Glavu gore!

Piše: Goran Sekulović

Svjedoci smo odavno brojnim i raznovrstnim manipulacijama velikosrpskog nacionalizma i šovinizma u načertanijevskom metodskom ‘’stilu’’ – od krivotvorenja i falsifikata određenih značajnih istorijskih i kulturnih dokumenata i djela preko tehnološki sofisticiranijih mijenjanja realnosti radi šaljenja željenih ideoloških poruka do ‘’benignih’’ radnji tipa pisanja asimilatorskih, velikodržavnih i imperijalnih slogana pored puteva, u gradovima i u svim naseljenim mjestima, a u novjim vrijeme sve više bilbordskih sačinjenija ispunjenih vizuelnim i tekstualnim ‘’dokumentima’’.

Sjećate li se kada se održavao svojevremeno miting tadašnjeg novog svesrpskog vožda Slobodana Miloševića u Beranama (na kome su dakako bili mnogi iz današnje vlasti u Crnoj Gori) da smo kao posljedicu – u cilju prikazivanja prisutnosti što brojnijeg stada, tj. pastve – dobili jedinstveni pokušaj manipulacije sa događajem, javnošću i građanima oličen u lažnim fotografijama kloniranih jednih istih ljudi sa mitinga. Propao je pokušaj stvaranja Velike Srbije sa Slobodanom Miloševićem, ali kažu njeni ideolozi i planeri, koji su na vrhu intelektualne i vjersko-crkvene ljestvice i hijerarhije u Srbiji, da nije (bio) u krivu koncept, već njegov izvršitelj i realizator. Zato i dalje imamo na dnevnom redu Veliku Srbiju i pokušaje njenog ostvarenja. Tu su i Memorandumi SANU I i II, dakle raznih vrsta i stepena, uobličeni da bi odgovorili novim vremenima i izazovima, geopolitičkim i svim drugim promijenjenim prilikama i odnosima političkih, istorijskih i društvenih snaga. Tako imamo danas na dnevnim redu tzv. ‘’srpski svet’’, da ne spominjemo prethodni ‘’Open Balkan’’ jer ga se više gotovo niko i ne  sjeća. Sve je to vučji velikosrpski ćud uobličen u prihvatljivu dlaku odnosno kožu ‘’demokratizma’’ i ‘’konstruktivne’’ saradnje a da se Vlasi, tj. građani ne dosjete o čemu se zapravo radi.

Dakle, vidimo da na djelu, ne samo na riječima, imamo stalne pokušaje dalje srbizacije Crne Gore, pod plaštom tobožnje ugroženosti ljudskih prava i sloboda Srba. Najnoviji projekat i zadatak ove vrste je aktuelni Popis u našoj zemlji. To ne kriju ni funkcioneri države Srbije i naravno ni vrh SPC-a. Uostalom, još prije dvije godine sadašnji predsjednik Srbije je jasno i glasno rekao što smatra najvećim i najvažnijim djelom u narednom periodu. To je bio svakako Popis u Crnoj Gori kao najviši nacionalni zadatak za Srbe, ‘’sve i svuda’’, dakle, ma đe bili. Zato svakako se mora biti na izuzetnom oprezu. I to bez obzira na svu količinu i kvalitet ‘’umira’’ oko Popisa koji je izdejstvovan i dogovoren između vlasti i opozicije i bez obzira što sadašnji svesrpski vožd ima mnogo preča posla oko sopstvenog opstanka na vlasti. Ili kako to reče jedan od popisivača da valjda neće se neko usuditi da kriminalizuje bilo što iz Popisa, jer za tim zaista nema nikakve potrebe – neka se svako slobodno izjasni po nacionalnim, vjerskim i jezičkim pitanjima, a ukupno Popis bi trebao da bude jedna ozbiljna i vrlo korisna ‘’alatka’’ za dalji razvoj zemlje. No, kad znamo sve ono što smo već na početku i tokom ovog teksta rekli, kao i silne pokušaje i brigu da se na brzinu organizuje Popis kako ne bi ‘’zakasnio’’, tj. da ne ispadne da se organizuje u vremenu kada po standardima EU ovih prethodno naznačenih pitanja više neće biti – onda dakle najmanje što se može reći jeste da sumnje ostaju da se mnogo što-šta iz Popisa, a prije svega ove tri ključne sfere, mogu i dalje vrlo lako zloupotrebljavati i manipulisati s njima. Još posebno kada imamo najavu Andrije Mandića da će čim se završi Popis insistirati da se krene u mijenjanje važećih odredbi o jeziku u zemlji.

