In memoriam: Rade (Jovov) KUŠEVIJA (1954-2023) – STAZAMA HRABROSTI I ODANOSTI

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Postoje odlasci koji bole koji ostavljaju traga koji dođu tako brzo i iznenadno i odnesu ne samo prijatelja već sa prijateljem i dio života. Umro je jedan od ponosnih vitezova Lovćena, Mirca, Njeguša, Cetinja i Crne Gore Rade (Jovov) Kuševija. U tišini Lovćena, među planinama koje je volio poput sopstvenog doma, Rade Kuševija ostavlja neizbrisiv pečat, poput kamenjara kojim je koračao. Njegov tihi i bolni prelazak na drugu obalu vječnosti odjekuje kroz vječne vrhove, podlovćenske izvore čije je vode poznavao i kamenjare katuna Lovćena koji su bili svjedoci njegove hrabrosti. Rade nije bio samo prijatelj već i nepokolebljiv oslonac, živi most između prošlosti i sadašnjosti, između tradicije i savremenosti. Bio je čuvar duha Crne Gore, ne samo odan svom nasljeđu već i živi dio tih drevnih kamenih kućišta, zidina, staza, crkava, jezika, države koje čine temelje našeg identiteta. Rade Kuševija, neustrašivi branilac crnogorskog identiteta, hrabro je stupio na scenu početkom devedesetih, u vrijeme kada je velikosrpski nacionalizam bacao tamnu sjenku na Crnu Goru. Njegova odvažnost i predanost postavile su ga među prvima, kao neumornog borca i čuvara crnogorskog nacionalnog identiteta. Kao nezamjenjiv član i borac Liberalnog Saveza Crne Gore, Rade je ostao čvrsto uz svoju državu u najtežim godinama. Njegove britke riječi odjekivale su poput oružja, noseći snažnu poruku odbrane crnogorske slobode i suvereniteta. Njegov jak stav bio je svjetionik nade u vremenima kada su se mnogi suočavali sa neizvjesnošću. Dok je stajao pred avetima nacionalizma, Rade nije pokleknuo. Njegova hrabrost bila je kamen temeljac u građenju otpora prema onima koji su pokušavali sputati slobodarski duh Crne Gore. Njegovo ime neraskidivo je vezano za Lovćen, kao simbol otpora, za Mirac, đe je njegovo prisustvo bilo najpotrebnije, za Njeguše, đe su se rađale ideje slobode, i za Cetinje, kao svjetionik crnogorskog identiteta. Sjećaću se i pamtiću Radovo neumorno zalaganje i njegove neustrašive borbe, britkih riječi koje su rezale tamu velikosrpskog nacionalizma. Neka njegov doprinos bude vječno urezan u sjećanje Crne Gore, a njegova odanost neka bude inspiracija za buduće generacije u očuvanju crnogorskog duha.

Neka se Rade Kuševija, poput junaka iz crnogorskih epskih priča, veže za Lovćen, ne samo kao simbol otpora, već i kao svjetionik nepokolebljivosti. Neka tvoja odvažnost odjekuje poput gromova koji se lome nad crnogorskim vrhovima, podsjećajući nas da su ideali slobode neprolazni i vječni. Bio si simbol istinskog, časnog i moralnog Crnogorca i živi spomenik crnogorskog otpora u vremenima kada su se mnogi kolebali. Tvoja odanost državi bile su ne samo riječi, već i djela, često postavljajući se između tame prošlosti i svijetle budućnosti Crne Gore. Tvoja predanost Liberalnom Savezu Crne Gore svjedoči o dubokom uvjerenju u demokratske vrijednosti i neustrašivoj borbi za pravdu. Neka njegov doprinos ostane zauvijek uklesan u istoriji Crne Gore, kao primjer istinske hrabrosti i neustrašivog  patriotizma. Stojao si ponosno u plejadi časnih crnogorskih vitezova godinama na trgu kralja Nikole na Cetinju. Bio si živi spomenik, čuvar svetog i svijetlog imena dinastije Petrović Njegoš, ponosno noseći nasljeđe svojih Njeguša. Tvoja prisutnost na trgu bila je poput čuvara vremena, podsjećajući sve  prisutne na duboko ukorijenjene vrijednosti crnogorske prošlosti. Bio si u redu onih koji su duboko vjerovali da nema crnogorske države bez crnogorske crkve, a ni crnogorske crkve bez crnogorske  države. Bio si među onima čija je neupitna vjera bila poput hrabrih gorštaka boraca sa Lovćena, čiji su se životi lomili na brojnim bedemima i stradanjima. Kroz godine, tvoj ponos i vjera u te temeljne vrijednosti postali su svjetionik koji je osvjetljavao put generacijama koje su tek dolazile. U toj nemilosrdnoj borbi za očuvanje identiteta nisi štedio sebe. Tvoja odanost bila je poput nepokolebljivih stijena na obali, odolijevajući udarima vremena i oluja.

