Red Draže, al’ bez kamuflaže!

Piše: Goran Sekulović

Sonja Milatović, poslanica u Skupštini Crne Gore i predsjednica Savjeta mladih DPS Crne Gore, ovih dana se obratila još uvijek aktuelnom premijeru Crne Gore. Evo što mu je poručila: ”Na sinoć održanom događaju u Crnogorskoj kući u Beogradu, Abazović se ponovo uživio u ulogu premijera, zaboravljajući da je davno smijenjen u crnogorskom parlamentu, ni manje, ni više nego zbog izdaje nacionalnih interesa.

Tom je prilikom za posebne rezultate na polju promocije države Crne Gore, u kojoj ga je, na njenu nesreću, spletom okolnosti zapalo da bude na čelu njene Vlade, nagradio i čovjeka, koji je osnivač izdavačke kuće “Vukotić Media”, koja se bavi i izdavaštvom naslova, koji slave lik i djelo ratnih zločinaca Draže Mihailovića i Ratka Mladića.

U krajnjem, postavlja se pitanje u čije ime je odlazeći premijer sinoć u Beogradu dodijelio tu nagradu i za koje tačno rezultate? Neka mu bude jasno i danas i zanavijek da građanska i antifašistička Crna Gora ne aminuju nikakve nagrade za promociju četništva, već, naprotiv, osjećaju prezir prema njegovim činjenjima koja dodatno afirmišu četničku ideologiju u Crnoj Gori, i zato…

Abazoviću, nagradu ste dodijelili u svoje ime, a ne u ime Crne Gore, koja se, za razliku od mnogih današnjih vlastodržaca u njoj, među kojima ste i Vi, vječito gnušala sluganstva i podaništva, kojem ste, kako u kontinuitetu demonstrirate, i više nego skloni!”

Za pohvalu je reagovanje Milatovićke, ali se mora znati i to koliko su u prethodnom periodu, a i dan-danas, dugi, korijeniti i ispreplijetani odnosi i konekcije nekih njenih partijskih kolega i dugogodišnjih čelnika DPS-a sa manje-više otvorenim velikosrpskim šovinizmom i četništvom, oličenim i u određenim izdavačkim kućama. skoro istim ili sličnim onima o kojima govori poslanica Milatović. O tome sam pisao više puta, a evo jednog izoda iz mog svojevremenog otvorenog pisma bivšem ministru prosvjete Predragu Boškovicu.

”… Vaša arogancija nema ni mjere ni granica, barem kada je u pitanju „Prosvjetni rad”, ali, čini se, i neke druge vrlo značajne dimenzije, poduhvati i projekti crnogorskog društva.

