Isplivala sva ”ljuckovina” Vučićevog popisivača

Iako je i dalje među velikim djelom crnogorskog stanovništva ostalo mnogo nedoumica vezanih za pitanje da li će popis moći da prođe bez pokušaja velikosrpskog nacionalnog inženjeringa, jedno je jasno – Dritan Abzaović se iskristalisao kao najveći dušmanin Crnogoraca čiji je zadatak bio da izvrši integraciju Crne Gore u ”srpski svet”. Bivši premijer i Vučićev bivši poltron broj jedan u Crnoj Gori, išao je đonom, na silu, ne mareći za principe, čast (ako uopšte zna što je to) pa i zdravi razum.

Piše: Balša Knežević

Popis stanovništva u Crnoj Gori nakon dvostrukog odlaganja, prijetnji bojkotom zbog direktnog miješanja velikosrpske agenture, prebacivanja odgovornosti sa jedne na drugu vladu i mnoštva drugih peripetija, konačno je počeo u neđelju.

Pripreme za popis mjesecima prate velike kontroverze, prije svega zbog uplitanja velikosrpskih agentura sa sjedištem u Beogradu čiji je neskriveni cilj da Crnu Goru pretvore u teritorijalnu jednicu velikodržavno-patološkog projekta ”srpski svet”.

Upravo je popis koji se trenutno odvija trebalo da bude sredstvo za ostvarivanje nacionalnog inženjeringa po unaprijed pripremljenim rezultatima projektovanim u srpskoj prijestonici, po kojima bi najbrojniji narod u Crnoj Gori postali Srbi. Nakon toga vremenom bi uslijedile promjene Ustava i karaktera Crne Gore, koja bi umjesto građanske, postala nacionalna država sa većinskim srpskim stanovništvom, i kao takva bila bi kandidat za novu Republiku Srpsku sa izlazom na more.

Sada je potpuno jasno da je zadatak da ovu agendu sprovede po nalogu srpskog autokrate Aleksandra Vučića imao bivši premijer Dritan Abazović, koji je i pored svih domaćih i međunarodnih apela, tvrdoglavo i nesojski, bez trunke stida nastojao da sprovede unaprijed pokradeni popis.

Stoga nije ni čudo što su Crnogorci, predvođeni istaknutim intelektualcima, medijima (prije svaga Portalom Aktuelno) i političkim partijama zagovarali bojkot takvog, unaprijed režiranog popisa.

Nakon konačnog odlaska veleizdajnika Abazovića sa mjesta premijera, novi premijer Milojko Spajić čija je vlada izglasana nakon cjelonoćne rasprave u parlamentu, u ”foto-finišu” odlaže popis da bi se uz opšti dijalog stvorili uslovi za njegovo koliko-toliko regularno odvijanje.

Nakon posljednjeg odlaganja za 3. decembar, političke partije predvođene DPS-om i savjeti nacionalnih manjina saopštili su u zadnji čas da su se stekli uslovi da se popis održi, uz poruku da je ovo je pobjeda građanske Crne Gore.

Naivno je pomisliti da bilo kakav sporazum, koji je proizašao iz dogovora Spajića i opozicionih partija može da garantuje da velikosrpski hegemonistički centri neće vršiti pritisak i dati sve od sebe da izdejstvuju što veći broj Srba na popisu. Uostalom, ko će spriječiti operativce u mantijama takozvane SPC da agituju po selima i prigradskim naseljima, kunu, prijete i koriste ljudsko praznovjerje u svrhu velikosrpskog popisnog inženjeringa. Takođe, niko ne može spriječiti propagandne ispostave srpske BIA-e da preko gnusnih laži i javnih manipulacija, pokušavaju da vrše pritisak na građane kako će nacionalno da se izjasne.

Olakšavajuća okolnost za Crnu Goru kada je u pitanju subverzija Beograda, su izbori koji se održavaju u Srbiji. Srpski terorističko-kriminalni režim na čelu sa autokratom Aleksandrom Vučićem, već je angažovao gotovo sve raspoložive terenske i propagandne resurse da bi sačuvao vlast koja mu se i te kako ljulja. Pa je Crna Gora, čini se, makar u tom segmentu malo rasterećena.

Ipak, ne treba očekivati da će se neočetničke i velikodržavne klike koje djeluju u državi tek tako odreći mogućnosti da putem popisa stvore statističke uslove da Crnu Goru uguraju u projekat ”srpskog sveta”.

