odzvanjala je tišina kao odgovor na vijest koja je zadesila naš ponosni grad i Crnu Goru – vijest o gubitku jedne od svojih najsvjetlijih zvijezda, Ivane Mrvaljević. Prazne ulice Cetinja večeras su kao pozornica na kojoj se odigrala tiha predstava tuge. Svjetla su treperila slabije, kao da su dijelila bol sa svojim stanovnicima. Slike prošlosti, odjeci smijeha i aplauza koji su nekad ispunjavali grad, sada su se pretvorili u suze koje su klizile niz obraze onih koji su je poznavali, voljeli i divili se njenom talentu. Na svakom koraku osjećao se duh Ivane Mrvaljević, duh koji je bio utkan u samo tkivo grada. Njena prisutnost i dalje je tu, u sjećanjima, u pričama koje se prepričavaju u tragovima koje je ostavila za sobom. Cetinje će večeras plakalti za umjetnicom koja je svojim radom, svojom strašću i ljubavlju prema umjetnosti, ostavila neizbrisiv trag u srcima ljudi. Neka je sjećanje na Ivanu Mrvaljević vječno, kao što su vječne uloge koje je odigrala i tragovi koje je ostavila u srcima onih koji su imali sreću da je poznaju, gledaju i dive joj se. Neka joj je laka crnogorska zemlja, koju je toliko voljela i kojoj je posvetila svoj život i umjetnost. Jer nebo nad Crnom Gorom večeras će dobiti još jednu zvijezdu koja će trajati, obasjavati i podsjećati nas na vječnu snagu riječi, emocija i patriotizma.

Iz obimne biografije Ivane Mrvaljević izdvajam:

Ivana Mrvaljević, rođena 1976. godine na Cetinju, bila je cijenjena crnogorska glumica i producent, poznata po svom neizmjerljivom doprinosu pozorišnoj, filmskoj i televizijskoj umjetnosti. Diplomirala je glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u Cetinju 1999. godine, u klasi Bora Stjepanovića, a tokom studija je ostvarila više uloga u pozorištu, filmu i na televiziji. Od 1999. do 2006. godine, bila je stalna članica ansambla Gradskog pozorišta u Podgorici. Godine 2001., osnovala je NVO “Teatar mladih“ na Cetinju. U periodu od 2007. do 2008. godine, bila je umjetnička direktorica Kraljevskog pozorišta “Zetski dom“ na Cetinju, gdje je oformila Akademsku scenu ART i postala članica Upravnog odbora Udruženja filmskih stvaralaca Crne Gore. Takođe, završila je Master studije za kinematografsku i televizijsku produkciju u Torinu.

Bila je izvršna direktorica u producentskoj kući „MM Production“ iz Budve, đe je producirala TV seriju “To toplo leto“  i TV film “Pare ili život“. Godine 2012., osnovala je produkcijsku kuću „Andromeda pictures”. Od 2012. do 2016. godine, bila je direktorica Gradskog pozorišta u Podgorici. Njena glumačka karijera obuhvata brojne značajne uloge u pozorištu filmu i na televiziji, posebno u TV serijama “Budva na pjeni od mora“ i “Mješoviti brak“, u filmovima “Pare ili život“ i “Biser Bojane“. Dvije godine prije smrti dijagnosticiran joj je rak dojke. Ivana Mrvaljević je u 48. godina života, ostavila za sobom zavidan broj značajnih uloga i dubok trag u crnogorskoj kulturi.