“Stečeno pravo” i neglasanje za Albanca

10:20h

Oslabi mi ponekad organizam, pa često dođe do nivoa mog mentalnog zdravlja.

Kada se to izjednači, nije dobro.

Ponajprije, mom rasuđivanju.

Onda se rvem sa njime.

I treniram olinjale moždane vijuge.

Danas na način što čitam eseje Crnjanskog, a u njima, o Floberu i njegovom “Novembru”.

Kroz staklo sa kojeg je curila kiša, gledao sam, u pauzama, kako more, boje tek izniklog lista sa maslinovog drveta, u gomilama, pjenušavim, ključa, poskače, tamo daleko, ispod zagasitog oblaka prepunog kiše.

Razmišljam.

Dva puta je Ibrahimović kazao da treći narod po brojnosti (sic!) nema sudiju Ustavnog suda a imali su dvoje.

Što je, po njemu, pazite, stečeno pravo.

Ovim je zakucao potvrdu o njegovoj iskrenoj ambiciji da Crna Gora bude višenacionalna i građanska država.

I to ovjekovječio neglasanjem za Albanca.

I nije se sjetio.

Resulbegovića, Rizvanbegovića, Čengića, Stočevića.

Krema od Bosne.

Sudija je potomak Hamze-bega Resulbegovića, Njegoševog prijatelja.

Došli su iz Trebinja u Ulcinj, služili sultanu, a kralj Nikola im dao vojvodstvo.

Uzeli, legitimno, albanstvo za naciju.

Propustio je priliku, dakle, da svojim glasom u Ustavom sudu ima autentičnog čuvenog begovskog potomka iz Hercegovine. Faruk je možda veći Bošnjak od nekog drugog Bošnjaka.

I to, kao Albanac.

Ali nešto i drugo razmišljam.

Kolumnista Ž.I. (puno ime i prezime meni je poznato, što je i za vas dovoljno) rekao je neđe, u jednoj od kolumni, da Abazoviću ne bi dao dvije ovce da čuva.

Tri bi mu, očigledno, po Ž.I., bile mnogo.

A onda je otišao sa njime da otvori fabriku za proizvodnju vodke.

Valjda da se one dvije ovce.

Ne izgube.

P.S. Sjutra je mom sinu Luki rođendan.

I Tigru je sjutra rođendan.

P.S.1 Momci, neka je sretno.

Mportal