Ostaje neizvjesno da li će moći da se u praksi sprovede ono što su opozicione partije, kao svojevrsni predstavnici crnogorskog naroda, dogovorili sa novim premijerom. Spajić i nova vlada pokazali su interesovanje za konačnim uspostavljanjem dijaloga i konsenzusa. Čini se prvi put nakon 30. avgusta 2020. godine, jer su trogodišnji period ”oslobođenja” Crne Gore za sad obilježili brutalni pokušaji asimilacije, afirmacije velikosrpstva, neočetništva i neskrivenog revanšizma.

Iako je i dalje među velikim djelom crnogorskog stanovništva ostalo mnogo nedoumica vezanih za pitanje da li će popis moći da prođe bez pokušaja velikosrpskog nacionalnog inženjeringa, jedno je jasno – Dritan Abzaović se iskristalisao kao najveći dušmanin Crnogoraca čiji je zadatak bio da izvrši integraciju Crne Gore u ”srpski svet”. Na tom zadatku je radio predano, sa sociopatskim žarom kakav serijski silovatelj ima kad prilazi svojoj žrtvi.

Podsjetimo, popis stanovništva u Crnoj Gori trebalo je da počne 1. novembra, ali je opozicija pozvala na bojkot jer je bivši premijer Abazović, inače osumnjičeni saradnik srpske BIA-e, dobio nalog od svog šefa, srpskog autokrate Vučića, da izvrši popisni inženjering. Abazović je odbio da uključi Crnogorce, manjinske narode i njihove političke predstavnike u bilo kakav dogovor o pripremi popisa. Nije bilo riječi o sporazumu, formiranju odbora, omogućavanju učešća opozicije u popisnim organima, izboru popisivača i instruktora na paritetnoj osnovi… Bivši premijer i Vučićev bivši poltron broj jedan u Crnoj Gori, išao je đonom, na silu, ne mareći za principe, čast (ako uopšte zna što je to) pa i zdravi razum.

Tek nakon konsenzusa koji je aktuelna vlada postigla sa predstavnicima opozicije postale su očigledne razmjere nepočinstava u koje su ogrezli Abazović i njegovi pomagači predvođeni bivšim ministrom Aleksandrom Damjanovićem i pomoćnicom direktora Monstata Snežanom Remiković. Cilj je bio da se lažira broj Srba, koji bi nakon popisa postali najbrojniji narod u državi, čime bi se stekli uslovi da Crna Gora postane još jedna srpska provincija u okviru zlokobnog velikodržavnog projekta ”srpski svet”. Abazović se nadao da će time upotpuniti svoju veleizdajničku agendu u kojoj je najveće postignuće ipak ostalo sramotno i kvarno potpisivanje takozvanog ”temeljnog ugovora” sa svetosavskom sektom.

Da je zlokobni plan popisnog inženjeringa uveliko pokrenut, bilo je jasno na osnovu agresivne kampanje putem bilborda na kojima su objavljivane gnusne mitomanske laži u cilju propagiranja velikosrpstva. U čitavu velikosrpsku propagandu uključio se i šef svetosavske sekte Prvoslav Perić koji je pred planirani popis posjetio Crnu Goru, da bi aktivirao svoje agente u mantijama za popisno agitovanje.

Abazović je sramno branio otvoreno miješanje Perića i relativizovao njegov agitatorski javni poziv upućen građanima Crne Gore da se izjasne kao Srbi. Vučićev potrčko je na jednoj od sjednica Vlade rekao da ga čak ne zanima ”što o popisu misle ljudi iz regiona ili nekih drugih adresa”, a pri tom je mislio na rezoluciju Evropskog parlamenta (EP) o Crnoj Gori kojom je upućen poziv da se ”popis stanovništva sprovede nakon što se okonča politički zastoj u zemlji kako ovo pitanje ne bi pojačalo polarizaciju društva”.

Bivši premijer je popisom valjda hito da se iskupi svom nalogodavcu Vučiću, jer nije uspio da uvede Crnu Goru u velikodržavni projekat ”Otvoreni Balkan” iako se zalagao svim silama.

Na kraju, Abazović se dokazao kao osvjedočeni mrzitelj Crne Gore, čije je nacionalne temelje žestoko poljuljao, ali je na svu sreću nije srušio, iako mu je to bio cilj. Ova humanoidna kreatura otišla je na političku marginu, a da nije zvršila ni svoju veleizdajničku agendu koju je trebalo da upotpuni popisnom krađom i integracijom Crne Gore u propali velikodržavni projekat ”Otvoreni Balkan”.

Iako nedovršen kao veleizdajnik, potpisivanje tzv. temeljnog ugovora  i patološka želja za destrukcijom svega crnogorskog, garantuju da će Abazović na listi najvećih nesoja u periodu od Berlinskog kongresa pa do današnjih dana, sigurno zauzeti prvo mjesto – čak ispred Janka Vukotića i Save Fatića.