O učincima tekućeg Popisa će se naravno tek, dakle, sumirati stvari i viđeti koliki je i kakav stvarni rezultat cijelog tog procesa koji je bio, to se već sada može reći, bez imalo sumnje, svakako vrlo haotičan, neracionalan, neslobodan, sa i dalje prisutnim velikim pritiscima prije svega Srpske crkve na terenu da bi se ljudi izjasnili kao pripadnici u svemu srpskog nacionalnog korpusa. No, bilo je što je bilo, što se ne smije naravno zaboraviti već sve uredno evidentirati. Sada je potrebno ispratiti regularnost trajanja Popisa do kraja i kasnije kontrolisati proces unošenja podataka i njihovih sumiranja i objelodanjivanja javnosti.

Može, treba i potrebno je pohvaliti sve odgovarajuće službe i osobito one popisivače koji su krajnje profesionalno i kompetentno prišli svom dijelu posla u kontaktima sa građanima. To ulijeva nadu da sve nije pošlo k vragu i da Crna Gora ima društvenog kapaciteta da izađe i iz ove faze prinudne i nametnute joj (samo)izolacije u mnogo čemu. Nadu i vjeru u bolje sjutra daju i neke izjave i prvi postupci nove vlasti, precizno nove Vlade. Na primjer, aktuelne izjave ministra pravde povodom stanja u bezbjedonosnom sektoru naše zemlje i seta mjera koje namjeravaju da učine u pravcu jednog uistinu temeljnog i odgovornog zadatka, naime da se Crna Gora počne vraćati k sebi i svojim nacionalnim interesima. Simbolično a bogami i stvarnosno dobro bi bilo da se otpočne upravo sa ovim sektorom koji je izuzetno važan za sve građane ove zemlje i za očuvanje njenog građanskog, nezavisnog i prosperitetnog položaja i stanja.

Bezbjedonosnu sferu, uređenje prilika u njoj i povratak Crne Gore sebi i svojim nacionalnim, državnim i građanskim interesima, zašto ne reći ovđe i kulturnim i svim drugim, nadamo se da će pratiti i svi ostali resori u novoj Vladi i uopšte čitavo društvo. Jer, dok god nije uništeno društvo u Crnoj Gori, neće biti uništena ni njena država, barem u ovom vremenu i u ovim konstelacijama međunarodnog odnosa snaga i prilika. Jer, u mirnodopskim vremenima vrlo je bitno sačuvati što više stabilnost, nezavisnost i kooperativnost, učinkovitost i integritet brojnih institucija društva, a samim tim i države i svih njenih grana vlasti. Jer svi subjekti utiču jedni na druge i krajnji rezultat stanja u jednoj zemlji je proizvod upravo njihove interakcije i međuzavisnosti. Tu je naravno i školstvo na svim nivoima, nauka i rekosmo li i kultura. Vidimo danas đe smo na PISA testovima što nije nikakvo čudo i rezultat je ogromnih propusta u ovoj sferi još DPS vlasti, ali i svih katastrofa od 30. avgusta 2020. godine do danas.

