Piše : Željko Rutović
Iako je sjećanje selektivni proces u kome se možda i idealizuju neke stvari, mi u posebnom obliku sjećanja trajemo i živimo. Dio tog života i mnogih generacija života obilježava jedno vrijeme i mnogi prostori sjećanja na jedan Nikšić, preostao u sjećanjima po kojima povezujemo daleke mape puta kao vodiče nekog boljeg i ljepšeg svijeta.
Tek, sjećanja, nostalgično – romantična, bilježe:
Stari Onogošt i njegova terasa, Borovo, Jugoplastika, Planika, Gazela, Fruška Gora, Astra, Mali magazin, knjižare Mladost, Kultura i Progres, mala bioskopska sala – kino Kultura, prodavnica Elektron, kafe Kod Tula, radnja Kod Cama, Lovćen kafana, Kokina kafana, Stanjevića kafana, Gradska kafana, Župska kafana, kafana Sutjeska, kafana na autobuskoj stanici, Luna park, Mali stadion, poslastičare Proljeće, Fontana i Korzo, bife Stojeći, restoran ili menza Jadran, SDK, Samoizbor, Ključ, Gvožđara, časovničar Redžić, Vračar i Kraš, Robna kuća za mlade, Turist biro, Markova samoposluga, stara Osnovna škola “Mileva Lajović -Lalatović“, Pivnica, DIT, Klub rudara Boksita, Sindikalni dom, crveni kiosci na gradskom trgu, Dom JNA, obućarska radnja Seka Jaganjca, krojački salon Deja Osmanagića u Vardarskoj ulici, kafe Kobra, ekipe malog fudbala, Mlin, Monteks, Premijer, prodavnica namještaja Treska …
A kakvo tek neprolazno sjećanje na korzo od Onogošta do stare Pošte, jedinstvena institucija takvog karaktera u bivšoj SFRJ, koja je decenijama privlačila pažnju kako nikšićana, tako i onih koji bi Nikšić posjetili, rado mu se vraćajući, tamo na tu atraktivnu liniju života, čiji se koraci trajno pothranjuju u arhiv dragog sjećanja. Zato dopisujmo i ispisujmo prostore kojih više nema, ali koji žive u našim sjećanjima. Time ćemo snažiti jedno šire kolektivno sjećanje u kome, u drugom obliku, trajemo i živimo. A ti drugi oblici pomoći će nam da doživimo i prepoznamo prostore prošlosti kao biljege, znake, simbole i mitove koji su izrasli u arheološku kulturologiju mjesta i prostora koji povezuju generacije nasljeđem opšteg dobra kao javnog mjesta koje nas je okupljalo i solidarisalo. Pa i danas kada nema tih mjesta – prostora, ali ima neprekinutog sjećanja na njihov duh, i naš memorijski dug sjećanja koji daje život tim prostorima prošlosti.
Konačno, kako Gaston Baslar, francuski filozof, reče, našu prošlost ne treba tražiti u vremenu nego u prostoru, jer “prostor u hiljadama svojih alveola čuva komprimirano vrijeme”.
Ko ne umije da otvori filigransku kutiju u kojoj su perle minulih ura i aura taj ne živi život ovozemaljski.
Taj samo bitiše bez šuga.
Ni sjena nije.
Za ovakve riječi i vrijednosti uvezane u kulturu sjećanja i kap sjete što je nostalgija tvori, rezervisano ti je mjesto GORE! U više sfere, Željko Rutoviću.
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].