Godine su prolazile, a tvoje ideje i suverenistički stav ostali su nepokolebljivi. Kroz mnoge  majske zore i svitanja koja su donosila nadu, ali i izazove, koje si hrabro prihvaćao. Tvoj duh nije popuštao pod teretom vremena i godina već je rastao sa neumornim uvjerenjem u suverenost Crne Gore. Dočekao si ostvarenje sna – obnovu nezavisne i slobodarske Crne Gore tog 21. maja 2006. godine. Tog dana, tvoj ponos bio je poput planinskih vrha Lovćena, strpljivo čekajući svjetlost slobode koja će obasjati našu jedinu domovinu. Tvoj doprinos tom istorijskom trenutku bio je neizmjeran, jer si vjerovao u snagu jedinstva i dostojanstveno kročio i koračao prema slobodnoj budućnosti. Sjećanje na tebe ostat će ukorijenjeno u priči o Crnoj Gori, đe su tvoje riječi odjekivale poput zvukova neustrašivih vitezova, boraca i gorštaka sa stijena. Neka se tvoje časno ime i prezime veže za svaki korak obnove, za svaku zastavu koja se ponosno vijorila na slobodarskom vjetru naše napaćene Crne Gore. Tvoja posvećenost i neumorna borba za crnogorski suverenitet ostavit će trajni pečat na stazi crnogorskog puta. Neka odjekuje tvoj glas sa vrhova planina, podsjećajući nas na tvoj vječni doprinos stvaranju nezavisne Crne Gore.

Nikada neću zaboraviti tvoju harizmatičnost, pamćenje i neiscrpnu riznicu mnogobrojnih priča i legendi koje su, zahvaljujući tebi, sačuvane od potpunog nestanka. Tvoj doprinos očuvanju kulturnog nasljeđa bio je izuzetan, pretvarajući svaku priču u živu nit koja spaja prošlost i sadašnjost. Prijateljstvo sa tobom bilo je ne samo čast, već i privilegija, dar koji će zauvijek živjeti u mom sjećanju. Tvoji iskreni savjeti, nesebična dobrota, humanost i predanost prema mladima bili su primjer koliko si ti veliki čovjek. Tvoj roditeljski odnos prema svima mlađima bio je primjer ne samo ljubavi već i odgovornosti prema zajednici. Rijetki prijatelju i veliki druže, tvoje prisustvo ostavlja prazninu koju niko drugi ne može popuniti.  Tvoje ime  vezaću za svaku legendaranu priču koju si nam ispričao, za svaku mudrost koju si dijelio, za svaku toplinu tvog osmijeha koji je zračio optimizmom. U tvojoj uspomeni, nastavit ćemo njegovati ono što si nas učio – ljubav prema pričama, poštovanje prema prošlosti i predanost prema budućnosti. Znam koliko si volio Mirac, mjesto đe su tvoje priče dobijale krila i đe je svaki kutak bio ispunjen tvojim duhom. Tvoja povezanost sa tim prostorom bila je duboka, poput korijenja bukava koje se ne odvajaju od zemljišta.

