Piše: Željko Rutović
Duga i bogata je tradicija autentične nikšićke književne riječi koja je na najbolji način prepoznata duhovnom, kulturnom i civilizacijskom baštinom, kako Nikšića tako i Crne Gore. Otuda svi pisani biljezi, znaci, simboli i fakti tog života i rada postaju trajne mape izučavanja jednog vremena i prostora neugasle luče pjesničke riječi.
Sjećanje koliko god drago, istovremeno je i selektivno, ali tragovi pisane riječi su vjerni tumači kako je bilo i kako je (za)pisano.
Jedan od tih vrijednih tragova je i Almanah, Zvijezde na dlanu, štampan u Nikšiću 1987. god. posvećen dvadesetpetogodišnjici rada Literarno novinarske družine Centra usmjerenog srednjeg obrazovanja i vaspitanja Nikšić i dvadesetogodišnjici izlaženja lista Riječ mladih ovog Centra.
Preslaganje lične biblioteke dovelo me je do Almanaha kojom prilikom je predmetni rukopis izazvao nostalgične emocije. Eh, nostalgija ta “najzaraznija” od svih zaraza kojoj se dobrovoljno predajemo zbog “liječenja” i duše i srca. A u tom nostalgičnom Almanahu zbirka imena nikšićke književne riječi.
U znaku obilježavanja značajnih datuma u radu Literarno novinarske družine i njenih listova, Mladi tehničar i Riječ mladih u rečenoj knjizi nalaze se radovi trideset dva stvaraoca predstavljena u tri ciklusa. U prvom, od sedmičnih sastanaka i večeri poezije, preko Majskog festivala mladih do Nikšićkih književnih susreta, u drugom radovi pjesnika, pripovjedača, dramskih i likovnih umjetnika, a u trećem se nalaze mladi stvaraoci iz perioda novog uspona. Ciklusi u knjizi su označeni naslovima i likovnim prilozima.
U prvom ciklusu, Zeđ zavičajnih šuma, nalaze se pjesme Braha Adrovica Rođena sestra slobode i Čekanje, Dragoljuba Đokića Obična osa, Milana Duga Krivokapića Jutarnja i Melanholija, crtež Žarka Bjelice od 28 . juna 1980 god., te odlomak iz romana Pometenik Dušana Govedarice, kao i njegova pjesma Hajdučka pećina, Janka Brajkovića Vraćanja izdaleka i Žena u bijelom, Radmila Marojevića Grozd i Na izvoru, Dragana Radulovića Igra i Potajna.
Drugi ciklus – Strune svjetlosti, počinje pjesmama Sutjeska i Duga Miroslava Jovanovića, kojom prilikom navodimo stihove Sutjeska:
Nju je otac
u kuću unio
kao da je zbog nas tekla
kasnije
je otac u snu
opet jurišao
sad je očevo čelo
selica
sad ja obilazim
strune svjetlosti
U ovom ciklusu su i izvodi iz dramskog teksta Kraljević Marko – Super star, od Slobodana Milatovica koji je za ovaj tekst i režiju dobio nagradu Sedamsekretara SKOJ – a u Zagrebu 1976. godine.
U ovom ciklusu je i poezija Milovana Radonjića, Aćima Višnjića, Spasoja Bajovića, te odlomak iz romana Kukavičje jaje, autora Veselina Matovića, kao i crtež Zarka Bjelice.
Treci ciklus Lavirint otvara pjesma Proces od VesneTerić, koja će ubrzo biti prepoznata kao renomirana crnogorska novinarka, zatim pjesma Mi smo ipak dva svijeta Peđe Ašanina, koga će životni i profesionalni putevi odvesti do Slovenije, zatim aforizmi Zeljka Rutovića, pa pjesma Ko zna? Olivere Soknić, pa Kad umiru magle Slobodanke Lalevic, Otkricu ti tajnu Svetlane Filipovic, Priča Tanje Raonić, Nemoć od Radojke Rutović, Patnik od Milijane Kovačević, Zeman – Kula od Branka Bulatovića, Tajna od Tanje Aprcović, Pjesma o Leli od Radojice – Bogija Stankovića, U sjenci zaborava od Dragice Kujačić, Svi mostovi su u nama od Margite Pesikan, Stvarnosti da se vratim od Vesne Međedovic, odlomak iz drame Mrtva priroda Igora Bojovića, kao i pjesma Lavirint od Natalije Cerović i Nijesi shvatio od Nataše Todorović.
Tek, za današnje i buduće istraživače nikšićke književne čitanke ovaj rukopis objavljen prije skoro četrdeset godina pod uredništvom prof. Branislava Milatovića a čiji su recenzenti Žarko Đurović i Vukman Otašević i tehničkim uredništvom Rajka Babovića a u izdanju NIO Univerzitetska riječ iz Nikšića i Centra usmjerenog srednjeg obrazovanja i vaspitanja, u svakom slučaju predstavlja važnu publicističku jedinicu na osnovu koje je moguće izučavati književne stilove jednog vremena, pravce i domete stvaralaca, među kojima su neki od njih ovjenčani trajnom pjesničkom slavom i Nikšića i Crne Gore
Žuti papiri mirišu pasanim vremenom časti, riječi i drugarstva.
Sreća kao malo sunce uhvaćeno u ruci je pronaći almanah- suvenir i ponovo pomirisati taj kalendar i zbir ljudskih poruka vremena u kome smo s knjigom stasavali. S pjesmom koja je iz nas tekla!
Malo ko danas prelistava sjećanja, piše i tako čuva vrijednosti koje nemaju vrijeme. Malo ko kao ti, prijatelju dragi.
Sve što živimo i želimo je nastalo u tim i takvim korjenima. Danas, mrvama sna.
Zato bar možemo zaspati mirne savjesti kada bi mnoge buđenje trebalo da vrijeđa. Ako imaju zericu savjesti.
Nastavi Rutoviću, jer zvijezda na almanahe pada!
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].