S lažima u nove pobjede!

Piše: Slavko Mandić

Spajić je slagao crnogorsku javnost. Slagao je i svoje birače koji su bili spremni da ga podrže, smatrajući da je to pravo rješenje. Ono koje će im opet povećati plate bez obzira što novca nema. Povećaće i penzije, i to duplo a ne bijednih 2.5 % koje je obećao brat Abaz. Zna Milojko da, i kad bi bi bio izabran, to nije njegova nadležnost. Ali lijepo zvuči i to narod voli da čuje. Nema veze što u trgovinama cijene skaču poput skoka s motkom, kad poštar pozvoni i donese koji euro više, Spajiću se pripisuje.
Spajić je slagao, objasnio je pokajnički njegov drug Jakov, praveći na taj način razliku između Pokreta Evropa sad i drugih partija. Njihov kvalitet je očigledan i oni nijesu ono što su drugi. Sasvim je uočljiva razlika, zato je to partija pred kojom je perspeketiva. Jer kad oni masno slažu, oni to brate i priznaju. I odmah poslije toga ide izjava poput  današnje Spajićeve: Idemo dalje jači nego ikada.
Kandidat za preśednika države je uhvaćen u laži. Obrni, okreni, malo tamo i ovamo, ne moga uteći. Laž je jednosmjerna i kad ona tobom zagospodari nađeš se u slijepoj ulici iz koje nema izlaza.

Umjesto da se pokaje, da se pokrije mokrom krpom po glavi, ovaj populista, kome je istina ozbiljna smetnja u karijeri, zaprijeti Državnoj izbornoj komisiji da se ne igra Zakonom i Ustavom! Ni manje, ni više od njega pravednika. Prije propovijednika, crkvenjakovog miljenika, kojega je odnekud dovukao i poperio ga na mjesto odakle će učiniti sve da Crna Gora klekne na koljena i stropošta se niza stranu normalnog života. Za njega, osim njegovih, niko drugi u Crnoj Gori čuo nije. Ali jesto onaj čija je arhiva o svakome bilježila, da ko kad zatreba može biti  od pomoći. Zato je dovedeno svjetsko ekonomsko „čudo“, kako je predstavljen, znalac koji će pozlatiti Crnu Goru i vrnuti joj slavu, koju će sa njim i njegovim izgubiti za duži period. I onih poslije njega, čak i gorih od njega. Tada laž postaje sredstvo dnevno prihvaćeno, kao potreba za preživljavanjem. A na nju se čeljade brzo navikne. Postane mu normalna a ne samo potrebna. Počne u nju vjerovati pa i kad ga ufate u laž. Eto njega sa prijetnjom DIK-u da mu ne staje na put jer, nakon ove laži, ubijeđen je da je izašao jači nego ikada.
Narod o ovoj pojavi ne prestaje da komentariše. Tu su ponajprije oni koji pokušavaju da odbrane vlastitog lažova. Ali, kako kad mu je i onaj do njega priznao lažavinu? Možda da su ga namamili u interesu Crne Gore da slaže, ovi isti koji su ga kasnije odali. Ili možda da se direktno optuži Milo da se uplašio od njegove rastuće popularnosti? Najbolje je na Mila, jer njegovi se na to primaju. Jadan ON. Udario na dijete, bio bi pristojno dobar komentar za opravdanje laži kandidata, kome će možda upravo DIK osporiti pravo da igra utakmicu života.
Rezultat svega u državi koja je odavno pravno klecnula, ipak se mora znati za manje od desetak dana. Da li ćemo imati čovjeka koji je otvoreno slagao da ima državljanstvo druge države, i da tamo ima pravo da glasa i čak bude Vučić umjesto Vučića, ili će pobijediti profesionalnost struke i pravne nauke u koju ćemo konačno svi povjerovati. Jer u Crnoj Gori ima kapaciteta koji su kadri i sa mnogo većim bremenom da se uhvate u koštac. Samo ako im to pravo uzmu oni drugi i popere se poput stuba srama da zapriječe put istini i zakonima?

Uistinu, nije uopšte važno da li će Milojko Spajić biti kandidat za preśednika države. Nije važno ni da li će biti preśednik. Ali ono što jeste od posebne važnosti je da li je narod spreman takvom kandidatu da da glas? Da li smo toliko dotakli dno da nam nije važno što je mogući budući preśednik države javno slagao. Ne odmah. Koprcao se koliko je mogao, rečeno je već. Ali kad se više nije moglo, priznao je. A kako se zove onaj koji slaže? Očekuje li se od takvoga da javno saopšti građanima da sad, nakon otkrivene laži, ide dalje jači nego ikada? Znači li to da se mogući kandidat hrani lažima? Da mu je potrebna kao nasušna hrana i pokretačka snaga koja će ga dovesti do cilja. A cilj mu, pokazala je praksa, nije narod. Jer da jeste, ne bi ga javno lagao.
Umjesto što je njegovu lažavinu pokušao evropskim standardima da ispegla Milatović, samooptužujući se za grešku koju nijesu trebali da naprave, možda je mogući kandidat trebao da se izvini i kaže glasno da se povlači iz trke jer nije zaslužio da u njoj učestvuje. Možda bi tako stekao simpatije i sačekao neko drugo vrijeme koje ne bi pamtilo njegovu laž?
Ovaj to nije učinio. Podcijenio je narod, vjerujući da će ga ovom jeftinom podvalom još jedanput prevariti.
Ako se to ipak dogodi, a dokazali smo da kod nas čak i brat Abaz uspijeva, neka im je sa srećom!