Sajam obrazovanja nijeste organizaciono i programski vezali za Sajam knjiga crnogorskih izdavača koji je utemeljen od strane Sekretarijata za kulturu Glavnog grada, već za Sajam knjiga u organizaciji izdavačkih kuća od kojih su neke među prvima, ako ne i prve, u Crnoj Gori publikovale i naveliko marketinški reklamirale i propagirale knjige o četničkom pokretu i njegovom vođi Draži Mihailoviću. Ili, kako sam naslovio jedan nastavak moje svojevremene kolumne „Prozor u svije(s)t” – Red Draže, red kamuflaže! Nažalost, čak i najviše naučne institucije u ovoj zemlji izgleda da funkcionišu vrlo često upravo po ovom principu! Đe nas je takva vrsta kompromisa, zatvaranja očiju pred tim i sličnim procesima pa čak i njihovog podsticanja dovela, rječito je pokazao „Rječnik crnogorskog narodnog i književnog jezika” CANU u kojemu Draža Mihailović slovi kao antifašista za primjer, a na koji Vi kao ministar prosvjete nijeste reagovali dok je crnogorski premijer izjavio da je Rječnik „ugrozio temeljne vrijednosti crnogorskog društva”, ministar kulture da „CANU, kao i sve druge institucije, mora biti u službi afirmacije crnogorskog kulturnog, obrazovnog i naučnog identiteta”, a javnosti je dobro poznat principijelan i odlučan stav ministrice nauke i po ovom i svim drugim srodnim pitanjima. Inače se g. ministre prosvjete ne osvrćete i ne kritikujete puzajući desničarski i u svakom pogledu retrogradni velikosrpski nacionalizam sa otvorenim četništvom i apsolutnim fašističkim negiranjem crnogorskog nacionalnog i državnog individualiteta i posebnog istorijskog bića kao i autohtonosti manjinskih naroda-nacije u našoj zemlji. Prećutno dakle podržavate (poznato je da ćutanje znači slaganje i odobravanje) i praktično aminujete četništvo (nečinjenjem ičega što bi nas moglo uvjeriti u suprotno) na jednoj strani, a na drugoj u isto vrijeme ukidate „Prosvjetni rad”, list sa prepoznatljivom crnogorskom nacionalno-građansko-državnom i multinacionalno-multikulturalnom i antifašističkom žurnalističko-medijskom koncepcijom i usmjerenošću za koju smo nedavno dobili priznanja od SUBNOR-a i antifašista Crne Gore i Društva crnogorskih novinara. Ne brinite, od Vas g. ministre prosvjete ne tražimo da nas nagr(a)dite. No, iako nijesmo tražili, Vi ste ipak pokušali to učiniti. Naravno da nijeste nas nagradili ali ni nagrdili, već ste nagrdili i slobodno se može reći obrukali samoga sebe i unizili pa čak u suštinskom, moralno-etičkom biću i zloupotrijebili položaj ministra prosvjete kada ste odlučili da podržite ukidanje jedinog glasila prosvjetara u zemlji. Najveća naša nagrada su nam čitaoci, njihovo javljanje, slanje priloga, komunikacija u kojoj naravno ima pored pohvala i priznanja i zamjerki, sugestija, predloga, ukazivanja na propuste i greške kojih uvijek ima, pa i iznošenja zajedničkih dilema, nedoumica i izazova… Sve to čini ako nijeste znali život jednog otvorenog i slobodnog, demokratskog medija, posebno onog namijenjenog prije svega prosvjetnoj, kulturnoj i naučnoj populaciji, dakle, najumnijim i najobrazovanijim ljudima jedne nacije i jedne zemlje. Kao što je rekao jedan od najuspješnijih crnogorskih ministara prosvjete i nauke i doajen crnogorskog ministarskog „kora” uopšte a kasnije i rektor državnog Univerziteta: da je integracija „Prosvjetnog rada” sa ZUNS-om vrijeđela i bila pozitivna ideja, valjda bi se neko od nas, kako je rekao, toga i prije śetio. A o tome koliko „vrijedi” ukidanje „Prosvjetnog rada” naravno da ne treba ni govoriti. Neću i ne mogu vjerovati tvrdnjama u jednom dijelu javnosti – i to, moram primijetiti, pretežno kako u onom DPS-ovskom, i članskom i simpatizerskom, tako i u onom ostalom procrnogorskom dijelu –o Vašem pripadanju nekadašnjim ozloglašenim tzv. „bijelim orlovima”, pa čak ni tome da ste kada ste došli za ministra ukinuli jotovani standard crnogorskog književnog jezika koji je Vaš prethodnik Slavoljub Stijepović uveo u internu službenu komunikaciju u Ministarstvu prosvjete. Ali, u svakom slučaju, ako stvari postavimo principijelno, nije problem u mijenjanju i sazrijevanju stavova (naprotiv!), ali jeste ako su oni neiskrenog i u biti konjukturnog karaktera. U tom slučaju zakonito, dakle, kad-tad se moraju pokazati stvarni, stari i autentični stavovi u naizgled „sitnim” detaljima, a u crnogorskom slučaju to su zapravo vrlo bitne stvari i predstavlju pravu moru i stvaraju pritisak u javnom djelovanju tih pojedinaca. Kompromis i nesuprotstavljanje, odnosno izbjegavanje jasnog, odlučnog, principijelnog i otvorenog stava i odnosa, reakcije i akcije prema povampirenju fašistoidnih pojava – „Potenčeni grobari Crne Gore” je naziv knjige-zbirke tekstova iz moje kolumne „Prozor u svije (s)t” – na jednoj, a uništavanje crnogorskih i antifašističkih subjekata na drugoj strani, u dugoročnom pogledu je izuzetno opasno, jer kao i u slučaju CANU o kojoj se nakon Rječnika i naravno niza ranijih „grešaka” i „‘sitnih tehničkih propusta” mora postaviti pitanje šta raditi u budućnosti i još više i urgentno čak u sadašnjosti! s institucijom takvog retrogradnog i anticivilizacijskog svjetonazora tako dobro nažalost oličenog u njenom Rječniku, tako se i u slučaju pojedinaca, posebno onih koji su pri i u vrhu političke ljestvice i piramide, koji očigledno nijesu stvarno i iskreno već konjukturno prihvatili i prihvataju određene političke programe, mora takođe društvo i kritička javnost, javno pa i partijsko (konkretne političke stranke) mnjenje ispitati i sagledati stvarni domet njihovih realnih, a ne proklamovanih i verbalno prihvaćenih i javno iskazivanih, načela i ideja-vodilja (a to se jedino može učiniti analizom njihovog praktičnog učinka i djela), odnosno konkretnih i pogubnih odluka, u ovom slučaju Vas g. ministre prosvjete u „slučaju” ukidanja „Prosvjetnog rada”. Vama smetaju slobodnomisleći ljudi, ali Vam ne smeta koketiranje s „lakim” nacionalizmom, odnosno s ljudima i institucijama koji ih manje-više sprovode. Koliko to može biti opasno pokazala je sudbina one velike Jugoslavije i njenog državnog ustrojstva i političkog sistema, kada su se nažalost vlastodršci nešto tome slično u većini ponašali prije nego što se ugasio mrak u krčmi i zatvorila njena vrata.

