Hrabri sinovi italijanskog naroda

Oko pet hiljada bolesnih i starijih vraćeno je u Italiju. Isto toliki broj nije želio da se bori protiv Njemaca i četnika i oni su razoružani i upućeni kao pomoć u prateće partizanske jedinice.

Od ostalih 12 hiljada i ratnih divizija ,,Venecija“ i ,,Taurineze“ po naredbi Drugog udarnog korpusa uz odobrenje Vrhovnog štaba formirana je 2. decembra 1943. godine divizija ,,Garibaldi“, u selu Mrzovići, nedaleko od Pljevalja, đe se nalazi spomenik, koji je 1984. godine otkrio Sandro Pertini, antifašistički italijanski predsjednik, koji svjedoči o hrabroj borbi do kraja rata, posebno u oslobađanju crnogorskih gradova, recimo Pljevalja 20. novembra i Podgorice 19. decembra.

Opisujući borbe u kojima su se borci ove divizije srčano i hrabro borili Radoje Pajović, ugledni istoričar crnogorski je zapisao: ,,Što se tiče oficira svari stoje ovako – 166 oficira ostalo je u sastavu divizije Garibaldi do 8. marta 1945. godine, kada se divizija vratila u domovinu, 126 oficira je palo u borbi, 118 je nestalo, 164 su zarobili Njemci, od njih se 159 vratilo u domovinu.Vojnici su doživjeli ovakvu sudbinu: 3.145 vojnika i podoficira je poginulo, 2.954 nestalo u borbi, 123 je umrlo u zarobljeništvu, 4.028 je zarobljeno od strane Njemaca i 3.977 je u toku rata stiglo u Italiju…“

Od ostalih 12 hiljada i ratnih divizija ,,Venecija“ i ,,Taurineze“ po naredbi Drugog udarnog korpusa uz odobrenje Vrhovnog štaba formirana je 2. decembra 1943. godine divizija ,,Garibaldi“, u selu Mrzovići, nedaleko od Pljevalja, đe se nalazi spomenik, koji je 1984. godine otkrio Sandro Pertini, zapamćeni antifašistički italijanski predsjednik, koji svjedoči o hrabroj borbi do kraja rata, posebno u oslobađanju crnogorskih gradova, recimo Pljevalja 20. novembra i Podgorice 19. decembra

Ove podatke potvrdio je i Landro Manići, major u diviziji ,,Garibaldi“ koji je prije dvije decenije sa grupom saboraca, kao gost Saveza boraca NOR-a i antifašista boravio u Crnoj Gori i obišao ratna poprišta u Pljevljima, na Žabljaku, u Beranama, Nikšiću, Podgorici uz sjećanje na crnogorske, bliže jugoslovenske borce sa kojima su ratovali, posebno političkog komesara Milana Vukovića i svog prijatelj majora Karla Ravniča, koji je podsjetimo ostavio trag za istoriju kada je snimio Ljuba Čupića pred puščanim cijevima i njegov osmijeh koji, kao vječni otpor fašizmu i domaćim izdajnicima, živi i ,,putuje“ svijetom, poput slike legendarnog Če Gevare.

Otkrivanje spomenika divizije ,,Garibaldi“ u Mrzovicima kod Pljevalja, Sandro Pertini i Mika Špiljak

U svojim sjećanjima Landro Manući, tada u desetoj deceniji života, opisuje posebno teške borbe sa crnogorskim četnicima na području Kolašina…

– Tako je Šesti korpus na čelu sa kapetanom Mariom Rivom, u svojoj zoni ostao izolovan da se odupire napadima i da izaziva oduševljenje zbog hrabrosti kod već slavne Četvrte crnogorske brigade, koji su, što se tiče hrabrosti, mogli svima da posluže za primjer. Mario Riva je uspio ne samo da pokaže vrijednosti italijanskog vojnika već da djeluje samouvjereno u teškoj situaciji. Ovdje je bio početak saradnje naše divizije sa Drugom divizijom NOV Jugoslavije na čelu sa komandantom general-majorom Pekom Dapčevićem, što je najljepši dio mojih ratnih sjećanja – rekao je Landro Manući, ratni veteran i veliki prijatelj Crne Gore u razgovoru sa Andrijom Nikolićem, generalom crnogorske vojske, borcem i ranjenikom sa Neretve i Sutjeske, predsjednikom Saveza boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. On je počeo saradnju crnogorskih i italijanskih boraca – antifašista i posjetio u Barleti odavno zaboravljeno groblje i spomenik jugoslovenskih partizana.

I pored društvenih previranja, saradnja veterana i njihovih potomaka iz dvije prijateljske zemlje nije prekidana. Crnogorski antifašisti svake godine su domaćini italijanskim antifašistima, kojima srčano ruku saradnje i pomoći pruža Crnogorka Vesna Šćepanović, koja živi u Italiji i zavičaju se vraća i raduje. Prije dva mjeseca grupa potomaka ,,garibaldinaca“ i antifašista obišla je ratne staze te divizije uz susrete sa predstavnicima SUBNOR-a i antifašista Crne Gore.

Potomci boraca divizije Garibaldi nedavno u Podgorici

U Beranama su razgovarali sa Bobom Joksimovićem i Slobodanom Vukovićem, u Kolašinu sa Darkom Bulatovićem, u Pljevljima sa Goranom Čavićem i Ljiljanom Despotović, u Nikšiću sa Batom Mirjačićem, na Cetinju sa Stevanom Radunovićem, zatim sa uglednim istoričarem Slavkom Burzanovićem i u Podgorici sa potpisnikom ovog podsjećanja. Posjetili su Bijelu, Kotor, Žabljak, divili se mostu na Tari koji je ovjenčan u filmu ,,Topovi Navare“.

Bili su to nezaboravni susreti, uz suze potomaka boraca divizije ,,Garibaldi“ pokazivanje starih fotografija iz ratnih dana, koje prvi put objavljujemo, traganje za saborcima kojih više nema i posebno uzimanje ,,šake zemlje ili kamena“ kao uspomene na zajedničku borbu dva naroda i prijateljstvo koje ni fašizam nije uništio.

Iz prijateljske Italije, uz zdušnu pomoć i podršku Vesne Šćepanović, pravog ambasadora Crne Gore i njene antifašističke borbe, stižu pisma zahvalnosti za sve prijatelje iz Saveza boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, za Klub književnika ,,Miris dunja“ koji je pripremio nezaboravni doček i ispraćaj uz italijanske i jugoslovenske ratne pjesme. Potpisuju ih sa Rosario, sin borca Đuzepea Navaria, zatim gospođa Đusi, kćerka borca Đuzepea Milaca. Emotivne poruke o putu sjećanja uputili su predsjednik ANPI-Nikolisi kod grada Katanija Đuzepe Mazaljo, zatim Pino Lo Belo, čiji je otac Antonio bio zemljoradnik –antifašista i drugi o čijim sjećanjima ćemo uskoro pisati.

Dragan Mitov Đurović

Tako ratovi bivaju i prolaze, ali sjećanje na borce za slobodu traje. Borci su u teškom vremenu svoju obavezu prema domovini izvršili i slobodu mnogi krvlju platili. Ostala je uspomena na zajedničku borbu protiv fašizma crnogorskih- jugoslovenskih partizana i divizije ,,Garibaldi“ u kojoj su bili HRABRI SINOVI ITALIJANSKOG NARODA!