Piše: Slavko Mandić
Na podgoričkom Sajmu hrane i obaveznog JoVanikija, čije je prisustvo značajno podiglo nivo smanjene pismenosti, a spustilo podignute usmenosti, dolazio je i neki narod. Prispijevao je odnekud sa ruksacima i torbama, cegerima i kineskim vrećama. Izgledao je čudno. Otkud kod njih volja za knjigom, pitao se onaj drugi, manji dio naaarodaaaa? Ali, brzo je riješena zagonetka. Manufakturom proizvedene vreće koje ovom prigodom služe za punjenje sajamskom ponudom, ipak nijesu bile namijenjene za prilično opskurna literalna ostvarenja, koji neki novokomponovani zovu drugim imenom-knjigama. Mislilo se da možda u njih može da stane neophodno obrazovanje. Ne, ni to nije. Taj je narod od nekoga čuo da se na sajmu knjiga i obrazovanja može nabaviti kvalitetna hrana za manje pare no što bi na pijacama. Med, maslinovo ulje, sokovi, tjestenine, spakovane drangulije u celofan, kineska bižuterija kao poluproizvod sa domaćom nadgradnjom, i tek onda po koja knjiga, zadovoljili su prilično halapljive tragače.
Moglo je ovo i bolje, čulo se između štandova, ali je ipak opšti utisak da je ovogodišnja manifestacija, organizovana pod sloganom Sajam knjiga i obrazovanja uspješno okončala svoje trajanje. Posebno obrazovanja, zašto se postarao JoVanikije, nedavni udarač temelja svetosavske ustanove za sveopšte klerikalno obrazovanje naše mladosti. Dominirao je čuveni helikopterski svetosavac, nalazeći se na mjestu đe mu mjesto nije, pa i mimo toga što je siromaštvo ponude i potcijenjenost značaja knjige i obrazovanja, jasno saopštilo da ovđe nema govora ni o kakvom Sajmu knjiga. Štandovi, kao umišljeni duhovni krajputaši na kojima je knjiga kao krst sˊ JoVanikijevog sindžira što mu za vrat visi, izgubili su bitku sa onim od ijenja, na kojima je bilo siromašne dragocjenosti oko kojih se otimao narodni bogougodnik.
Pop sa „harizmom“ znao je da procijeni značaj ovakve manifestacije, pogotovo pri pośeti prehrambenim proizvodima, koji su od njega načinili gromadu u koju je uspio da se smjesti. On i sve njegove vragolije.
Za ovu (ne)priliku dovedena je specijalna gošća. Nekad su tu bili kulturnjaci, pa i državnici. Pisci makar iz okruženja. Dosadno do zla boga. Zato se organizator potrudio da manifestaciju vine u nebo i da moto “Sto hiljada razloga da dođeš”ima svoj puni smisao. Promišljajući ko bi bio najefektniji za potpunu edukaciju građana kojima će biti ponuđena direktna veza za današnjim realnim životom i puni smisao osmišljavanja kreativne industrije koju pruža opšti lopovluk i pljačkarenje visokog nivoa, došlo se do monstruozno kvalitetne ideje da se kao glavna gošća pozove jedinstvena ličnost, bivša osuđenica i članica međunarodne organizovane kriminalne grupe Pink Panter. Ona je Olivera Ćirković, a đeci i omladini je potpisivala svoje „djelo“ “Pink panter – Moja zatvorska ispovest”, kao izuzetnu potrebu za potpunom edukacijom koja će im biti od izuzetne važnosti za kasnije odrastanje u ambijentu koji pruža kreativna relacija kriminalnog i zatvorskog suživota, kao važne karike stvaralačke optike. To iz razloga što je spisateljica u apsani postala i slikarka, porukom da moraš da učiniš (ne)djelo da bi otkrio kakva se sve čudesa u tebi nalaze.
Onome ko je je ovu kreatorku doveo, treba dodijeliti najveće državno priznanje, ukoliko se država do tada osposobi, prekrsti je JoVanikije, poškropa je raznim Metodijama i kolegama iz paklene svetosavske vjerNoispovijesti. Klečat ne mora jer je još 2020. dobro kleknula. Ni o Temeljnoj pljački koju je brat Abaz smislio sa prijateljem, po svemu bratom Prletom, jačom od one po kojoj se proslavila naša generalna sajamska gošća Olivera. Bože kako me pośeća na neku našu današnju, makar po imenu. A ipak izgleda da nije. Ako ništa, kreativnija je i iskrenija od domaće.
I za kraj, koji nema veze sa sajamskom burleskom, ali ima za gušt prijatelja brata JoVanikija i brata Abaza, pupčanom vrpcom vezanih za jedinstvenog brata Prleta.
Ovaj potonji se toliko proslavio vlastitim fenomenom idiotokratije, da će trajno ostati zapisan u teoriju najvećih istorijskih gluposti svih svetosavskih vremena. U oštrom govoru koji je objavljen na portalu Vidovdan on je žene koje su se pobunile zbog njegovog kritikovanja korišćenja rodno osetljivog jezika, nazvao jadnicama i bijednicama.
Što mislite, ko je nakon ove bruke istinska bijednica i jadni(k)ca?
Znam da nije lako pogoditi, ali makar pokušajte. Pozovite pomoć jer je nagrada poprilična. Ekskluzivno ćete dobiti samostalno lizanje gliboča sa ruku sve tri mizogene fizionomije.
Valja se potruditi!
Knjiga zvana opančići iz Srbije brale.
Ovo ne da nije bio sajam knjiga i obrazovanja, nego prava reklama neznanja, kiča i neobrazovanja, sa akcentom na jedno krajnje nevaspitano i neprimjereno potcjenjivanje inteligencije prosječnog građanina.
Obrazovanje a tek to?
Jadan sajam i politički komesari koji ga kroje.
Knjiga, a što to bi?
PRAVILA KOMENTARISANJA
Komentari se objavljuju na portalu Skala radija. Odgovorni za sadržaj su isključivo autori napisanih komentara.
U komentarima je zabranjeno koristiti uvredljive riječi, psovke i klevete. Neće se objavit komentar koji sadrži ove elemente kao ni tekst komentara koji sadrži govor mržnje. Ukoliko se dogodi propust pa tekst bude objavljen, moderator je dužan da ga odmah ukloni čim ga primijeti ili mu neko skrene pažnju na sadržaj. Neprimjeren sadržaj će biti uklonjen a autor može biti prijavljen nadležnim organima.
Za eventualne primjedbe i sugestije mejl je [email protected].