Sjećat ću se tvojeg gostoprimstva na Mircu, đe je tvoja kuća bila ne samo dom, već i čuvar i arhiv uspomena. Svaki prijatelj, planinar i plemenik dočekan ja sa toplinom u tvojoj biblioteci, koju krase brojni lijepi naslovi, svjedočeći o tvojoj požrtvovanosti prema riječima i znanju. Za tebe je Lovćen bio i ostao sinonim veličanstvenosti, ponosa i uspomena koje traju. Tvoj pogled sa Mirca uvijek je bio uprt ka Lovćenu i Štirovniku, poput vjernog čuvara koji bdije nad tim svetim prostorom. Sjećat ću se karavanskih i planinarskih staza kojima sam sa Dolova dolazio kod tebe, đe su koraci bili isprepleteni ne samo sa kamenim staza, već i s pričama prošlih vremena koje si sa ljubavlju dijelio. Muk, tišina i bol sada obuzimaju srce, jer je otišao čovjek koji je bio i ostao simbol istinskog crnogorskog viteza. Sjećat ću se brojnih staza koje smo zajedno prošli, svaki korak bio je poput otvaranja knjige lovćenskih tajnovidaca. Tvoja stručnost, tvoje vođenje, uvijek su bili poput svjetionika, usmjeravajući nas kroz lavirinte staza prepunih priča i tajni. Bolan je ovaj odlazak, bolna je i surova smrt. U subotu, 23. decembra 2023. godine. bio je to dan kada sam čuo tvoj glas, a nisam znao da će to biti i posljednji put. Sjećanja na tvoj glas, tvoje riječi koje su poput zvuka podlovćenskih izvora, ostaju kao dragocjeni dar u mom sjećanju. Svaka staza pređena sa tobom bila je ne samo fizičko putovanje već i duhovno iskustvo, ispunjeno tvojom ljubavlju prema Lovćenu i tvojom sposobnošću da nas uvedeš u dubine crnogorske tradicije. Izgubio je Lovćen, Mirac, Njeguši i Cetinje istinskog patriotskog borca, čiji su stav, harizma i hrabrost bili svjetionik u vremenima kada su nevremena pratila Crnu Goru. Sa tobom i uz tebe, koji si bio uz nas, znali smo što znači dostojanstvo i ponos. Pred nama si stajao kao neosvojiva stijena koja je branila čast naše zemlje i naše svete i apostolske CPC.

Opraštam se od tebe, crnogorski viteže, ponosno, ali sa tugom u srcu jer si to zaslužio i više od toga. Tvoj odlazak ostavlja prazninu koja neće nikada biti ispunjena, jer ti si bio više od čovjeka – bio si simbol patriotizma, časti i neustrašivog duha. Nikada više neće biti isto ni na Lovćenu ni na Mircu bez tebe. Večeras će nebo iznad SVETE PLANINE biti obasjano tvojim imenom, jer si svojim životom obogatio svaki kamen Lovćena, svaki izvor podno njega, svaki kutak Mirca i svaki dio Cetinja. Tvoja ljubav prema Crnoj Gori bila je poput vječnog plamena koji će plamćeti i dalje, podsjećajući nas na tvoju uzvišenost i predanost. Ostavljaš nas sa suzom u oku, ali i sa ponosom u srcu što smo imali čast poznavati tebe, jednu od moralnih gromada Crne Gore. Neka tvoj duh bude vječno povezan sa Lovćenom, podlovćenskim izvorima, Mircem, Cetinjem i svakim dijelom svete crnogorske zemlje koju si toliko volio. Počivaj u miru, dragi prijatelju, nebo neka bude tvoje novo carstvo, a tvoje ime neka odjekuje kroz vječnost. Tvoj odlazak ostavlja nas sa tugom, ali i sa obećanjem da ćemo čuvati tvoje nasljeđe i nastaviti tvoju borbu za čast i slobodu Crne Gore. U dubinama tuge, đe riječi postaju suvišne, sijaće sjećanje na Rada Kuševiju – ne samo kao čuvara Lovćena i ponosnog viteza Crne Gore, već kao vječnog svjetionika hrabrosti i odanosti. Smrt je samo prolazak u nepoznato, ali ostavština koju je Rade ostavio – od planinskih vrhova Lovćena do izvora u Njegušima – svijetli poput zvijezda, podsjećajući nas da ljubav prema domovini ne poznaje granice vremena. Neka njegov patriotizam i predanost budu vječno ukorijenjeni u stijenama Lovćena, a sjećanje na njega neka nas nadahnjuje da čuvamo njegov plamen ponosa i ljubavi prema Crnoj Gori.