… Ovakvim Vašim odnosom prema ‘’Prosvjetnom radu’’ objektivno obezglavljujete našu državu, samosvijest njenih građana o svome crnogorskom nacionalnom-multinacionalnom i državnom identitetu (čemu je naš list prije svega posvećen) i objektivno s pozicije varvarina doprinosite našim brojnim bezumnim najljućim neprijateljima-varvarima iz zemlje i inostranstva koji se evo vidimo pripremaju da nam zadaju konačan udarac s kojim bi nestala Crna Gora i sve što je crnogorsko. Jer, ovakvim svojim činjenjem otvarate stare dveri naše slavne kuće da stari i novi varvari što lakše uđu i dovrše svoj krvavi pir koji su odavno započeli. Ili, kako reče Sveti Petar: Vi činite što znate, ali ne znate što činite. Uništavate jednu instituciju naše države koja uz brojne druge jedino može jačanjem crnogorskog identiteta i crnogorskog nacionalnog i mnogonacionalnog, građanskog i državnog bića da na pravi i dugoročan način efikasno izgradi i uspješno zaštiti naše državne temelje. U suprotnom, ako crnogorsko društvo dozvoli da ovakve stvari koje Vi radite sa ‘’Prosvjetnim radom’’ prođu lako i bez otpora, svi zajedno, na opštu štetu svih nas dakako, dugoročno sami sebe stavljamo kao žrtvenu jagnjad na panju za krvnike i dželate Crne Gore, suverene crnogorske države i crnogorskog imena, kojih sada ima vidimo koliko a kojih će uvijek biti, ne zavaravajmo se!’’

I, evo, danas smo tu đe jesmo. I dobro je što mlada DPS istinska uzdanica i poslanica Milatović skalpelom bdi nad zdravim jezgrom Crne Gore. Da su to činjele neke njene starije kolege danas bi i ona imala manje posla, a svi mi ne bismo živjeli ovu strašnu moru koja se nadvila nad svima nama. Treba je podržati svakako, ali je podržati i u tome, što je zapravo od presudne važnosti, da ne stane samo na ovome. Mora se zapitati kako to da vrh njene partije ne ‘’povuče’’ sa funkcija po dubini npr. čelnike ZUNS-a (Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva) čak ni u periodu kada je ministrica prosvjete, nauke, kulture i sporta bila po sopstvenom priznanju ‘’žena četnik’’!? Kako tada ne zasmeta DPS-u da njeni elitni kadrovi sarađuju sa prononsiranim i odlučnim, radikalnim i krajnje ekstremnim zagovornikom četništva i velikosrpskog šovinizma klerofašističkog tipa. To je čak i mnogo veća šteta i nenadoknadivi propust da se sarađuje sa otvorenim negatorom i rušiteljem multietničkog i multikulturalnog bića naše zemlje od nedavnog nagrađivanja koje je činio Abazović u Beogradu. A u DPS-u ni glasa ni glasića. Tajac. Kao što je bio tajac kada su odbornici iz njegovih redova u SO Žabljak izglasali odluku da se ustupi zemljište za gradnju još jedne crkve SPC u tom gradu. Kao što je bio tajac…, itd. Kao što je tajac i dan-danas, jer su na čelu ove veoma važne ustanove za svaku nacionalnu i uopšte građansku i mutinacionalnu kulturu i dalje ljudi iz vrha DPS-a koji su tu preživjeli i preživljavaju, dakle, po dubini, za vrijeme svih klerofašističkih vlada nakon ‘’oslobođenja’’ od 30-og avgusta 2020.g. Đe bi principijelnost DPS-a da odmah stavi do znanja da im svaka apostolska i njoj slična klerofašistička vlast apsolutno ne odgovara i nije podobna ni za kakvu saradnju i kooperaciju. Dok se ove i slične suštinske stvari po pitanju strateškog političkog i državnog pozicioniranja i djelovanja DPS-a ne promijene – što podrazumijeva sve: od idejnog programa i njegovog operativnog sprovođenja do organizacije, prioriteta i kadrova – ni poslanice Milatović ni bilo koje drugo reagovanje iz ove stranke na iste ili slične teme ne moze računati na svoj puni odjek i učinak. A to je bas poražavajuće, posebno što se radi o mladoj osobi, i sigurno iskreno privrženoj Crnoj Gori. I naravno, poražavajuće i za DPS i za Crnu Goru i za ukupni suverenistički crnogorski pokret i za svakog iskrenog poštovaoca Crne Gore. Ali, upravo je tu kvaka. I na poslanici Milatović i na svim ostalim – mlađim lavovima i lavicama je da odluče đe će i s kim biti u daljoj borbi. Da li s onima koji su itekako, svjesno ili nesvjesno, doprinijeli današnjem usponu klerofašizma ili s onima koji imaju šansu da bez putera na glavi, zajedno sa drugim patriotama, mimo materijalnih interesa, počnu da zadaju odlučne i pobjedničke – a za sve građane spasonosne – ‘’udarce’’ klerofašističkim smrtnim neprijateljima i rušiteljima Crne Gore.