Da je bilo države i strategije njenog očuvanja i napretka sve one zloupotrebe i manipulacije sa istinom, građanima i istorijom, Crnom Gorom, Crnogorcima i svim narodima i nacijama, vjerama i kulturama, koje žive i djeluju u Crnoj Gori, bi odavno došle na dnevni red i ne bi se smio niko iz državnih institucija oglušiti o razornim i pogubnim posljedicama takvih antidržavnih i anticrnogorskih, antigrađanskih i anticivilizacijskih rabota. Svuda u javnosti, u prosvjeti na svim nivoima prije svega, u nauci, kulturi, u medijima, u radu NVO sektora, trebalo je da se odavno pristupiti sistemski i sistematski objelodanjivanju svih laži koje su upućivane i koje se i dalje još obilnije i opasnije – danas već i sa nivoa više garnitura ‘’oslobodilačkih’’vlasti koje su ‘’utemeljene’’ u najvećoj laži oličenoj u tzv. Temeljnom ugovoru – upućuju ka građanima ove zemlje.

Sve su ovo posljedice jednog neizgrađenog društva, a ništa dugo vremena nije činjeno da bi se pokušalo da se odlučno i odgovorno to društvo institucionalno, profesionalno i meritorno, pravno i legitimno počne izgrađivati i uobličavati po svim civilizacijskim i međunardnim pravilima i uzusima, standardima i obrascima. Umjesto da se u školama i u javnosti demaskiraju laži i ubitačna nacionalistička velikosrpska propaganda, radilo se sasvim suprotno i dozvolila se krajnja i radikalna klerikalizacija i školstva i ukupnog društva. Zašto država poslije 2006.g. nije izdvojila pare i, između ostalog, i bilbordski razobličavala brojne laži kojima je sama bila podvrgnuta sa svim svojim narodima i nacijama i građanima koji u njoj žive?! Jer nije dovoljno samo prepoznati zlo i pojedinačno ili čak Ii grupno odbiti sa njim se složiti i u njemu učestvovati. Potrebno je sve te zle namjere i zla djela na pravi način  predstaviti javnosti sa državnog nivoa i sve učinjeti da se u svim sferama društva otklone sve njihove brojne opasne posljedice. Jer, zna se da smo mali narod, i kao Crnogorci i kao svi drugi narodi i nacije koji žive u Crnoj Gori, i naš međusobni sklad i saradnju, mir i napredak možemo odbraniti samo zahvaljujući našoj iskrenoj i sveukupnoj posvećenosti tim istim ciljevima. Možemo se jedino istinom i znanjem, tolerancijom, humanošću, empatijom i solidarnošću, ravnopravnošću svih u svakom pogledu, dijalogom i istinskom demokratijom, a to znači kulturom, prosvjetom i naukom braniti i odbraniti. To je podrazumijevalo i podrazumijeva potpuno drugačiji pristup državnoj politici od one koju je promovisala DPS, da ne govorimo o stanju poslije 30. avgusta 2020.g.

Od novog pristupa Crnoj Gori kao domu svih njenih građana zavisiće i njena budućnost. Dobro je da Pokret Evropa sad ima brojne ekonomske programe, naslovljene sa PES I i PES II, ali treba paziti i da se na pravi način odgovori na brojne one druge programe i projekte geostrateškog i geopolitičkog zla, kao što su Memorandumi SANU I i II, jer jeste ekonomija vrlo, vrlo bitna naravno, ali ukupni prosperitet i ekonomija mogu djelovati samo u stabilnim političkim prilikama koje se ne mogu uobličiti u kontekstu stalnih i upornih velikosrpskih nacionalističkih pretenzija. Zato treba pozdraviti i te kako napore da se u bezbjedonosnoj sferi kako rekosmo Crna Gora počne vraćati ka svojim nacionalnim interesima. Nadati se da će to biti tek početak i zamajac za ista takva vraćanja Crne Gore sebi i ‘’svome suncu’’ u svim ostalim društvenim sferama. Neće biti nimalo lako i biće to odista izuzetno dug put. Ali svaki korak, ma i najmanji, u ovom pravcu zlata vrijedi. Poslije svega što nam se dešavalo i nažalost još uvijek dešava. Zato glavu gore i nema uzmaka. Kako rekoh u prošloj kolumni – vakat je!